Nakon što smo zdravo za gotovo prihvatili činjenicu da novih 22 milijarde eura namijenjenih iz europskog proračuna za Hrvatsku stiže u narednih nekoliko godina, europske institucije i stranačke grupacije primile su otvoreno pismo u kojemu su obrazloženi stavovio novom europskom proračunu 2021.-2027. Riječ je o inicijativi Litvanskog instituta za slobodno tržište koju je potpisalo još deset srodnih think tankova. Prije prikaza pisma, podsjećamo da je na Labu u zadnje vrijeme objavljeno nekoliko tekstova koji također analiziraju ovu tematiku.
Utjeha na početku
Utjehe radi, Hrvatska ne treba brinuti za spomenutu novčanu svotu. Tim više što je postignutim europskim dogovorom očito svladan otpor štedljive četvorke (koja se na kraju pretvorila u štedljivu petorku: Austrija, Nizozemska, Danska, Švedska + Finska).
Pismo je uz Litvanski institut potpisalo još deset think tankova koji zagovaraju slobodno tržište, ograničenu ulogu države i individualne slobode. Među njima su talijanski Bruno Leoni Institute, poljski Civil Development Forum, slovački Institute of Economic and Social Studies, češki Liberalni Institut, francuski Molinari Economic Institute i švedski TIMBRO. Zanimljivo je da se na ovom popisu nalaze organizacije iz samo jedne od četiri odnosno pet zemalja koje zastupaju štedljiviji pristup. Kada se popis bolje pogleda, potpisnici su think tankovi iz zemalja koje su neto primateljice europskog novca.
Glavne liberalne zamjerke i prijedlozi
- Podjele oko fiskalne politike i teret za porezne obveznike: U pismu se navodi kako je rasprava o proračunu (2021.-2027.) dovela do podjele država članica na štedljivu četvorku i ostale. Pritom je štedljiva četvorka nastojala smanjiti ukupan iznos predloženog proračuna s 1,1 na 1% bruto nacionalnog dohotka (GNI) EU27. Jer, veliko zaduženje u iznosu od 750 milijardi eura stvorit će buduće financijske obveze europskih poreznih obveznika, a bez odgovarajuće reforme proračuna EU-a, to bi moglo “ojačati redistributivne sukobe unutar EU-a i povećati rizik dezintegracije jedinstvenog tržišta”. Ovo je izuzetno važno, jer pokazuje da europski liberali nisu protivnici europske solidarnosti, nego kao realisti upozoravaju da bujanje nad-nacionalne preraspodjele može dovesti do međunacionalnih redistributivnih sukoba, što treba mudro politički uravnotežiti s ciljem kako bi se EU integrirala na održiv način pod kontrolom nacionalnih demokracija. U suprotnom, pretjerana preraspodjela poticat će sile dugoročne dezintegracije.
- Nakon Brexita rezati poljoprivredu i koheziju: Liberali kritiziraju prijedlog povećanja proračuna u svjetlu činjenice da je UK kao jedna od najvećih neto uplatiteljica izašla iz EU. Zbog financijskih učinaka Brexita zagovara se smanjenje financiranja Zajedničke poljoprivredne politike (što je već poznati stav europskih liberala), kao i kohezijske politike (a primjerice Hrvatska je slabije razvijenija država članica među prijateljima kohezije). Navodi se kako bi i smanjena proračunska sredstva za poljoprivrednu i kohezijsku politiku ostala vrlo velika, na oko dvije trećine predloženog proračuna. Zato se bitnim smatra ukidanje (navedenih) programa preraspodjele, a kako bi se ispunila osnovna načela djelotvornosti, pravednosti i solidarnosti. S takvim liberalnim tumačenjem dvaju zadnjih načela sigurno se ne bi složila većina hrvatskih političara. Liberali smatraju da kohezijska sredstva smanjuju poticaj za poslovanje, potiču korupciju i rentijerstvo, „kulturu ovisnosti“ i „mentalitet subvencija“, pogotovo u onim zemljama gdje takva sredstva čine značajan dio javnih investicija.
- Povećati ulaganja u europsku dodanu vrijednost koja će podržati jedinstveno tržište: Pozdravljaju se promjene u proračunskoj strukturi koje predlaže Europska komisija kako bi se povećala financiranja onih područja gdje postoji dodana vrijednost i perspektiva njenoga rasta. Veličina europskog proračuna treba bi biti rezultat odluka za financiranje područja i projekata koji ispunjavaju načelo supsidijarnosti i europske dodane vrijednosti te zajedničke ciljeve postavljene Ugovorom (o funkcioniranju EU-a, odnosno europskim “ustavom”). Dodaje se kako bi se smanjivanjem preraspodjele sredstva trebala preusmjeriti prema konsolidaciji jedinstvenog tržišta i stvaranju pozitivnih prelijevanja (spill-overs) radi postizanja maksimalne koristi. Primjeri takvih financiranja su prekogranična infrastruktura, poticanje prekogranične trgovine, ulaganja i putovanja, zaštita vanjske granice Unije, strukturne reforme, znanost, obrazovanje te zdravstvena skrb. Kao primjer projekta zajedničke vrijednosti navodi se poticanje reforme visokog obrazovanja. Konkretnije, predlažu se projekti poput akademske razmjene i zajedničkih (prekograničnih) istraživačkih projekata kojima se potiče znanstvena izvrsnost, a koji nisu financirani iz privatnog sektora. S druge strane, projekti koji su već financirani privatnim investicijama ne bi se trebali financirati iz europskog proračuna. Pritom se navode ulaganja u biotehnologije, lasere, umjetnu inteligenciju i druge tehnologije koje već dobivaju podršku tržišta i privatnih investitora. Imajući u vidu ova prioritetna područja, pozdravljaju se veća ulaganja u programe kao što su Erasmus, Horizon Europe, Digital Europe, Single Market Programme, Border Management and Security, Neighbourhood, Development and International Cooperation Instrument. Ipak, ističe se kako bi njihov udio u proračunu trebao biti iznad trećine, što je znatno više od predložene razine.
- Razvoj trećih zemalja poticati reformama i liberalizacijom trgovine: Podržava se europsko financiranje globalnih politika i podrške reformama u susjednim državama, obzirom da takva financiranja ne narušavaju tržišno natjecanje, a pomažu stvaranju boljih regulatornih uvjeta za trgovinu i ulaganja. Umjesto razvojne pomoći pojedinim zemljama smatra se kako njihovom razvoju najbolje može pomoći lakši pristup europskom jedinstvenom tržištu (slobodna trgovina) i širenje najboljih praksi (javnih politika i reformi).
- Poticati mobilnost europske vojske u okviru NATO saveza: Ističe se kako se financiranje (europske) obrane ne bi trebalo duplicirati u odnosu na NATO te bi se trebalo usmjeriti na uklanjanje administrativnih prepreka isporuci vojne opreme te poboljšanju prekogranične logistike i infrastrukture koja će služiti i za vojne ili za civilne svrhe.
- Prihodi bi dolazili samo temeljem nacionalnog dohotka država članica: Predlaže se transparentnija i administrativno jednostavnija struktura proračunskih prihoda, na način da se ojača postojeći model doprinosa država članica na temelju dogovorenog udjela u bruto nacionalnom dohotku (GNI) svake države članice (što trenutno čini oko 70% prihoda), dok bi se ostali izvori prihoda (npr. carine i PDV) i ispravke plaćanja (rabati) trebali ukidati budući da se njima smanjuje transparentnost proračuna. Navodi se kako bi ukidanje dodatnih prihoda bilo dovoljno za ukidanje poljoprivrednih subvencija. Zbog transparentnosti i jednostavnosti prihoda izražava se protivljenje novim izvorima prihoda kao što su porez na pristup jedinstvenom tržištu, zajednička osnovica poreza na dobit (korak prema poreznoj harmonizaciji kojoj se autori pisma protive) i nacionalni doprinosi od pakiranja nerecikliranog plastičnog otpada. U to se uklapa i protivljenje liberala prijedlogu digitalnog poreza. Sve dok nema EU države, ne bi trebali postojati niti EU porezi. U tom smislu ističe se kako porezi trebaju ostati u nadležnosti država članica, pod kontrolom njihovih demokratskih procesa.
- Omogućiti transparentnost proračuna: Smatra se kako je proračunski prijedlog vrlo kompliciran i teško razumljiv, a trebao bi se temeljiti na načelima europskog financiranja europskih ciljeva, djelotvornosti umjesto uskih interesa, i supsidijarnosti u smislu da bi se programima preraspodjele trebale baviti države članice i regije (umjesto EU-a). Ex-ante procjena sukladnosti s navedenim načelima smanjila bi potrebu za dodatnim nadzorom potrošnje sredstava, povećala bi se transparentnost proračuna i smanjila administrativna opterećenja.
- Produktivnost i okoliš poticati kroz tržišne inovacije: Smatra se kako bi digitalna i zelena tranzicija europskog gospodarstva (kao prioritet proračuna) trebala biti utemeljena na tržišnim inovacijama, umjesto na centralnom financiranju i odlučivanju. Pritom se podsjeća kako je „glavna gospodarska korist te pokretač kohezije i konvergencije u članstvu na jedinstvenom tržištu EU-a“. Jedinstveno tržište još nije dovršeno i ono bi trebalo biti prioritet. Zato se smatra važnim da se europske institucije i države članice, ukoliko su ozbiljne po pitanju rasta, konvergencije i kohezije, „usredotoče na uklanjanje prepreka funkcioniranju jedinstvenog tržišta“.
Zaključno
Prikazane su klasične liberalne zamjerke na europski proračun i nove programe. Ne govori se o ukidanju, već o reformi kroz osam točaka:
- Proračun košta i nema sumnje da se ne radi samo o „dodjelama sredstava“ koja padaju s neba, nego o pritisku na porezne obveznike.
- UK je kao velika neto uplatiteljica izašla iz EU, pa se očekivalo i smanjenje rashoda koji i dalje u dvije trećine slučajeva idu za poljoprivredu i koheziju, gdje se ne vidi dodana vrijednost za cijelu Europu.
- Zato se predlažu ulaganja u temeljne funkcije Europske unije i prekogranične projekte koji će cijeloj Europi dodati vrijednost, s naglaskom na podršku jedinstvenom tržištu, prekograničnoj trgovini i strukturnim reformama.
- Podrška reformama i otvaranje trgovine prema trećim zemljama trebala bi biti najbolja pomoć umjesto tradicionalne razvojne pomoći koja često ima jednokratan socijalni karakter.
- Smatra se bitnim ulagati u europsku vojsku i njezinu mobilnost, na što je ukazala i američka vojska koja se nastoji povući iz starog okvira NATO operacije zaštite od istočne ugroze. Pritom se jasno poručuje kako europska vojska ne bi trebala biti duplikat u odnosu na NATO.
- Nema prostora za europske poreze, kao niti za porezna ujednačavanja, a izvor prihoda treba biti samo jedan, temeljem uplata iz nacionalnog dohotka svake države članice.
- Proračun na mnogo stranica rijetko će tko čitati, pa treba napraviti transparentan i jednostavan prikaz trošenja javnog novca.
- Digitalna i zelena transformacija su bitne europskom gospodarstvu, ali liberali smatraju da to ne bi trebala biti svrha europskog proračuna, već bi se ti ciljevi trebali financirati iz privatnog sektora. Zato se svrha Europske unije vidi u micanju prepreka koje otežavaju jedinstveno tržište.
Način razmišljanja potpisnika ovog pisma uklapa se u okvir stavova iznesenih od strane štedljive četvorke koju je predvodio često napadani konzervativno liberalni nizozemski premijer Mark Rutte (stranka VVD). Nizozemski premijer preuzeo je ulogu vođe skupine, a ovaj članak dublje sagledava klasične nizozemske razloge koji se teže mogu razumjeti na europskom jugu gdje je potražnja za europskim dotacijama najveća.
Pravo zemalja članica na europski novac nije upitno. No, umjesto jednostranog shvaćanja toga novca kao nužnosti bez koje bi EU oslabila, važno je razumjeti dublje razloge koji stoje iza europskih razilaženja oko proračuna, a što je povezano s vizijom i sudbinom Unije u širem smislu. Nema sumnje da sve države članice i relevantne političke grupacije snažno podržavaju EU, ali pitanje je kakvu. Postavlja se konkretno pitanje bi li smanjenje proračuna ujedno značilo i smanjenje jedinstva i solidarnosti? Znači li to smanjenje razvojnih prilika manje razvijenih država?
Gledajući iz ugla štedljive četvorke, radi se o dominantnom stavu koji postoji u sjevernijim zemljama (kojima se pridružila bogata Austrija), koje Uniju vide kroz prizmu slobodnog tržišta (jedinstveno tržište) na kojemu se individualnom odgovornošću i radom stvara vrijednost, a manje kroz preraspodjelu. Liberali se ne protive preraspodjeli, ali ju ne prihvaćaju apriori već traže modalitete za nju, koji bi najvidljivije doprinijeli ukupnom razvoju Unije. Ovakvom se gledanju može suprotstaviti činjenica da su države s istoka Unije manje razvijene jer su dugo bile pod komunizmom, no valja se prisjetiti kako štedljiva četvorka nikada nije zagovarala ukidanje preraspodjele, već uvjetovanje europskog proračuna kontrolom provedbe strukturnih reformi. Takvom je stavu teško istaknuti prigovor.