Mediji ovih dana bruje o otpisima dugova sportskim zvijezdama, poduzetnicima. Kako su otpisi dugova prema državi zamišljeni kao linearni i bez socijalnih kriterija, takav je ishod bio neizbježan. Isto se odnosi na ishod druge vladine mjere koja je provedena u trećem tromjesečju – na obustavu dugotrajnih ovrha.
Ti dugovi nisu otpisani, ali obustava dugotrajnih ovrha pogodovala je najvećim dužnicima. Usporedba FINA-inih podataka o stanju ovršenih računa građana na dan 30.09.2018. s danom 30.06.2019. koja je prikazana u HUB Analizi br. 66 otkriva detalje učinaka vladinih mjera. Analizu je napravila Arhivanalitika za HUB.
Kratkoročni dug neprekidno pada
Slika 1 pokazuje da se broj građana s kratkoročno blokiranim računima do godine dana od sredine 2014. do kraja rujna 2018. smanjio za oko 53%, s preko 90 tisuća sredinom 2014. do oko 41 tisuća prema zadnjim podacima. Iznos kratkoročnih blokada smanjio se s preko 2,5 milijarde kuna na ispod milijarde. To je očekivano s obzirom na gospodarski oporavak.
Izvor: FINA, vlastita obrada
Međutim, kratkoročno ovršeni dug nikada nije hranio moralnu i političku paniku koja je pratila pojavu koju kolokvijalno zovemo «blokirani». Sljedeća shema pokazuje da je riječ o pojavi koja je iznosom i brojem ljudi obilježena blokadama računa koje traju dulje od godine dana. Tu leži glavni problem.
Vidimo da se u toku trećeg tromjesečja, kada su na snagu stupile vladine mjere, dugoročno ovršeni dug drastično smanjio (statistika se jako «poboljšala»), s 41,8 na 17,1 milijardu kuna ili za gotovo 60%. Broj dugoročno blokiranih smanjio se po mnogo manjoj stopi, s oko 279 na 233 tisuće osoba ili za oko 16%.
Vladine mjere
Evo i kratkog pregleda vladinih mjera koje su stupile na snagu prošloga ljeta i uzrokovale promjene u podacima:
Prema Zakonu o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima obustavljene su ovrhe po osnovama plaćanja po kojima nije bilo naplate u roku od 6 mjeseci prije stupanja na snagu zakona (4. kolovoza 2018.) i koje nisu u cijelosti naplaćene u roku od 3 godine od dana unošenja u Očevidnik.
Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama koji je stupio na snagu 21. srpnja 2018. predvidio je otpise takozvanih malih dugova glavnice do 10,000 kuna po osobi, koje su građani imali prema središnjoj državi (što se uglavnom odnosi na porezne obaveze) i lokalnoj upravi i samoupravi. Zakon je osim toga predvidio mogućnost reprogramiranja ostalih poreznih dugova na zahtjev, a ostali vjerovnici – financijske institucije i druge osobe koje obavljaju registriranu djelatnost – potaknute su na otpis priznavanjem troškova otpisa do 10,000 kuna kao porezno priznatog rashoda.
Osim toga, pojednostavljena je procedura osobnog stečaja za male dugove fizičkih osoba do 20,000 kuna, ali je predviđena mogućnost zaustavljanja postupka na zahtjev vjerovnika. Efekti ove mjere vidjet će se tek sljedeće godine.
Veliki pad udjela dugova prema bankama
Na sljedećoj seriji slika pratimo kako su se udjeli u ukupnom iznosu dugovanja prema sektorima vjerovnika drastično promijenili u četiri godine. Udjel banaka i srodnih kreditora u ukupnom iznosu blokiranog duga smanjio se s 59,1% sredinom 2014. na 35,1% potkraj rujna 2018. Udjel ostalih sektora, gdje su zavedeni prodani kreditni portfelji, nije se povećao toliko da kompenzira ovaj pad. Stoga se može zaključiti da se udjel ovršenih dugova po osnovi kreditnih odnosa između financijskih posrednika i građana smanjio. U istom razdoblju povećao se značaj ovršenih dugova od strane države, po osnovi komunalija, kao i međusobna dugovanja građana.
Velika promjena je nastupila u trećem tromjesečju ove godine, najvećim dijelom po osnovi obustava dugotrajnih ovrha za velike dužnike. Sljedeća slika (a) pokazuje da se najveći dio smanjenja ovršenih dugova odnosi na dužnike banaka i u nešto manjoj mjeri na dugove prema ostalim sektorima (što su uglavnom prodani kreditni portfelji) te državi, i (b) slika pokazuje da se najveće smanjenje dogodilo kod najvećih dužnika, onih s dugovima iznad 10 milijuna kuna. U isto vrijeme, iznosi tzv. malih blokada – blokada građana do 10,000 kuna povećani su, iako je između 30.06. i 30.09. nastupio linearni otpis dugova do toga iznosa. Za sada je teško proniknuti je li do povećanja došlo zbog bržeg pokretanja ovršnih postupaka od strane vjerovnika; to je predmet za neko buduće istraživanje.
Izvor: FINA, vlastite obrade
Prikazani ishod ne treba čuditi, jer je prošlogodišnja HUB Analiza br. 61 pokazala izvanredno visoku koncentraciju ovršenih dugova. Prošle godine je oko 10,000 osoba «držalo» gotovo 2/3 (oko 63%) ukupno ovršenih dugova starijih od godine dana. U tome je najveći broj dugoročno blokiranih građana. Svi od 1000 najvećih dužnika bili su dugoročno blokirani, a iznos njihovih blokada prelazio je 15 milijardi kuna ili oko 15 milijuna kuna u prosjeku po osobi na dan 30.06.2018. Njima je prekid ovršnih postupaka najviše pogodovao. Ti dugovi nisu izbrisani, ali novo pokretanje ovršnih postupaka vjerovnike košta, pa je kupljeno za neke možda dragocjeno vrijeme.
Postavlja se pitanje hoće li moralni hazard – kalkuliranje s iskupom i korištenje eventualnih neefikasnosti u pravnom sustavu koje omogućuju skrivanje imovine, porasti nakon primjene najnovijih vladinih mjera. Najveći dužnici većinom znaju koristiti sve prilike koje pravni sustav pruža (što je, naravno, legalno).
Preostaje vidjeti kako će kreditori reagirati na novonastalu situaciju. Dugovi nisu izbrisani, samo su ovrhe zaustavljene, što znači da se mogu ponovo pokrenuti. Kod velikih dugova to se može očekivati u narednim mjesecima, kada će iznosi dugotrajnih blokada sigurno rasti.
Za godinu dana će se i srednjoročni efekti vladinih mjera «slegnuti», pa će se lakše vidjeti ukupan učinak.
Glavna pouka ipak glasi da vladine linearne mjere neće riješiti problem. Prije ili kasnije, netko tko doista želi trajno rješavati ovaj problem morat će se vratiti na početak, prihvatiti načelo da isti aršin ne može vrijediti za sve, i graditi na tragu sljedećih rješenja:
- Otpisi dugova prije nego što za to nastupe drugi pravni razlozi mogu se obavljati isključivo na temelju socijalnih kriterija kako bi se u društvu uravnotežila načela socijalne solidarnosti i ekonomsko-pravne efikasnosti. Valja napomenuti da su neki veći privatni vjerovnici upotrijebili ovaj kriterij prije državnog sektora koji je otpisivao linearno do 10,000 kuna, bez socijalnih kriterija. Neki privatni vjerovnici su provodili otpise uz primjenu socijalnih kriterija.
- Postupci otpisa i reprogramiranja duga trebaju biti jasno propisani kako bi porezni tretman za kreditora i dužnika bio posve jasan i poticajan u smislu pronalaženja uravnoteženog rješenja.
- Ovršni postupci moraju biti brzi, jeftini i transparentni za kreditora i dužnika, i u tu se svrhu trebaju koristiti digitalne tehnologije, a ljudi trebaju biti upoznati i savjesni radi što bolje prevencije prezaduženosti, što se najbolje postiže sustavnim financijskim opismenjavanjem.
- Institucije prisilne naplate trebaju biti maksimalno efikasne kako veliki dužnici ne bi zloupotrebljavali sustav, te kako bi svi imali osjećaj da je sustav i pravedan i efikasan, te kako se trošak premije rizika zbog neefikasnih institucija ne bi prebacivao na buduće dužnike. Kvalitetno uređen osobni stečaj posebno je važan u tom pogledu.
- Treba sustavno poticati aktivnosti kreditnih posrednika i investitora u retail portfelje višeg stupnja rizika kako bi se olakšalo financiranje reprogramiranja i prve faze konsolidacije dugova prije nego što se ranije prezaduženi klijent financijski stabilizira na razini koja će biti prihvatljiva kreditorima klasičnog rizičnog profila.