U utorak su objavljeni službeni podaci o saldu proračuna opće države te visini javnoga duga u 2018. Četvrtu godinu zaredom javni dug se nalazi u padu: na kraju prošle godine iznosio je 74,6% BDP-a, što je pad za 3,2 postotna boda u odnosu na kraj 2017. Proračun opće države drugu godinu zaredom završio je u plusu: ostvaren je višak u visini 0,2% BDP-a (0,8% u 2017.). Primarni suficit u zadnje dvije godine prosječno iznosi oko 3% BDP-a, a rashodi za kamate nastavljaju padati (8,9 mlrd. kuna u 2018., što je pad za 9 posto u odnosu na 2017.).
Rezultati za prošlu godinu tim su bolji jer uključuju plaćanja po pozvanim jamstvima izdavanima Uljanik Grupi u iznosu od 2,53 mlrd. kuna, a zabilježen je i snažan rast investicija koje su u 2018. iznosile 13,2 mlrd. kuna, što je za 33,8% više nego u 2017.
Dakle, javne su financije bile u ravnoteži unatoč (ne)planiranom rastu rashoda. S te strane možemo biti zadovoljni.
Međutim, konsolidacija javnih financija događa se zbog rasta prihodne strane proračuna. Unatoč tome što se Vlada hvali poreznim rasterećenjima, činjenica je da prihodi od poreza snažno – rastu. U 2018. porezi na proizvodnju i uvoz prikupljeni su u iznosu od 76,8 mlrd. kuna, što je porast od čak 7,2% u odnosu na 2017. Ukupni prihodi opće države također rastu, i to ne samo u apsolutnim nego i u relativnim iznosima: s 46,1% BDP-a u 2017. na 46,6% BDP-a u 2018.
Drugim riječima, činjenica je da smo od 2008. do 2014. imali velike deficite, ali ne smijemo zaboraviti da je opća stopa PDV-a tada iznosila 22% odnosno 23%, nije bilo posebnog poreza na dohodak (uveden 2009.-2011.), poreza na kamate, poreza na kapitalne dobitke, poreza na isplatu dobiti… Stoga prikazane brojke treba tumačiti hladno, a ne euforično, kao nekakav «uspjeh».
S prikazanim državnim ugrizom u gospodarstvo Hrvatska se nalazi u skupini zemalja kojoj ni po čemu ne pripada. Na slici 1 vidimo kako se Hrvatska po udjelu prihoda opće države u BDP-u nalazi iznad prosjeka EU te se smješta u gornji dio ljestvice, zajedno s Francuskom, Finskom, Danskom i nekoliko drugih najrazvijenijih zemalja. Čak i jedna Njemačka, Nizozemska ili Slovenija imaju niži udjel prihoda opće države u BDP-u od Hrvatske.
Slika 1.
Kada to stavimo u omjer sa stupnjem razvoja iskazanim realnim BDP-om po glavi stanovnika (prema partitetu kupovne moći, PPS) – jer bogatije, razvijene i institucionalno uređene zemlje mogu si priuštiti veće oporezivanje – vidimo koliko Hrvatska odudara od razine državnih tereta koja bi komparativno bila primjerena za zemlju na ovom stupnju razvoja.
Sliku 2 već ste više puta mogli vidjeti na Labu. Iako podatke svake godine osvježavamo, ništa se bitno ne mijenja: Hrvatska se nalazi znatno iznad regresijskog pravca tj. zamišljene linije očekivane razine prihoda opće države za zadanu razinu razvoja. I pogledajte s kim smo u društvu – s Grčkom! Tek gore desno na slici vidimo slična odstupanja, i to gdje – u tradicionalno najviše etatističkoj Francuskoj.
Slika 2.
*Bez Irske i Luksemburga
Izuzev Mađarske, sve zemlje koje ostvaruju visoke stope gospodarskog rasta (4% i više) nalaze se oko ili ispod regresijskog pravca (Rumunjska, Latvija, Poljska, Estonija, Slovenija, Slovačka). Zemlje koje se nalaze znatno iznad regresijskog pravca (Hrvatska, Grčka, Francuska, Finska, Belgija) takve stope godinama nisu vidjele.
Ovolika razina upliva države u gospodarstvo očigledno guši hrvatsku ekonomiju.