Europska komisija je 15. prosinca 2020. predstavila tzv. Digital Services Act i Digital Markets Act. Radi se o prijedlozima dviju uredbi koje idu na raspravu u Vijeće Europske unije i u Europski parlament, nakon što su prošli javno savjetovanje.
Komisija navodi kako želi postaviti nova pravila za sve digitalne usluge, uključujući socijalne medije i online platforme, kako bi postigla zaštita potrošača i otvorenost tržišta. Pritom je potpredsjednica Komisije Margrethe Vestager istaknula kako ta dva akta služe istoj svrsi, a to je da korisnici imaju online pristup širokom izboru sigurnih proizvoda i usluga, uz slobodno i pošteno online tržišno natjecanje. Nadalje, Vestager je navela kako s velikim moćima dolaze i velike odgovornosti, a cilj je postići konkurentno online okruženje koje je pravedno za poduzetnike i potrošače te otvoreno za inovacije.
Online platforme prepoznaju se kao ključni igrači digitalne transformacije, stvaranja inovacija i prekogranične trgovine. Istovremeno, mogu se pojaviti rizici od širenja nezakonitog sadržaja, odnosno online prodaje nezakonitih proizvoda i usluga, i širenja dezinformacija.
S obzirom na navedeno, ovaj prijedlog Komisije doprinijet će online zaštiti potrošača, a sukladan je i europskom akcijskom planu za demokraciju (EuropeanDemocracy Action Plan) kojim se (pored ostaloga) potiče transparentnost online političkog oglašavanja, pluralizam i sloboda medija te otpornost na dezinformacije.
Kako navodi Komisija, U mnoštvu online platformi (nešto manje od 10.000 malih i srednjih poduzetnika), zanimljivo je kako je kod pet vodećih platformi kombinirana tržišna kapitalizacija 2019. prelazila 4 bilijuna USD (što je gotovo četvrtina BDP-a EU-a iz 2018 (18,8 bilijuna USD)). Upravo se ovim paketom nastoji potaknuti tržišno natjecanje i prilike za širenje i manjim online igračima.
S druge strane, velikim platformama uvode se posebne odnosno dodatne obveze glede izvješćivanja, procjena rizika, neovisnih revizija, transparentnosti oglašavanja, itd.
Platforme neće biti odgovorne za ilegalne sadržaje koje postave korisnici, ali će imati odgovornost uklanjanja takvog sadržaja kada se sazna za isti.
Prvi akt u predloženom paketu je Digital Services Act s pravilima za online uklanjanje ilegalnih proizvoda i usluga, zaštitu potrošača odnosno korisnika čiji su sadržaj online platforme neopravdano izbrisale, obveze velikih online platformi za sprječavanje zlouporaba svojih sustava, transparentnost online oglašavanja i algoritama, sljedivost poslovnih korisnika na internetskim stranicama za kupoprodaju radi lakšeg otkrivanja prodavača nezakonite robe, kao i bolja nadzorna suradnja javnih tijela.
Vezano uz ovaj akt, Komisija je pripremila niz pitanja i odgovora, a valja istaknuti neke od bitnih činjenica.
Aktom se zamjenjuje Direktiva o elektroničkoj trgovini koji je donesen 2000. godine, s obzirom da se u dvadeset godina mnogo toga promijenilo. Zato se ovim aktom pravila ažuriraju i predlažu harmonizirati kroz uredbu (koja bi bila izravno primjenjiva). Na taj način bi se uklonile tržišne prepreke i suvišni troškovi, odnosno ujednačio standard zaštite potrošača na području cijele EU.
Akt se želi pozicionirati kao “globalna referentna točka u području regulatornog pristupa internetskim posrednicima”. Pravila će se primjenjivati na jedinstvenom tržištu, odnosno pravila će morati poštovati i internetski posrednici sa sjedištem izvan EU-a ukoliko svoje usluge nude na europskom tržištu. Posrednici koji nemaju poslovni nastan u Uniji morat će imenovati pravnog zastupnika.
Aktom se neće određivati koji su to nezakoniti proizvodi i usluge stavljeni online, s obzirom da je to već uređeno relevantnim europskim i nacionalnim propisima, pa će akt samo pomoći u provedbi tih propisa.
Kada je u pitanju podrška otpornosti europskih demokracija, Komisija ističe kako se planira povećati odgovornost (naročito velikih) online platformi glede oglašavanja i algoritama kako bi se reagiralo na “rizik od širenja dezinformacija”.
Ovim aktom ne predlaže se tzv. digitalni porez (to je odvojena inicijativa).
Drugi akt je Digital Markets Act. Trebao bi adresirati negativne posljedice koje online platforme, internetske tražilice, operativni sustavi, socijalne mreže, oglašivači i drugi tzv. gatekeeperi čine tržištu u obliku nepoštenih poslovnih praksi. To su prakse kojima se sprječavaju i usporavaju inovativne online usluge poslovnih korisnika. Takve prakse se mogu pojaviti u obliku nepoštenog korištenja podataka ili ograničenja tržišnih mogućnosti.
Ovaj akt primjerice predlaže zabranu onemogućavanja deinstaliranja predinstaliranih softvera i aplikacija. Također, nadzornici pristupa ne bi smjeli upotrebljavati podatke dobivene od svojih poslovnih korisnika kako bi se s njima natjecali, kao što više neće smjeti svojim korisnicima ograničiti pristup uslugama koje su kupili izvan platforme nadzornika pristupa.
I za ovaj akt Komisija je pripremila pitanja i odgovore, uključujući i tri glavna kumulativna kriterija zbog kojih se na određeno poduzeće primjenjuje ovaj akt. Također, važne su odredbe o kaznama: “ako nadzornik pristupa ne poštuje pravila Komisija mu može izreći novčane kazne u iznosu do 10 % njegova ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini i periodične penale u iznosu do 5 % njegova ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini”.
Ovaj paket donosi više vrsta koristi: Potrošačima se otvara prostor za sniženje cijena, više izbora, te bolju zaštitu od ilegalnih proizvoda i usluga, kao i dezinformacija.
Pružateljima digitalnih usluga otvara se mogućnost za lakše pokretanje poslovanja i konkurentnije širenje na jedinstvenom digitalnom tržištu, uz pravnu sigurnosti i usklađenost pravila.
Poslovni korisnici digitalnih usluga imat će više izbora i niže cijene te lakši tržišni pristup.
Dakle, u smislu poticanja tržišnog natjecanja podržat će se rast manjih online platformi, malih i srednjih poduzeća koja će imati jednostavniji i jeftiniji pristup kupcima na jedinstvenom digitalnom tržištu. Zajedničke koristi su više transparentnosti i natjecanja na tržištu, što donosi opće društvene koristi. Popis koristi i novih pravila može se vidjeti ovdje.
Paket je dio šire europske digitalne agendekoja horizontalno utječe na mnoge druge javne politike.
Opisani paket propisa sada ide u raspravu kod dva zakonodavca (u Vijeće EU-a i Parlament). Premda se javljaju konkretna pitanja glede opravdanosti i nužnosti (pojedinih) novih pravila, postojeća i predložena nova europska pravila služe poticanju uređenog tržišnog natjecanja i zaštite potrošača, što može proširiti tržišne mogućnosti.
S druge strane, što reći o standardnim kritikama o prereguliranosti europskoga tržišta? Ne produbljuje li se taj problem novim propisima?
Uređivanje tržišta horizontalnim pravilima kojima se potiče tržišno natjecanje odlika je ordoliberalizma (izvorno njemačkog modela političke ekonomije), a nema veze s ponekim krajnje neutemeljenim pričama o klizanju Europske unije u nekakav „totalitarizam“. Štoviše, ova vrsta regulacije pripada kategoriji propisa koji se mogu učinkovitije urediti na razini EU nego na nacionalnoj razini (jer EU ima puno veću moć koordiniranog utjecaja na moćne globalne digitalne platforme nego što ju imaju nacionalne države pojedinačno).
U ovom slučaju ne radi se samo o nastojanju povećanja ekonomske i tržišne već i političke transparentnosti, s obzirom da se veliki dio demokratskih procesa odavno odvija online. Dakle, u konačnici je riječ o regulaciji koja može ojačati liberalne demokracije, što je suprotno od moguće zablude koja svaki novi propis tumači kao njezinu ugrozu.