Pred dva tjedna sam napisao da će događaji do kraja travnja u najvećoj mjeri odrediti preostali dio ove godine. U tom pregledu izmiješao sam gospodarstvo, geopolitiku i pandemiju, pa ususret finalu prijelomnoga mjeseca slijedi osvrt na prolazno vrijeme za vikend 24./25. travnja:
- Njemačka
Kontroverzni zakon o lockdownu, koji federalnoj vladi omogućuje uvođenje (vrlo) restriktivnih mjera, prošao je u Bundestagu. Vrhuška CDU/CSU-a oko Angele Merkel vjeruje da kombinacija masovnog cijepljenja i „oštrog ali kratkog“ lockdowna može suzbiti pandemiju brže od kombinacije cijepljenja i sezonskih čimbenika, bez oštrijih mjera. Njemački parlamentarni izbori su potkraj rujna, dakle dovoljno su daleko, a potpora javnosti oštrim mjerama i dalje je jaka, pa je na stolu kalkulacija prema kojoj se do kraja kolovoza, kada počinje vrhunac predizborne kampanje, mogu postići tri stvari: (a) suzbiti epidemija, (b) opustiti ljude (godišnji odmori) i (c) započeti kampanja u kojoj će se ljudima objasniti da je Njemačka u pandemiji izašla kao pobjednik.
To je prilično zahtjevan zadatak za predstojeće razdoblje od svega 12-13 tjedana, ali prikazana kalkulacija nije bez osnove i ima svoj duboki politički racio.
Prvo, ukupan mortalitet COVID-19 do sada iznosi oko 1 promil ukupne populacije u Njemačkoj. To je jedan od najboljih rezultata u Europi. Do sada je bolje prošao samo kranji jug, vjerojatno zbog klimatskih faktora – Grčka, Malta, Albanija i Turska, te nekolicina ultra organiziranih država na sjeveru – Danska, Estonija, Finska, Norveška i Island, koji je po ishodu uz bok Japana. Nijemcima je jako važno zadržati položaj među najboljima.
Drugo, kratko zaoštravanje mjera ima i svoj politički racio. Dosadašnje (također vrlo) restriktivne mjere nisu uspjele zauzdati pandemiju. Postoji rizik da netko tko ne mari puno za međunarodne usporedbe u kojima Njemačka dobro stoji cijelu vladinu strategiju zbog toga proglasi neuspjelom. Naime, Oxfordov indeks restriktivnosti za Njemačku prije donošenja spomenutog zakona iznosio je 75 (od 100; usporedbe radi, u Hrvatskoj je 53), a zaraze su unatoč mjerama u trećem valu rasle ili stagnirale na platou od oko 250 zaraženih na milijun. Kratko i oštro pojačavanje mjera u trenutku kada cijepljenje i sezonski faktori također djeluju na pad, uklapa se u politički kalkulus i po tome što će se učinci dva spomenuta faktora također moći pripisati vladinim mjerama. Strah od eventualnog neuspjeha i jačanja desnice pred izbore zbog dodatnog zaoštravanja mnogo je manji od očekivanih dobitaka prikazane strategije, kako ljudskih, tako i izbornih u tjednima koji dolaze.
Mi možemo samo poželjeti Nijemcima uspjeh. Bitno je da turisti na ljeto dođu u što većemu broju. Nijemci su najbrojniji gosti u Hrvatskoj; samo 2019. zabilježili su gotovo 3 milijuna dolazaka i 20 milijuna noćenja. Trenutno zaoštravanje mjera u Njemačkoj ne mijenja mnogo na izgledima za predstojeću turističku sezonu, jer ionako nitko ne računa s ozbiljnijim turizmom prije lipnja. Tek potpuni kolaps opisane njemačke strategije ugrozio bi vrh ljetne sezone. Stoga i dalje treba računati da će sezona više zavisiti o nama, nego o drugima. O tome dalje pri kraju teksta.
- Zapad vs. Kina
Ostanimo još kratko u Njemačkoj: Bundestag je usvojio dugo očekivani zakon o 5G sigurnosti, koji će znatno otežati ili onemogućiti kupnje kineske tehnologije (može se označiti i kao anti-Huawei zakon). U isto vrijeme britanski parlament proglasio je politički tretman Ujgura u Kini genocidom.
Radi se o potpunom preokretu političkog ambijenta u Europi kada je riječ o odnosima s Kinom. U ovo doba prošle godine mediji su pompozno pratili dolazak kineskih donacija medicinske opreme (iza kojih su slijedile obilate kupnje istih), a wuhanski model borbe protiv pandemije radikalnim lockdownom navođen je kao uzor širom svijeta. Ta vremena su nepovratno prošla. Iako je projekcija kineske snage i dalje puno snažnija od kineske objektivne moći, a relativno brz gospodarski oporavak Kine od pandemije privlači pažnju i izaziva respekt, sada se ipak širi svijest o kineskim unutarnjim proturječjima kao i o činjenici da Kina nije samo benigna sila u potrazi za ekonomskim rastom, već diktatura koja globalne odnose promišlja na neki svoj način, čiji se potencijal razlikovanja od zapadnjačkog pogleda povećava usporedo s rastom kineske ekonomske moći.
- Rusija vs. Ukrajina
Za razliku od Kine, koja je u naletu, razvija moderno gospodarstvo i čiji uzlet provocira minuciozno i strateško restrukturiranje globalnih odnosa, Rusija je sila na zalasku. Na unutarnjem planu Kremlj treba sve čvršću kontrolu da bi režim ostao stabilan. Gospodarstvo se ne uspijeva masovnije modernizirati, pa i dalje sve zavisi o malom broju energenata, ruda i pšenici koje Rusija izvozi u značajnijim količinama, a što tu zemlju čini životno ovisnom o narudžbama zapadnih klijenata. Međutim, Njemačka nije najvažniji kupac ruskih energenata kao što se obično misli. Ukupno gledano, najviše ruskih roba u EU kupuje Nizozemska. Ta zemlja je drugo najvažnije tržište za ruski izvoz na svijetu nakon Kine. Europska zelena tranzicija, ako uspiju planovi do 2050., osobito u Nizozemskoj i Njemačkoj, iz temelja će pogoditi Rusiju (ali ju i postupno sve više okretati prema Kini). Ruski BDP (u nominalnom iznosu) jednak je talijanskom, a samo Poljska, Nizozemska i Švedska, kada im se BDP-i zbroje, imaju ekonomsku moć kao čitava Rusija. Poljska je osobito važna jer je iz poznatih povijesnih razloga najnegativnije nastrojena prema Rusiji, a Poljska je europska sila u nastajanju čija će rastuća snaga u budućnosti još više blokirati strateške iskorake Rusije na zapad, sve dok se Rusija odlučuje nastupati s pozicije globalne sile u antagonističkome odnosu prema EU i SAD-u. Stoga svaku gužvu poput aktualne koja je vezana uz gomilanje trupa na granici s Ukrajinom treba sagledavati u kontekstu ruskoga straha. Zemlji koja ima memoriju globalne sile, kako iz monarhističkoga perioda prije Oktobarske revolucije, tako i iz socijalističkoga razdoblja, a koja danas uglavnom nema pokrića za to (osim u naslijeđenim gumbićima koji mogu pokrenuti nuklearne glave), preostao je uglavnom strah od širenja NATO-a na istok. Stoga „igru“ na granici s Ukrajinom treba sagledavati više u kontekstu cementiranja statusa quo i signaliziranja u odnosu na nejasnu situaciju u posljednjoj europskoj zemlji u kojoj Rusija ima jači utjecaj nego EU – Bjelorusiji. Sve se događa i u svjetlu ruskog očekivanja jačeg angažmana Bidenove administracije koja nije nimalo naklonjena Rusiji. Četverokut Moskva-Minsk-Kijev-Donbas tako ostaje izvor istočnoeuropske nestabilnosti. Iako ne možemo isključiti povremene lokalne eskalacije (osobito ako će Putinu biti sve teže konsolidirati moć u samoj Moskvi), čini se da, barem u ovoj godini, na istoku neće nastati ništa presudno važno, te ćemo, nadam se, ovu temu staviti ad acta s krajem travnja.
- Revidirane brojke o hrvatskom BDP-u, a njemački ustavni sud pušta europski fond na miru
Pisao sam i o gužvi pred njemačkim ustavnim sudom gdje su različite političke i interesne skupine pokušale osporiti njemački doprinos programu Next Generation EU. Ustavni sud je ovoga tjedna otklonio svaku mogućnost političke drame. Dao je zeleno svjetlo da predsjednik potpiše zakon koji uređuje njemački doprinos europskom budžetu za taj program. Iako ćemo na konačnu presudu morati čekati još neko vrijeme, prva odluka u tim predmetima jasno daje do znanja da ustavni suci u Karlsruheu u Idućoj generaciji EU ne vide naznake ozbiljnijeg kršenja ustava. A to znači da programi oporavka i otpornosti u EU definitivno dobivaju vjetar u leđa.
To je posebno važno za Hrvatsku koju očekuje dodatnih oko 6 milijardi eura bespovratnih sredstava za oporavak. Državni zavod za statistiku je u međuvremenu revidirao pad BDP-a u prošloj godini s 8,4% na 8,0% i objavio procjenu fiskalnog deficita od -7,4% BDP-a ili 27,5 milijardi kuna. To je bolje od očekivanja, ali je još uvijek dovoljno loše da nas prikuje za dno EU-a. Međutim, treba znati da na BDP utječu promjene naplate PDV-a i još neke stavke, a samo je PDV prošle godine u odnosu na pretprošlu pao za oko 8 milijardi kuna. Stoga je zanimljivo zabilježiti da je bruto dodana vrijednost (BDP umanjen za PDV minus subvencije) 2020. u odnosu na 2019. smanjena „svega“ 4,8%, pri čemu je čak pet velikih djelatnosti predvođenih građevinarstvom i ICT-om zabilježilo snažan rast u pandemiji.
Bruto dodana vrijednost 2020./2019. u Hrvatskoj
Izvor: DZS
Osim što najavljuje oporavak u ovoj godini, struktura koja je prikazana u gornjoj tablici ukazuje na potencijal za spektakularan rast ako se „mega-sektor“ koji je najviše pao (turizam-transport-trgovina: -19,9%) počne oporavljati. Pripremam jedan tekst koji će pokazati da je u tom amaglamu djelatnosti turizam bio ključno sidro koje je sve ostalo povuklo prema dolje, što samo po sebi provocira dva stava.
Prvi je stav turističkih pesimista koji u aktualnoj situaciji vide priliku da se „rentijerski“ turizam zauvijek ostavi po strani, jer eto, zar upravo gornja tablica ne pokazuje da mi pomalo realiziramo i neke druge potencijale? Drugi je stav turističkih optimista, među koje i sam pripadam, koji upravo u turizmu, ali restrukturiranom u pravcu segmenata više dodane vrijednosti, vide najjače i najbrže gorivo oporavka koje i dalje ima neiskorištene potencijale za cijelo desetljeće brzoga rasta. No, pustimo desetljeća: pitanje je preživljavanja 2021. To nas na kraju vraća neizbježnoj pandemiji.
- Pandemija
Pandemija je i dalje ključna tema lokalnih kulturnih ratova, no ovdje nas više zanima brzina zaraze (tj. tempo usporavanja) i mogući utjecaj na turizam. Kao što sam napisao pred dva tjedna, nemam mnogo sumnji u smjer nego u brzinu smirivanja zaraze. Sada se potvrđuje: prvo, u najpogođenijoj županiji u trećemu valu, Primorsko-goranskoj, vrhunac je doista prijeđen još u prvom tjednu travnja (i najnevjernije Tome ne mogu ne vidjeti kontinuirano ponavljanje tjednih minusa od 15. travnja); drugo, pad je vrlo blag i postojan te se ne vidi nikakav trag blagog lokalnog lockdowna koji je uveden 12. travnja (a koji je, eventualno, mogao utjecati na prikazane brojke zadnjih dana).
Na nacionalnoj razini pad se ne vidi jer sjeverozapad „vuče“ prema gore, tako da je dvojba i dalje aktualna s obzirom na razliku prošle i ove godine. Naime, razina na kojoj se epidemija širi ne može se usporediti s prošlom godinom jer su kapaciteti za testiranje i sklonost građana da se testiraju neusporedivi prošle i ove godine u isto vrijeme, a zaraza je više proširena. Međutim, kada se usporede stope promjene izglađenih 7-dnevnih prosjeka u odnosu na iste dane iz prethodnoga tjedna za iste dane u godini, slika pokazuje zanimljive korelacije i neobične razlike. Dinamika je prošle i ove godine jako slična, ali ovogodišnja crvena linija tvrdoglavo stagnira oko nule što znači da zaraza ne ubrzava, ali ni ne usporava. Zaglavili smo na platou. Dinamika prošle i ove godine bila je identična uz pomak od nekih pet dana do 21. travnja kada je dosegnuta 0-ta promjena, no potom nije uslijedio pad kao prošle godine, nego plato.
Zbog toga zagovornici oštrijih mjera osim argumenta oponašanja Njemačke i dalje mogu isticati činjenicu da je prošle godine uz lockdown pad bio mnogo brži, dok se protiv toga stava može isticati argument vremena (vrijeme je bilo mnogo lošije u prvih 20 dana travnja ove u odnosu na prošlu godinu), a svemu se može dodati i argument cijeloga niza neučinkovitih lockdowna u srednjoj i istočnoj Europi.
Prema tome, iako nema mnogo spora o tome da je vrhunac epidemije vjerojatno iza nas (u prilog tome govori i krivulja hospitalizacija), tempo smirivanja je i dalje otvorena stavka na računu ovogodišnjih očekivanja. S obzirom na dolazak lijepoga vremena i sve brže cijepljenje, naredni dani će pokazati koliko brzo crvena linija kreće u minus. Brzina je ključna i radi dostizanja niskih brojki novozaraženih koje bi cijelu Hrvatsku trebale pretvoriti u zelenu zonu sigurnosti za putovanja prije početka glavnog dijela turističke sezone oko 1. lipnja.
Nekakav spektakularan rasplet ne treba očekivati već sljedećega tjedna; bit će tu još nervoze. Lokalni izbori su za svega tri tjedna. Vladi u tom trenutku treba i argument o dobrom stanju sa zarazom i dobri izgledi za predstojeću turističku sezonu. Stoga će upravo naredni dani donijeti igru živaca u četverokutu između statistika o novozaraženima, prirodne želje da se izbjegne neki novi lockdown, isto tako prirodne želje da se iskaže proaktivnost i još prirodnijega straha da se neuspješan lockdown ne vrati kao bumerang. Jer, nije ovo Njemačka; kalkulacija je kod nas uvijek malo kompleksnija.