O (neto) bogatstvu Hrvata

Ilustracija: projekt Gutenberg, java domena

Ad
Ad

Hrvatska narodna banka pokrenula je novu seriju publikacija – Statistička i metodološka istraživanja– čiji je cilj objavljivati rezultate statističkih istraživanja i pronaći odgovore na statističke izazove u postindustrijskome dobu u kojem Internet briše granice proizvodnje i potrošnje, redefinira koncepte roba i usluga, ali jednako tako i kapitala koji u većoj mjeri postaje nematerijalan i virtualan. Prvi broj edicije donosi rezultate anketnog istraživanja o financijama i potrošnji kućanstava. Riječ je anketi koja se provodi svake tri godine i čiju je metodologiju uspostavila Europska središnja banka. To rezultate čini međunarodno usporedivima. Prvo istraživanje u Hrvatskoj provedeno je 2017. godine. Kako se vrijednost i struktura privatne imovine ne mijenjaju u kraćim vremenskim razdobljima, rezultati su i danas interesantni unatoč trogodišnjem odmaku od vremena provedbe ankete. Izvještaj o rezultatima sastavili su Igor Jemrić i Igeta Vrbanc iz Hrvatske narodne banke, a trenutačno se provodi novi val ankete čiji se rezultati očekuju potkraj 2022. Do tada ćemo se služiti rezultatima iz anketnog vala 2017., koje komentiramo u nastavku.

Odgovaraju li ljudi točno i iskreno na pitanja o osobnoj imovini i dugovima?

Ono što rezultate ankete o financijama i potrošnji kućanstava čini dvojbenima je niska stopa odziva kućanstava u uzorku. To je generalna pojava koja se susreće u svim zemljama kod ove ankete. Od namjeravanih 4,070 kućanstava u pomno odabranom (stratificiranom) uzorku, odgovore je terenskim anketarima dala svega trećina kućanstava.

Anketa sadrži veoma osjetljiva pitanja poput onih o visini i strukturi privatne financijske imovine. U našoj kulturi gdje su raširene siva ekonomija i nepovjerenje spram državnih institucija za očekivati je netočne odgovore, pristrane prema dolje. K tome, upitnik je iznimno složen (čak 74 stranice), što znači da anketiranje dugo traje. Možemo pretpostaviti da ispitanici gube koncentraciju i strpljenje kako odmiče razgovor s anketarom.

Kada je riječ o nekretninama, za koje otprije znamo koliko su raširene u imovinskim portfeljima građana, podcjenjivanje vrijednosti vjerojatno predstavlja manji problem. Nekretnine su uglavnom vidljive i nije im teško približno procijeniti vrijednost (kod nekretnina je čak moguće da ljudi subjektivno precjenjuju vrijednost svojih posjeda). Usto, pitanja o nekretninama nalaze se u prvom dijelu upitnika, pa se odgovori daju dok je koncentracija anketara i anketiranog vjerojatno još uvijek visoka.

Statističari, naravno, znaju i za problem pristranosti uzorka sa slabom stopom odziva i za pristranost zbog strateškog (neiskrenog) odgovaranja na pitanja. Zbog toga se služe različitim tehnikama kojima učinke spomenutih pristranosti nastoje zaobići odnosno otkloniti. Unatoč tome, čitatelj treba imati na umu mogući utjecaj ovih faktora pogreške mjerenja.

Hrvati i nekretnine: ljubav na prvi pogled

Iako rezultati ne pružaju posebno nova saznanja, veoma su zanimljivi jer pružaju do sada nepoznate kvantifikacije i mogućnosti za usporedbu s drugim zemljama. Iz drugih statističkih izvora otprije znamo kolika je razlika između postotka ljudi u Hrvatskoj i europodručju koji imaju u vlasništvu glavnu nekretninu u kojoj žive. Ova je anketa pokazala da oko 85% građana Hrvatske ima nekretninu u vlasništvu, dok taj udjel u zemljama europodručja iznosi oko 60% (Slika 1). Novost koja je pokazana ovim istraživanjem glasi da u zemljama europodručja svega 40% građana ima otplaćenu nekretninu čija vrijednost u cijelosti predstavlja neto bogatstvo kućanstva (20,5% još uvijek ima hipoteku na nekretnini), dok se u Hrvatskoj taj postotak penje na gotovo dvostruku vrijednost, oko 77% (jer svega oko 9% kućanstava ima hipoteku na nekretnini).

Slika 1. Vlasništvo glavne nekretnine – Hrvatska i europodručje

Izvor: HNB, Anketa o financijama i potrošnji kućanstava

Nekretnine u Hrvatskoj očekivano vrijede manje nego u europodručju. Hrvatska je gospodarski slabije razvijena od prosjeka europodručja, pa se medijalna vrijednost realne imovine hrvatskih kućanstava procjenjuje na oko € 70,000 (prosječna vrijednost iznosi € 114,000), dok je medijan za europodručje gotovo dvostruko veći i iznosi € 131,000.

Riječ je o razlici bruto procijenjene vrijednosti realne imovine. Međutim, kako su hrvatska kućanstva u prosjeku manje zadužena od kućanstava u europodručju, razlike neto realnog bogatstva i potencijalne financijske ranjivosti kućanstava mnogo su manje od prikazanih bruto razlika. Medijalno neto bogatstvo (imovina minus obaveze) hrvatskih kućanstava anketom je procijenjeno na € 61,500, a usporedivi pokazatelj za europodručje iznosi € 99,400. Prosječno neto bogatstvo kućanstava u Hrvatskoj iznosi oko € 107,000, a u europodručju oko € 229,000. Manja razlika prosjeka i medijana znači da je neto bogatstvo u Hrvatskoj ujednačenije raspodijeljeno nego u europodručju.

Slika 2. Medijalno i prosječno neto bogatstvo – Hrvatska i europodručje

Izvor: HNB, Anketa o financijama i potrošnji kućanstava

Kad bi se ovi pokazatelji korigirali za paritet kupovne moći razlika realnog neto bogatstva između građana zemalja europodručja i građana Hrvatske bila bi mnogo manja od razlike koju mjerimo uz pomoć realnog BDP-a po stanovniku (koja trenutačno iznosi oko 35% – Hrvatska je na 65% od prosjeka EU-27). To je još jedna potvrda anegdote stare više od pola stoljeća, kada je Milton Friedman nekoliko dana putovao prostorom bivše države i zapazio kako se radi o „siromašnoj zemlji bogatih ljudi“. Ne znamo koliko je vremena proveo putujući po Hrvatskoj.

O (ne)uvjerljivosti financijskog siromaštva

Štoviše, razlika neto bogatstva kućanstava između europodručja i Hrvatske u stvarnosti bi mogla biti manja od prikazane. Naime, i bruto i neto bogatstvo hrvatskih kućanstava u (pre)velikom razmjeru zavisi o nekretninama. To ukazuje na mogućnost da anketna metoda ozbiljno podcjenjuje financijsku imovinu građana. Evo što govore prikupljeni podaci o financijskoj imovini u Hrvatskoj:

  • Realna imovina (u kojoj najvažniju ulogu imaju nekretnine) čini 96,5% ukupne vrijednosti imovine, a financijska imovina čini svega 3,5% vrijednosti ukupne imovine kućanstava u Hrvatskoj.
  • Oko 82% kućanstava ima financijsku imovinu, što je manje nego u europodručju gdje oko 97% kućanstava ima financijsku imovinu.
  • Financijska imovina čija medijalna vrijednost procijenjena anketom iznosi € 500 po kućanstvu, uglavnom sastoji od depozita kod banaka  (medijan samo za depozite iznosi oko € 300, a medijan za europodručje je € 10,300), pri čemu mnogo viši prosjek financijske imovine u Hrvatskoj (€ 4,800) spram medijana ukazuje na veliku nejednakost distribucije financijske imovine.

Razmjerno veći udjel realne imovine (nekretnina) u ukupnoj imovini u usporedbi s europodručjem nije iznenađenje. Ne iznenađuje niti manji udjel kućanstava koja imaju financijsku imovinu nego u europodručju, kao što ne iznenađuje niti izrazito nejednaka distribucija financijske imovine. Iznenađenje se odnosi na apsolutne iznose financijske imovine i depozita. Vjerojatno je zbog metodologije došlo do nepotpunog obuhvata, a zbog neiskrenih odgovora moglo je doći i do ozbiljnog podcjenjivanja iznosa takve imovine, što objašnjavamo u nastavku.

Prvo, s obzirom na jednoznamenkaste udjele kućanstava koja imaju ne-depozitnu financijsku imovinu, očito je da sredstva na individualnim mirovinskim računima kod obveznih mirovinskih fondova nisu uključena u obuhvat. Krajem 2016. za koju su prikupljeni podaci, mirovinske račune u drugom mirovinskom stupu imalo je 1,78 milijuna građana Hrvatske. Na njima se nalazilo 84,2 milijarde kuna ili prosječno više od € 6,000 po osiguraniku. Taj iznos je veći od procijenjenog prosjeka cjelokupne financijske imovine građana Hrvatske temeljem ankete. K tome, nije rijetkost da u mlađim kućanstvima u kojima rade oba supružnika ili partnera oboje imaju takve račune (jer su 2002. bili mlađi od 40 godina te su obvezno participirali u drugom stupu). Sve to govori da je financijska imovina hrvatskih građana ozbiljno podcijenjena (iako je nepoznata medijalna vrijednost na mirovinskim računima sigurno znatno niža od prosječne).

Drugo, procjena medijalne štednje u depozitima od € 300, odnosno prosječne od € 3,300 ne može se uskladiti sa službenim brojkama o štednji u Hrvatskoj. Naime, 81% kućanstava u anketiranom uzorku ima depozite kod banaka. Ako bismo napravili projekciju na razini populacije od oko 1,5 milijuna kućanstava (81% znači da oko 1,2 milijuna ima financijsku štednju kod banaka), množenjem s prosječnih € 3,300 dolazimo do štednje u depozitima od oko 4 milijarde eura. Međutim, stvarna štednja kućanstava kod (hrvatskih!) banaka na kraju 2016. iznosila je 193,4 milijarde kuna ili oko 26 milijardi eura. Ako isključimo transakcijske račune, iznos je i dalje bliže 20, nego 4 milijarde eura. A to nije mala razlika, spada u kategoriju pogrešaka “puta N”. Usto, iznos štednje hrvatskih građana kod banaka u inozemstvu nije poznat. Stoga, u veliku zakrivljenost distribucije financijske imovine ne treba sumnjati, ali u apsolutne iznose treba. Isto se potvrđuje i kroz neobjašnjivo niže anketne iznose štednje i bruto dohotka u usporedbi sa zemljama kao što su Mađarska i Poljska (službene statistike depozita i plaća ne ostavljaju prostora za razlike registrirane anketom, što upućuje na relativno veću pogrešku odgovora hrvatskih ispitanika). Otkud potječu moguće pogreške? Moguće je da građani Hrvatske imaju manje iskustva s terenskim anketama, moguće je da manje vjeruju anketarima odnosno institucijama koje oni predstavljaju, moguće je da zbog raširenosti sive ekonomije imaju više razloga podcjenjivati odnosno skrivati svoju financijsku imovinu, a moguće je i da su građani Hrvatske manje povjerljivi jedni prema drugima unutar obitelji, pa anketirane referentne osobe nemaju dobar uvid u vrijednosti financijske imovine drugih članova kućanstva. Ipak, moguće je i da je financijska imovina ekstremno nejednako distribuirana pa uobičajene metode uzorkovanja propuštaju obuhvatiti malobrojne pojedince u čijim je rukama koncentrirano financijsko bogatstvo. Međutim, to je manje vjerojatna opcija, a i za HNB je lako provjeriva u podacima banaka. To bi mogao biti jedan od smjerova dopunskih istraživanja neto bogatstva građana Hrvatske.

Koji faktori određuju položaj u raspodjeli?

Spomenimo i to da je HNB objavio i zanimljivo istraživanje Marine Kunovac na temelju rezultata ove ankete. Kunovac je pokušala ustanoviti koja obilježja stjecanja nekretnine i socio-ekonomska obilježja članova kućanstva objašnjavaju položaj kućanstva u raspodjeli neto bogatstva. Osim što su nekretnine (očekivano) ključan faktor smještanja nekoga kućanstva u kvintilima distribucije, analiza je pokazala da je za položaj u raspodjeli bitan i način stjecanja nekretnine (nasljeđivanje dovodi do povoljnijeg položaja u raspodjeli neto bogatstva) i geografska lokacija (stjecanje nekretnina u Zagrebu i Primorju povećava vjerojatnost povoljnijeg položaja u raspodjeli). Među socio-ekonomskim obilježjima kućanstva otkriveni su očekivani pozitivni utjecaji obrazovanja, dohotka, godina starosti, sklonosti riziku i samozapošljavanja na položaj u raspodjeli. Članstvo u političkim strankama, na žalost, nije obuhvaćeno ovim istraživanjem. I to je jedno od mogućih proširenja ovog istraživanja s obzirom na hrvatske specifičnosti: da li članstvo u političkim strankama odnosno političke karijere osiguravaju bolji položaj u raspodjeli nakon što se kontroliraju ostali učinci kao što su nasljeđivanje, obrazovanje, dohodak i slični faktori.

U svakom slučaju, HNB-ova (ECB-ova) Anketa o financijama i potrošnji kućanstava pružila je značajan uvid i međunarodne usporedbe kada je riječ o vrijednosti i strukturi realne imovine, osobito nekretnina, te o visini i distribuciji neto bogatstva i o financijskoj ranjivosti kućanstava. Čitateljima možemo preporučiti detaljno studiranje dokumenta koji pruža mnogo bogatije podatke od ovih koji su komentirani u tekstu. Međutim, kada je riječ o financijskoj imovini, postoje indicije da ovom anketom nismo dobili ni približan uvid u stvarno stanje. Vrata uvida ovime su tek otškrinuta.