Prema najnovijim objavljenim podacima, realni promet u trgovini na malo u studenome prošle godine bio je svega 0,7% niži u odnosu na studeni 2019. Za prvih jedanaest mjeseci pad je iznosio 6%. Brojke nisu toliko dramatične (i bolje su od očekivanja u početku krize proljetos) ako imamo u vidu sve što događalo 2020. U kritičnom mjesecu travnju, u srcu lockdowna, trgovina je pala po nevjerojatnoj stopi od 25,5%. No, već do kraja godine stvari su se (gotovo) vratile u normalu.
Ipak, prosinac će pokvariti sliku. Sa zaoštravanjem mjera došlo je do promjene atmosfere u društvu i širenja straha. Prema podacima porezne uprave o fiskaliziraznim računima, njihov je iznos u božićnom tjednu 21.-27. prosinca pao za oko 13% u odnosu na isti tjedan prošle godine. Zbog toga će se rezultat za cijelu 2020. pogoršati u odnosu na prvih jedanaest mjeseci (oko -6,7% u odnosu na -6,0% za prvih jedanaest mjeseci). No i s takvim rezultatom, promet u trgovini malo, odnosno osobna potrošnja hrvatskih građana koju taj promet odražava, zabilježit će bolji ishod od očekivanja u početku pandemije. Dalje u tekstu ću pokazati da je takav ishod bolji od ishoda u zadnjoj velikoj krizi 2009.
Mjere tržišta rada – subvencioniranje plaća koje je omogućilo poslodavcima da zadrže radnike na poslu – odigrale su ključnu ulogu u sprječavanju jače kontrakcije osobne potrošnje. Mjere se odražavaju i u manjem padu broja zaposlenih od očekivanja (broj zaposlenih u pravim osobama pao je za svega 2,8% od studenog 2019. do studenog 2020.). Osim što su subvencionirane plaće omogućile održanje kritičnog minimuma dohotka, osjećaj zadržavanja radnog mjesta vjerojatno je smanjio stres i potaknuo ljude da koliko-toliko zadrže neke životne navike. Sva je sreća da napad sindikata državnog sektora na tu mjeru na proljeće (jer su se bojali da neće ostati dovoljno novca za plaće njihovih članova) nije urodio plodom.
Pritom su se u strukturi potrošnje događale neke iznenađujuće promjene. Na primjer, u kolovozu 2020. registrirali smo nevjerojatnih 19% više dolazaka domaćih turista u komercijalni smještaj nego u kolovozu 2019. Kako se radi o 412 tisuća dolazaka, cjelokupno povećanje od oko 66 tisuća teško se može objasniti onima koji u normalnim godinama ljetuju u inozemstvu. Moguće je da je dio ljudi ove godine imao više vremena ili odgodio neke investicijske planove, pa su oni koji imaju dovoljno ušteđevine mogli i dvaput otići na more.
Pogledamo li strukturu prometa na malo u trgovinama prema vrstama, uočit ćemo neke očekivane i neočekivane promjene. U prvu skupinu spada veliki rast prometa u trgovini internetom i poštom (26% u studenom) i ljekarnama (3,6%) te računalnom opremom, knjigama i sličnim artiklima (6,1%). S druge strane, pad prometa motornih goriva i maziva (14%) ne iznenađuje, jer su se ljudi em manje vozili, em je gorivo bilo jeftinije nego 2019. zbog pada cijene nafte na svjetskom tržištu. Također, kako su se mnogi pretvorili u couchpotatoes, ne čudi rast prometa u nespecijaliziranim trgovinama živežnim namirnicama (3,7%). Ljudi i dalje kupuju kavu, pivu i kolu, i jedu masno i slatko (možda i više nego prije?), samo što nutrijenti nisu zapakirani u doživljaj u kafiću ili restoranu, nego se konzumiraju u kući.
Ono što čudi je velika disperzija između odjeće, obuće i kožnih proizvoda (pad za nevjerojatnih 21%) i rast prometa u trgovinama audio i video-opreme, namještaja, električnih i drugih proizvoda za kućanstvo (3,5%). To je na prvi pogled neobično jer namještaj traje dulje od košulja i hlača, te bi se očekivalo da kod prvih artikala ovakva kriza izazove veću oscilaciju nego kod drugih. Obratna situacija je zagonetka. Jedna hipoteza glasi da je ova kriza dovela do velikog raslojavanja i da su oni koji inače kupuju namještaj ili TV uređaje svakih nekoliko godina nastavili kupovati (možda i više, jer u lockdownu nisu imali o čemu razmišljati osim o tome kako bi dobro došao ugodniji krevet i bolja slika na TV-u), dok su oni koji jedva sastavljaju kraj s krajem odlučili odgoditi obnovu košulja i hlača. Kažem, ovo je hipoteza, a ne rezultat analize, pa zaključke treba izvoditi s dužnim oprezom. Osobito jer postoji suprotna hipoteza – da su se upravo odjevni i slični predmeti preselili iz trgovina od cigle u internetske trgovine, što objašnjava ranije spomenuti veliki porast trgovine putem interneta i pošte. Na žalost, ne objavljuju se podaci o strukturi te vrste trgovine, pa ne znamo što zaključiti.
Najzanimljivije pitanje odnosi se na usporedbu 2020. s godinom do sada najveće krize nakon rata – 2009. godinom. BDP je u toj godini pao za 7,4%, a realna osobna potrošnja za čak 9%. Kako će pad osobne potrošnje 2020. vjerojatno biti manji od 9%, dojam o dramatici ove krize, u ekonomskom smislu, trebao bi biti manji od dojma iz 2009. (ako ga se još itko sjeća, jer dojmovi brze ispare iz memorije).
O tome svjedoči dinamika potrošnje koju ćemo najbolje sagledati ako usporedimo stanje u studenome 2009. s ranije opisanim stanjem u studenome 2020. U studenome 2009. promet u trgovini na malo (bez trgovine motornim vozilima) bio je 11% manji nego u studenome 2008. Štoviše, tada je trend bio opadajući jer je kumulativ za jedanaest mjeseci 2009. bio svega 5,3% ispod prvih jedanaest mjeseci prethodne godine. (Podsjetite se, sada je kumulativ do studenoga 2020. -6%, ali je sam studeni svega -0,7%). To znači da trend sada nije u padu, iako će prosinac 2020., kada bude objavljen, pokazati veliki minus iz ranije spomenutih razloga, a isto će se vjerojatno protegnuti na siječanj, vjerojatno i na veljaču 2021.
Sve u svemu, prvo tromjesečje ove godine bit će i dalje obilježeno pandemijom, ali postoje dobre pretpostavke da od travnja započne ozbiljniji oporavak. Kombinaciji prirodnog stjecanja imuniteta i cjepivu još nedostaje racionalniji pristup vlada na temelju naučenog o mjerama (o tome ima dovoljno podatka) – koje djeluju i imaju smisla, a koje ne djeluju i nemaju smisla. Za prijelaz iz faze religije u fazu pragme neophodno je i da gorljivi zagovornici kineskog pristupa lockdownu preispitaju svoje stavove i shvate da ljudi ne umiru samo od virusa koji izaziva COVID-19.
Ovaj zaključak nije bitan samo za Hrvatsku nego i za naše najvažnije trgovačke partnere i emitivna turistička tržišta. Trenutno se svi nalaze u neizvjesnim i snažnim zatvaranjima, iako zadnji podaci za Njemačku i Italiju, ali ne i za Sloveniju i Austriju, potvrđuju isto što vidimo u Hrvatskoj – ljudi su nastavili trošiti. Promet u trgovini na malo u Njemačkoj je u studenome bio čak 5,6% iznad studenog 2019. U Italiji 2,9%. U Austriji -2,4%, a Slovenija je u studenome teško stradala pod radikalnim lockdownom (-14,2%!).
Naravno, stvari su u ovakvim vremenima inherentno nepredvidive. Na primjer, još uvijek postoji rizik da se politički događaji u Americi preliju na gospodarstvo, što bi zbog važne gospodarske uloge Amerike značilo širenje prelijevanja na svjetsko gospodarstvo. Međutim, ako je suditi po optimizmu na američkim burzama, zasad nitko ne očekuje crni scenarij. Stvari se oko Brexita tek trebaju rasplesti u gospodarskom smislu (nakon konačnog izlaska treba vidjeti kako će se restrukturirati lanci vrijednosti povezani s tom zemljom). Godina će biti politički neizvjesna u EU zbog parlamentarnih izbora u Njemačkoj najesen. Stvari se neće razvijati linearno, bit će mnogo rupa po putu, no razloga za umjereni optimizam u ovom trenutku – ima dovoljno.