Za početak, molio bih da se uzme u obzir da je ovaj tekst pojednostavljen koliko je to moguće. Stoga ne ulazim u detalje poreznog zakonodavstva niti u detalje tržišta nafte. Ideja ovog teksta je pojasniti jesu li „negativne“ cijene uistinu negativne te zašto čak i kod „negativnih“ cijena postoji pozitivna osnovica za obračun PDV-a.
S povijesnim padom cijena nafte u negativno područje (u jednom trenutku i -37 dolara za barel) po društvenim mrežama se krenulo postavljati pitanja „Kako bi se na to obračunao PDV?“. Pretpostavljam da, u hipotetskom slučaju, kada bi mi kao kupci na tržištu bilo koju robu mogli „kupiti“ po negativnoj cijeni, dio ljudi misli da bi tada država obračunala negativni PDV i time platila PDV kupcu.
Slika 1. Uobičajeni tijek robe i fakture
No, u tom hipotetskom scenariju postoji jedan problem. Negativna cijena ne postoji. Zato je riječ negativna u ovom tekstu i naslovu stavljena u navodne znakove.
Iz perspektive dobavljača cijena je prividno negativna jer on mora platiti da netko preuzme robu. U tom slučaju dobavljač zapravo postaje kupac koji kupuje uslugu preuzimanja robe, a inicijalni kupac postaje dobavljač koji isporučuje uslugu preuzimanja robe. I gle čuda, cijena mijenja predznak i postaje opet pozitivna, samo transakcija ide u suprotnom smjeru. A porezna uprava na tu cijenu obračunava PDV.
Ako mislite da je takav scenarij nemoguć, na tržištu već postoji takav scenarij. Sasvim je normalan. Radi se o tržištu otpada, gdje je otpad roba kojom se trguje.
Poduzeća koja prikupljaju otpad su dobavljači otpada poduzećima koja preuzimaju i zbrinjavaju otpad. Poduzeća koja preuzimaju i zbrinjavaju otpad se u tom slučaju nalaze u poziciji kupca jer preuzimaju otpad (robu). S obzirom da se poduzećima koja preuzimaju i zbrinjavaju otpad ne isplati platiti dobavljaču za preuzimanje otpada (robe), dobavljač koji je dostavio otpad (robu) plaća poduzeću koje zbrinjava otpad da ga ono preuzme.
Na taj način se okreće smjer transakcije jer poduzeće koje bi trebalo biti kupac jer preuzima otpad (robu) zbog usluge preuzimanja otpada (robe) kou pruža postaje dobavljač usluge preuzimanja otpada. A poduzeće koje je iz pozicije dobavljača dostavilo otpad (robu) postaje kupac usluge preuzimanja otpada, koju mora platiti.
Slika 2. Tijek robe i fakture kod roba s „negativnom“ cijenom (npr. otpad)
U tom slučaju, poduzeće koje je zbog primitka otpada (robe) u početku imalo svojstvo kupca, istovremeno zbog pružanja usluge preuzimanja otpada dobiva svojstvo dobavljača. Ono ispostavlja račun za pruženu uslugu poduzeću koje je u početku imalo svojstvo dobavljača zbog isporuke otpada (robe), a koje je dobilo svojstvo kupca zbog kupnje usluge preuzimanja otpada.
Možemo zaključiti da i kod „negativnih“ cijena (iz perspektive dobavljača) u transakcijama i dalje postoji ispostavljena faktura s pozitivnom cijenom, samo u suprotnom smjeru. Na tu pozitivnu cijenu porezna uprava obračuna PDV.
Ako vam još nisam dovoljno pojasnio sličnost tržišta otpada s nedavnim razvojem na tržištu nafte, primijetimo da je i nafta postigla negativnu cijenu u trenutku kada je nitko nije želio kupiti ili besplatno prihvatiti, a vlasnici su je se morali riješiti. Kada je otpad u pitanju, to je normalno stanje.
Davor Nađi je magistar ekonomije i zamjenik gradonačelnika Svete Nedelje