CDS (kratica od Credit Default Swap) je financijski instrument kojim se investitoru omogućava da smanji ili u potpunosti eliminira rizik gubitka u slučaju da ne uspije naplatiti potraživanje od nekog vjerovnika. U kontekstu državnih obveznica, kupac CDS-a zapravo plaća premiju osiguranja kako bi se zaštitio od slučaja da, primjerice Hrvatska, u roku ne plati kupon (kamate) na izdane obveznice. Visina CDS-a time nam implicitno kazuje kakva je percepcija investitora o riziku neke zemlje da neće pravodobno ispuniti svoje obveze (viši CDS – viši rizik).
Na slici 1 je prikazano kretanje CDS-a za petogodišnje državne obveznice RH i određenih zemalja EU. Na njoj možemo uočiti kako je od kraja 2013. pa sve do prvih mjeseci ove godine, dakle preko 3 godine, Hrvatska bila izraziti outlier tj. percipirana je kao uvjerljivo najrizičnija zemlja EU (poslije Grčke, naravno, koja je de facto bila u bankrotu).
Slika 1. Kretanje premije osiguranja od kreditnog rizika (CDS) za petogodišnje državne obveznice odabranih zemalja
Izvor: Bilten HNB-a
Primijetimo kako se CDS na hrvatske obveznice „odvojio“ od ostalih zemalja nekoliko mjeseci prije nego je vodeća kreditna rejting agencija S&P, u siječnju 2014., po drugi put spustila kreditni rejting Hrvatske, svrstavši ga time na dvije razine ispod investicijskog (BB). Dakle, investitori u hrvatski dug su i prije službenih potvrda od strane kreditnih rejting agencija (o pogoršanju javnih financija i nastavku recesije) procijenili da se rizičnost Hrvatske povećava.
No, početkom 2016., CDS počinje padati: ne samo u apsolutnim iznosima, nego i relativno (prema drugim zemljama EU) te se tako polagano počela zatvarati otprije stvorena razlika (gap). Na slici 2 možemo jasnije vidjeti kako je u prošloj godini petogodišnji dolarski CDS pao s oko 300 b.b. na oko 200 b.b., a u prvih 10 mjeseci ove godine silazna putanja je dodatno ubrzana te se CDS danas kreće na razini od oko 100 b.b.
Slika 2. CDS na petogodišnje državne obveznice RH
Ugrubo, gornje se može tumačiti na način da, ako su početkom 2016. investitori bili spremni kupovati 5-godišnje hrvatske obveznice s prinosom od 4%, danas su voljni kupovati iste s 2% prinosa.
Dakle, percepcija rizičnosti Hrvatske evidentno je poboljšana u očima investitora, a to možemo još jasnije vidjeti na prinosima državnih obveznica. Na slici 3 je razvidno kako se RH danas može ne samo jeftinije zaduživati, nego isto čini povoljnije od nekih drugih zemalja EU – stoga govorimo i o jasnom relativnom pomaku.
Slika 3. Prinosi na 10-godišnje državne obveznice odabranih zemalja
Izvor: Eurostat
Problemi s Agrokorom tek su marginalno utjecali na prinose hrvatskih obveznice, što će reći da investitori u hrvatski dug nisu smatrali krizu u Agrokoru i krizom cjelokupnom hrvatskog gospodarstva. O tome kako su hrvatske obveznice ove godine pobijedile poljske, mađarske i rumunjske, na Labu se pisalo još u srpnju.
Hrvatska, dakle, danas može povoljnije refinancirati svoje obveze od gore navedenih zemalja, a relativni napredak ostvaren je i u odnosu na neke članice Eurozone poput Italije i Portugala. No, ono što je zanimljivo jest da Hrvatska od svih gore navedenih zemalja ima uvjerljivo najlošiji kreditni rejting. U tablici 1 te na slici 4 možemo vidjeti aktualne kreditne rejtinge spomenutih zemalja po sve 3 najveće kreditne agencije.
Tablica 1. Kreditni rejting odabranih zemalja
| S&P | Moody’s | Fitch | |
| Poljska | BBB+ | A2 | A- |
| Italija | BBB- | Baa2 | BBB |
| Rumunjska | BBB- | Baa3 | BBB- |
| Mađarska | BBB- | Baa3 | BBB- |
| Portugal | BBB- | Ba1 | BB+ |
| Hrvatska | BB | Ba2 | BB |
Izvor: Trading economics
Slika 4. Razine investicijskog i špekulativnog kreditnog rejtinga
Izvor: HNB, Trading economics
Hrvatska, kao što vidimo, jedina ima kreditni rejting dvije razine ispod investicijskog, a neke zemlje poput Poljske imaju i za nekoliko stupnjeva bolji rejting. To je u očitom nerazmjeru s ranije spomenutim CDS-ovima i prinosima na državne obveznice, stoga je za očekivati vrlo skoro podizanje rejtinga RH (S&P je, uostalom, nedavno poboljšao hrvatski „outlook“ na pozitivan). Pad prinosa na državne obveznice i oštar pad CDS-ova jasan je znak da su investitori prepoznali dobre fiskalne rezultate RH te bolje makroekonomske trendove od očekivanja, stoga je i potvrda od strane kreditnih agencija u vidu dizanja rejtinga najvjerojatnije samo pitanje dana.
Nažalost, time ćemo i dalje ostati u špekulativnom (junk) razredu, stoga bismo tek ponovno dobivanje investicijskog rejtinga trebali označiti kao uspjeh tj. kao vraćanje povjerenja investicijske zajednice. Dugoročni cilj bi svakako trebao biti da se barem približimo jednoj Češkoj koja ima kreditni rejting AA-, no to neće ići bez provođenja pravih strukturnih reformi.