Pad zaposlenosti u pandemiji samo u priobalju i Gradu Zagrebu?

Objavljeno

Ilustracija: Marko Bukorović / Dreamstime

Ad
Ad

Pad zaposlenosti u sektoru turizma i ugostiteljstva za oko 12% u ožujku ove godine u odnosu na isti mjesec prošle godine podsjetio nas je na staru tezu o kolebljivoj i ranjivoj aktivnosti na kojoj se ne može zasnovati moderan gospodarski rast. U isto vrijeme, ukupna zaposlenost pala je za svega 1,5%. Prevedno u brojke, u ožujku ove godine bilo je za oko 23 tisuće manje zaposlenih nego u ožujku prošle godine, od čega oko 8,000 manje u sektoru ugostiteljstva i turizma. Je li moguće da je sektor ugostiteljstva i turizma toliko velik da se kriza u tom sektoru multiplicirala na šire gospodarstvo proizvodeći mnogo veće učinke izvan samoga sektora nego u njemu, ili je riječ o tome da pad zaposlenosti u turizmu i ugostiteljstvu predstavlja tek manji dio pada ukupne zaposlenosti u toku pandemije u Hrvatskoj?

Opravdanje za ovo pitanje pruža takozvani satelitski pogled na turističku djelatnost. Satelitski račun turizma analizira utjecaj turizma na dodanu vrijednost u gospodarstvu. Postoje tri vrste učinaka koji se uzimaju u obzir prilikom procjene tog utjecaja. Prvi su direktni – to su vrijednosti i radna mjesta koji se stvaraju pri neposrednom obavljanju turističkih usluga. Drugi su indirektni ili multiplikativni učinci koje turistička aktivnost stvara u djelatnostima koje proizvode proizvode i usluge koje se ne bi proizvele da nema turizma. Na kraju, u cijelom tom lancu vrijednosti rad i kapital zarađuju i te zarade se dalje troše, što stvara tzv. inducirane učinke. Prema Satelitskom računu, kada se u obzir uzmu samo direktni i indirektni učinci, hrvatski turizam stvara oko 17% hrvatskog BDP-a. Zbog toga je hrvatski BDP prošle godine pao za 8,4%, što je bio jedan od najvećih padova u EU 2020.

Međutim, o utjecaju na zaposlenost puno manje znamo. Utjecaj turizma na ukupnu zaposlenost još nije detaljno procijenjen. Na tu činjenicu upozoravaju Ivan Kožić, Neven Ivandić i Ivan Sever u analizi koja je provedena u okviru projekta «Makroekonomski učinci turizma» koje financira Hrvatska zaklada za znanost (projekt IP-2018-01-2961).

Kožić, Ivandić i Sever kombinirali su različite izvore podataka o zaposlenosti (Anketa o radnoj snazi, službeni podaci DZS, baza FINA-e i godišnji izvještaji pojedinih kompanija) i usklađivali podatke, ne bi li došli do ispravne klasifikacije broja zaposlenih u sektorima na koje turizam najviše utječe. Prema njihovoj procjeni, u djelatnostima koje su neposredno i posredno vezane uz turizam radi oko 318 tisuća ljudi ili 20,3% ukupnoga broja zaposlenih u Hrvatskoj prema Anketi o radnoj snazi 2016. za koju je provedeno istraživanje.

Procjena zaposlenosti u turizmu povezanim djelatnostima 2016.

* 1,816 hours of annual work hours were used for the calculation (sum of monthly hours minus work hours during public holidays and annual leave)
Izvor: Kožić, I.; Ivandić, N. i I. Sever (2021): Empirical Assessment of Tuourism-generated Employment. Institut za turizam.

Treba primijetiti da je relativno mali broj radnika angažiran na samim poslovima smještaja (oko 35 tisuća). Očekivano, mnogo ih je više uključeno u servis hrane i pića. Ostali važni utjecaji uključju sektore transporta, prateće usluge (agencijske usluge, kulturu, sport i rekreaciju) te, u najvećoj mjeri, trgovinu.

To ne znači da je sva zaposlenost koja je prikazana u povezanim sektorima u gornjoj tablici vezana uz turizam. Na primjer jasno je da sektor trgovine prije svega opslužuje domaću potrošnju, te je u njemu tek manji broj radnih mjesta induciran turizmom. Međutim, s druge strane, postoji važan uzrok podcijenjenosti prikazanog utjecaja turizma na zaposlenost, što autori u radu prepoznaju. Uočite da je u djelatnosti pružanja smještaja zaposlen relativno mali broj ljudi i malo je samozaposlenih (svega oko 1,500 ljudi). Razumno je pretpostaviti, kao što autori ističu, da veliki segment rada u takozvanoj „zimmer-frei“ industriji koja angažira rad većeg broja članova obitelji u vlastitim objektima nije uzet u obzir. U Hrvatskoj se u oko 76,000 kućanstava koja se bave iznajmljivanjem generira oko 36 milijuna noćenja. Autori spekuliraju s brojkom od 1 utrošenog sata rada po 1 noćenju, što bi moglo dati ekvivalent od oko 20,000 radnih mjesta na bazi punog radnog vremena u tom segmentu turizma.

Međutim, jedan sat rada po noćenju vjerojatno podcjenjuje intenzitet uloženog rada koji je potreban za opremanje, održavanje, pripremu i čišćenje objekata koji se iznajmljuju, te za prodaju, registraciju turista i druge prateće usluge. Efekt na zaposlenost mogao bi biti znatno veći. Ako ljudi u prosjeku troše četiri sata po noćenju, mogli bismo govoriti o 80,000 radnih mjesta na bazi ekvivalenta punog radnog vremena.

U svakom slučaju, tema o utjecaju turizma na stvarnu zaposlenost tek je načeta, te poziva na daljnja istraživanja. Činjenica je da sada imamo satelitski račun turizma koji pokazuje direktne i indirektne učinke turizma na dodanu vrijednost i BDP, ali nemamo detaljne procjene učinaka na poslove. Nadalje, činjenica je da u statističkom smislu ništa ne znamo o radnom angažmanu u „zimmer-frei“ industriji koja ima veliku važnost za (stvarnu) zaposlenost u priobalju i isto tako je činjenica da se procijenjeni učinci na angažirani rad jako razlikuju ovisno o procjenama prosječnoga broja sati koje je potrebno uložiti za realizaciju jednog turističkog noćenja. Mjerenja ove vrste mogla bi se lako i pouzdano napraviti čime bismo stekli važan uvid u učinke „malog“ iznajmljivačkog turizma na stvarnu zaposlenost. Na kraju, činjenica je da ne znamo kako povezati pad broja zaposlenih u turizmu i ugostiteljstvu s ukupnim padom broja zaposlenih u pandemiji. Međutim, činjenica je da je pad zaposlenosti u pandemiji uz turizam i ugostiteljstvo bio koncentriran u povezanim sektorima; najveći negativni učinci zabilježeni su u transportu i trgovini. To ostavlja prostor za sumnju da se najveći dio ukupnoga pada broja zaposlenih u proteklih godinu dana može pripisati direktnim, indirektnim te induciranim efektima turizma.

Posredan dokaz ove hipoteze možemo vidjeti ako usporedimo broj osiguranika koji plaćaju mirovinsko osiguranje po županijama. Tablica pokazuje da je pad broja osiguranika u toku pandemije bio koncentiran u jadranskim županijama i Gradu Zagrebu, dok je drugdje u Hrvatskoj zaposlenost mjerena indirektno preko broja osiguranika u pandemiji rasla. Možemo zaključiti da su turizam i ugostiteljstvo odigrali ključnu ulogu u ukupnom smanjenju broja zaposlenih u Hrvatskoj u protekloj godini.

Broj osiguranika HZMO veljača 2021. i veljača 2020.

Izvor: HZMO, Statističke informacije, razni brojevi