Početak (očekivanog) zaoštravanja monetarne politike u SAD-u

Foto: Aaron Kohr / Dreamstime

Potraga za indikatorom koji bi potvrdio prolazni karakter inflacije nije donijela željeni rezultat – inflacija očito predstavlja stvarnu prijetnju niskim kamatnim stopama (a posredno i gospodarskom rastu), te monetarne vlasti širom svijeta čini prilično nervoznima i sve aktivnijima: FED je krenuo sa zaoštravanjem (ublažavanjem monetarne ekspanzije)

Ad
Ad

Iz mjeseca u mjesec pažljivo seciramo zbivanja na financijskim tržištima i pozorno pratimo kretanje (kratkoročnih i dugoročnih) kamatnih stopa, vjerno prenoseći promjene raspoloženja ključnih protagonista. Pisali smo o svemu tome dok inflacija još nije bila ni „prolazan fenomen“, a kamoli ozbiljan razlog za zabrinutost. O mogućoj redukciji izdašnog monetarnog stimulansa raspravljali smo dok je domaća (šira) javnost potiho negodovala zbog rasta cijene litre benzina iznad 10 kuna. Tko zna, možda su tekstovi inspirirali čak i Borisa Vujčića na onaj nesretan istup o kamatnim stopama koji je nedavno uzburkao duhove na domaćoj sceni?

Ako ste bilo što od navedenoga propustili, tek dvije jednostavne ilustracije bit će dovoljne da nadoknadite propušteno. Riječ je o poznatom FED Watch alatu u produkciji Chicago Mercantile Exchange, koji kalkulira vjerojatnost promjene kamatnih stopa na temelju kretanja terminskih ugovora na kamatne stope i odražava agregirane stavove (profesionalnih) ulagača. Na grafikonu je prikazano kretanje dvaju krivulja kroz vrijeme: vjerojatnost da do kraja iduće godine ključne kamatne stope FED-a ostanu nepromijenjene, te vjerojatnost da će do tada FED podići kamatne stope za 50 baznih bodova (sa aktualnog raspona 0 – 0,25%).

Za svaki slučaj, tu je i druga ilustracija, koja nudi statički prikaz vjerojatnosti promjene ključnih kamatnih stopa do kraja 2022. godine; na horizontalnoj osi je broj očekivanih povećanja kamatnih stopa, također do kraja iduće godine (podrazumijeva se da svako povećanje nosi rast kamatnih stopa za 25 postotnih bodova).

Oba grafikona pokazuju kako je vjerojatnost da do kraja iduće godine ključne kamatne stope američke središnje banke ostanu nepromijenjene u ovome trenutku manja od vjerojatnosti da u promatranom razdoblju FED podigne kamatne stope u čak pet navrata (za ukupno 125 postotnih bodova, do raspona 1,25% – 1,50%). Eto, sad ste definitivno u toku s aktualnim zbivanjima.

Kamatne stope kao odraz bitno izmijenjenih očekivanja

Mogućnost rasta kamatnih stopa posljednjih je tjedana jedna od najvažnijih tema u medijima. S razlogom, jer nisu svi kreatori monetarne politike strpljivi na obaraču. Aktivnost onih koji su prvi na udaru inflacije – američkog FED-a – do sada se svodila isključivo na verbalne intervencije lišene konkretnih akcija (ako ne računamo ponešto tradinga za osobni račun), kojima se već neko vrijeme najavljuju promjene u monetarnoj politici. Pažljivo pripremajući investitore za taj scenarij, doveli su do toga da je tema u najvećoj mjeri apsolvirana. Stoga je i jučerašnja odluka FED-ovog Odbora za otvoreno tržište (FOMC) prošla bez ikakve nervoze na tržištima. Očekivano je najavljen početak smanjenja mjesečnih kvota otkupa od ovoga mjeseca: kvota otkupa koja iznosi 120 milijardi USD na mjesec smanjivat će se mjesečnim tempom od 15 milijardi (10 se odnosi na obveznice državne riznice, a 5 na vrijednosnice drugih izdavatelja), što znači da počinje otkucavati sat 120/15 = 8 mjeseci; famozni „tapering“ (stezanje, sužavanje) trebao bi biti završen do srpnja sljedeće godine.

Kao što je istaknuto na početku, fokus se sada pomiče na kamatne stope, makar se ne tako davno (još početkom proljeća) činilo da nikakvih promjena na tom frontu neće biti prije 2023. godine. Zbog probuđenih očekivanja rasta kamatnih stopa, iz FED-a su naglasili da o tome (još) nema govora. Tek treba vidjeti hoće li se tempo stezanja nestandardne mjere otkupa vrijednosnica usporavati ili ubrzavati. Kreatori monetarne politike zadržali su potpunu diskreciju u tom pogledu naglasivši da je moguće i jedno i drugo, ovisno o procjenama gospodarskih kretanja sljedećih mjeseci.

Također su naglasili da se njihova očekivanja o tome da je karakter inflacije prolazan nisu promijenila, čime su učito uspjeli smiriti tržišta. Međutim, inflacija koja se uporno zadržava na visokim razinama, potaknuta nizom problema u globalnom lancu opskrbe, stvari je, treba priznati, okrenula naglavce; sada su tržišta ta koja vrše pritisak, strahujući da bi monetarne vlasti mogle ozbiljno zaostati za krivuljom, i na taj način dopustiti inflaciji da se još više razbukta.

Nisu svi tako benevolentni prema inflaciji (i kamatnim stopama) kao FED. Mnogi i nemaju izbora: trend podizanja kamatnih stopa predvode zemlje u razvoju čije su valute pod pritiskom (prodaje). Tamošnje središnje banke podizanjem kamatnih stopa pokušavaju držati korak s ofenzivom dolara, jer suprotan scenarij dodatno povećava problem inflacije iz uvoza (ako ništa drugo, putem robnih tržišta jer uz slabije domaće valute moraju više plaćati poskupjelu naftu kada se to preračuna u reale, forinte, zlote…). Brazil, Rusija, Mađarska, Poljska i Čile samo su neke od zemalja u kojima su monetarne vlasti odlučile na aktivniji pristup, i samo je pitanje vremena kada će neke razvijene zemlje krenuti njihovim stopama.

U tom kontekstu vrlo je indikativan primjer Australije: središnja banka (Reserve Bank of Australia) je još u ožujku prošle godine počela provoditi specifičnu represiju na krivulji prinosa, ciljajući stopu prinosa na trogodišnje državne obveznice od 0,1%. No, intervencije su obustavljene krajem listopada, a rezultat se doima krajnje dramatičnim: u nedostatku korespondirajućih brojki, poslužit će i kretanje stope prinosa na obveznice s rokom dospijeća od dvije godine.

Reakcije financijskih tržišta slijede relativno jednostavan obrazac: budući da rastuća inflacija nameće potrebu redukcije monetarnog stimulansa u kratkom roku, kratkoročn(ij)e kamatne stope rastu, peglajući krivulju prinosa. Spread između kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa ubrzano se smanjuje, implicirajući niže stope gospodarskog rasta (i niže dugoročne kamatne stope) na duži rok.

Kada je riječ o razvijenim zemljama, trend je još uvijek najmanje izražen na Starom kontinentu, što održava skepsu investitora koji još uvijek ne vjeruju da inflacija može značajnije promijeniti anemičnu ekonomsku sliku uspavanih gospodarstava juga EU, a ovoga puta i same Njemačke. Ali već s druge strane Engleskog kanala, a potom i preko Atlantika, stvari izgledaju bitno drukčije. To, naravno, ne znači da je kontinentalna Europa imuna na aktualan trend monetarnog zaoštravanja, već samo da zaostaje za svojim zapadnim rivalima.

Optimisti se ne predaju tako lako

FED-ov raspored smanjenja kvantitativnog popuštanja manje je drastičan u odnosu na sjevernog susjeda (Kanada je naprasno obustavila QE operacije), ali unatoč tome ubrzo bi trebale doći na red i ključne kamatne stope. Uostalom, indikatori redom upućuju na povećane inflacijske pritiske uključujući i brojke koje producira podružnica središnje banke u New York. Riječ je o specifičnom indeksu cijena koji pokušava procijeniti u kojoj je mjeri inflacija zaista ukorijenjena (ili u bitno boljem slučaju – prolazna), kombinirajući različite setove podataka. Rezultat je UIG, odnosno Underlying Inflation Gauge (nešto kao „temeljni indikator inflacije“), pri čemu osnovna inačica (UIG Prices) reflektira isključivo kretanje različitih segmenata potrošačkih cijena, dok druga varijanta (UIG Full) ima puno širi obuhvat i uključuje i brojne druge makro varijable. Pritom aktualne vrijednosti ne nude previše razloga za optimizam: i dok se (klasičan) indeks potrošačkih cijena (CPI) posljednjih nekoliko mjeseci kreće oko najviše razine od početka 2008. godine, obje UIG varijante bilježe najviše vrijednosti ikad (vremenska serija podataka započinje davne 1995. godine).

Zato ne čudi da isti onaj FED Watch instrument s početka teksta trenutno pokazuje kako bi prvo povećanje kamatnih stopa trebalo uslijediti na sastanku u lipnju iduće godine, zbog čega pomalo začuđuje optimizam investitora na Wall Streetu koji je jučer nastavljen i nakon objavea odluke FED-a.

Štoviše, S&P 500 je krajem listopada zahvaljujući dobrim poslovnim rezultatima korporativnog sektora postavio novi all-tim-high. Za dionice vjerojatno umirujuće djeluje i činjenica da se dugoročne kamatne stope još uvijek kreću unutar podnošljivih okvira. Barem za određene segmente tržišta, jer sektori koji evociraju uspomene na staro normalno, poput zrakoplovnih kompanija, još uvijek stenju pod teretom pandemije.

Možda zvuči frapantno, ali u odnosu na (pred-pandemijski) početak 2020. godine, NYSE ARCA Airline indeks još uvijek tavori na negativnom teritoriju, iako je S&P 500 tu granicu definitivno ostavio iza sebe prije punih godinu dana. Za sve one avanturističkog duha i sklonosti da prkose mainstreamu, eto dobre prilike da se poigraju ulaganjem u zrakoplovnu industriju. Svi ostali će budno pratiti poteze FED-a, nadajući se popuštanju neugodnog stiska inflacije.