O sastanku FED-a i važnosti komunikacije središnjih banaka

Na sastanku 3. svibnja FED-ov Odbor za otvoreno tržište (FOMC) odlučio je zadržati referentni interval kamatne stope FED-a nepromijenjenim u granicama 0,75%-1%. Iako je tržište očekivalo takav ishod, oči investitora svejedno su bile uprte u monitore u iščekivanju izjave sa sastanka.

Ključna rečenica koju su investitori čekali je sljedeća:

„The Committee views the slowing in growth during the first quarter as likely to be transitory and continues to expect that, with gradual adjustments in the stance of monetary policy, economic activity will expand at a moderate pace, labor market conditions will strengthen somewhat further, and inflation will stabilize around 2 percent over the medium term. Near-term risks to the economic outlook appear roughly balanced

Zašto je ova rečenica važna? Zato što tržištima signalizira da će FED, bez obzira na slabije rezultate BDP-a od očekivanja u prvom kvartalu, nastaviti s dosadašnjom politikom (a najavljeno je povećanje kamatnih stopa) i da će do kraja 2017. godine interval referentnih kamatnih stopa ići prema gore. Također, investitori su htjeli vidjeti hoće li FOMC dati neke smjernice za politiku smanjivanja bilance FED-a, što je ovaj put izostalo, a to investitorima šalje signal da postupno napuštanje nekonvencionalne QE politike još nije na listi prioriteta. Tržište je odmah reagiralo na vijesti – dolar je nakon objave odmah ojačao, a prinosi na američke treasury-e su porasli.

Stopa nezaposlenosti u SAD-u se približava prirodnoj razini od 4,5%, a inflacija razini od 2% na godišnjoj razini, što znači da je FED blizu ostvarenja oba glavna cilja.

Događaji od srijede pokazuju zašto je komunikacija središnjih banaka s tržištima važna. U novijoj povijesti postoje dvije epizode bez presedana u kojima su nositelji monetarne politike samo izjavama, bez ikakve odluke ili implementacije nekog instrumenta politike, djelovali na tržišta.

Prvi takav događaj zabilježen je 27. srpnja 2012. godine, u jeku najveće krize eura. Taj dan je predsjednik Izvršnog odbora ECB-a Mario Draghi na jednom summitu u Londonu održao govor u kojem je rekao da će ECB napraviti „sve što je potrebno da sačuva euro“:

„Within our mandate, the ECB is ready to do whatever it takes to preserve the euro. And believe me, it will be enough.

Tržišta su trenutačno snažno reagirala. Prinosi na državne obveznice počeli su padati, a euro je počeo jačati u odnosu na dolar. Paket konkretnih mjera donesen je dva mjeseca kasnije, ali su tržišta efekte tih mjera već ugradila u cijene, pa sama implementacija nije imala tako snažan učinak kao izjava iz srpnja 2012.

 

Izvor: Eurostat, obrada Ekonomski lab

Drugi takav događaj, samo s negativnim predznakom, došao je iz SAD-a kada je tadašnji čelnik FED-a Ben Bernanke 2013. započeo tzv. „taper tantrum“ (nespretan hrvatski prijevod/slaganje – bijes zbog stezanja monetarne politike). Izjavama u svibnju i lipnju 2013. je najavio da će FED započeti proces prestanka otkupa obveznica ako se nastave pozitivna ekonomska kretanja. Izjava koja je šokirala tržišta glasila je:

“If we see continued improvement, and we have confidence that that is going to be sustained, in the next few meetings we could take a step down in our pace of purchases

U dva mjeseca je prinos na desetogodišnje obveznice porastao preko 100 baznih bodova, što je vrlo značajan skok, pogotovo za američke obveznice.

Izvor: FRED, obrada Ekonomski lab

Pokazuje se da komunikacija centralnih bankara s investitorima ima značajan učinak na tržišta. Takav utjecaj je posljedica činjenice da je sama komunikacija postala jedan od glavnih alata monetarne politike. Tzv. forward guidance (vidjeti npr. ECB and the forward guidance) središnjih banaka služi za oblikovanje očekivanja tržišnih aktera o budućem smjeru monetarne politike. Tržišta su navikla na ovaj odnos s velikim središnjim bankama te od njih očekuju jasne signale.

Pozitivni šokovi (poput Draghieva „whatever it takes“) ili pak negativni šokovi (taper tantrum) nastaju samo kada središnje banke iznenade tržišta. O tome kada, kako i trebaju li središnje banke priređivati iznenađenja tržištu, u jednom od sljedećih tekstova na Ekonomskom labu.