Podaci ruše teorije o sukobu kapitala i rada i štetnosti stranih ulaganja

Ilustracija: Sjankauskas / Dreamstime

Uspoređujući dugoročne trendove plaća radnika, profitabilnosti poduzetnika i visine prosječnih plaća u značajnijim poduzećima Brkljača dolazi do zaključka da u Hrvatskoj ne postoji osnova za sukob kapitala i rada kao ni za otpor prema stranim ulaganjima, s obzirom da se u poduzećima nastalim kroz strana ulaganja isplaćuju najviše prosječne plaće.

Ad
Ad

Fina je objavila neke zbirne podatke poduzetnika u RH obveznika poreza na dobit – bez banaka, osiguravajućih društava i ostalih financijskih institucija – za 2016. godinu. To je povod za kraću analizu kretanja broja zaposlenih u realnom sektoru, prosječnoj mjesečnoj neto plaći, distribuciji plaća po područjima djelatnosti i kretanju dobiti poduzetnika.

Za početak valja ponoviti kako se u hrvatskoj javnosti termin realni sektor često pogrešno koristi. Realni sektor nije sinonim za privatni sektor. Stoga ne postoji podjela gospodarstva na realni i javni sektor. Ako govorimo o vlasništvu, tada govorimo o podjeli na privatni i javni sektor. Termin realni sektor se koristi u podjeli gospodarstva na realni i financijski sektor. Realni (nefinancijski) sektor tako predstavlja dio gospodarstva koji se bavi proizvodnjom roba i usluga, a financijski predstavlja dio gospodarstva koji se bavi kupnjom i prodajom na financijskim tržištima.

Fina objavljuje zbirne podatke poduzetnika koji spadaju u užu definiciju realnog sektora i te ćemo podatke obraditi u nastavku. Dakle, osim što su isključene banke, osiguravajuća društava, leasing i ostale financijske institucije (jer godišnje financijske izvještaje podnose na posebnom obrascu, različitom od onoga na kojem izvještaje podnose svi drugi poduzetnici), podaci ne uključuju niti subjekte koji nisu obveznici poreza na dobit (neprofitne organizacije kao što su državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge građana, zaklade i fundacije, zatim državne i javne službe, tijela državne, regionalne i lokalne uprave, HNB itd.).

Broj zaposlenih

Na slici 1 možemo vidjeti kako se kretao broj zaposlenih u realnom (nefinancijskom) sektoru u posljednjih 15-ak godina.

Slika 1: Kretanje broja zaposlenih u realnom sektoru od 2001.-2016.

Izvor: FINA

Vidljiv je rast broja zaposlenih u vremenu do izbijanja krize: u sedmogodišnjem periodu do 2008. broj zaposlenih porastao je za preko 200 tisuća ljudi, sa 727 tisuća na 933 tisuće zaposlenih. Za vrijeme recesije trend je bio suprotan: bilježio se kontinuirani pad broja zaposlenih. Izgubljeno je preko 103 tisuće radnih mjesta i to u prvim godinama krize. Od 2015., paralelno s oporavkom gospodarstva, ponovno se javio rast broja zaposlenih.

Promjena broja zaposlenih u realnom sektoru je u uskoj vezi s kretanjem BDP-a (slika 2).

Slika 2: Kretanje BDP-a i broja zaposlenih

Izvor: FINA, DZS, obrada: autor

U periodu 2008.-2014. kumulativni pad hrvatskog BDP-a iznosio je 11,8%. U isto vrijeme kumulativni pad broja zaposlenih iznosio je 11,1% (pad s 933 tisuće zaposlenih u 2008. na 830 tisuća u 2014.). Jasno je da bez gospodarskog rasta u Hrvatskoj nema ni rasta broja zaposlenih.

Ukupna dobit poduzetnika

U 2016. godini bilo je 114 483 poduzetnika RH obveznika poreza na dobit (bez banaka i osiguravajućih društava). Ostvarili su dobit u iznosu od 38,7 milijardi kuna, a oni koji su imali gubitak zabilježili su višak troškova nad prihodima u iznosu od 14,7 milijardi kuna: stoga je konsolidirana neto dobit svih poduzeća iskazana u visini od 24 milijarde kuna. Kao što se može vidjeti na slici 3, nakon dugog perioda „mršavih“ godina, to je uvjerljivo najveća dobit ostvarena od 2007.

Slika 3: Kretanje dobiti i gubitaka poduzetnika RH u nefinancijskom sektoru u razdoblju 2001.-2016.

Napomena:  U ukupni rezultat za 2016. nisu ubrojeni rezultati 27 od 35 društava iz KONCERNA AGROKOR koji nisu na vrijeme dostavili godišnji financijski izvještaj.
Izvor: FINA

Ukupna neto dobit poduzetnika u razdoblju recesije bila je izrazito niska, a u određenim periodima čak i negativna. Profitabilnost mjerena povratom na imovinu (ROA) i povratom na kapital (ROE) godinama se kretala od negativnih vrijednosti pa do maksimalnih 2%. Suprotno percepciji dijela javnosti, u dugom razdoblju recesije „kapital“ je prošao jednako loše kao i radnici – poduzetnici su ili gubili kapital ili ostvarivali mizerne prinose.

S obzirom da računovodstveni kapital poduzetnika (konsolidirano) iznosi oko 418 milijardi kn, a ukupna imovina 1072 milijarde kn, tek se u 2016. bilježi zadovoljavajuća profitabilnost: govorimo o povratu na imovinu (ROA) od 2,2% i povratu na kapital (ROE) od 5,7%.

Analiza dobiti po područjima djelatnosti pokazuje da su dvije djelatnosti sa najvećom ostvarenom dobiti prerađivačka industrija i trgovina na veliko i na malo, a poduzetnici u navedenim područjima djelatnosti ujedno su imali i najveći broj zaposlenih (udio od 46%). Detaljniji podaci po područjima djelatnosti mogu se vidjeti u tablici 1.

Tablica 1. Broj zaposlenih, dobit, gubitak i konsolidirani financijski rezultat poduzetnika RH u 2016.  po područjima djelatnosti

Područje djelatnosti Broj zaposlenih Dobit razdoblja Gubitak razdoblja Konsolidirani fin. rezultat
A Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 25.919 853 334 518
B Rudarstvo i vađenje 3.643 202 534 -332
C Prerađivačka industrija 224.700 8.599 2.800 5.799
D Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija 14.471 3.469 154 3.315
E Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom, djelatnost sanacije okol. 22.281 450 188 261
F Građevinarstvo 75.289 3.036 2.401 635
G Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikala 170.639 7.420 2.562 4.858
H Prijevoz i skladištenje 63.185 2.284 686 1.599
I Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane 63.066 2.621 1.214 1.407
J Informacije i komunikacije 34.573 2.515 330 2.184
K Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja* 5.867 851 124 727
L Poslovanje nekretninama 14.366 1.169 1.453 -283
M Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 55.650 3.481 1.168 2.312
N Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti 41.351 584 319 265
O Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 394 11 0 11
P Obrazovanje 6.631 84 35 48
Q Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 10.971 267 43 224
R Umjetnost, zabava i rekreacija 10.508 609 229 381
S Ostale uslužne djelatnosti 9.507 152 79 73
T Djelatnost kućanstava kao poslodavca 30 0 0 0
– Fizičke osobe bez djelatnosti 69 38 6 33
Ukupno 853.110 38.696 14.661 24.035

* U podatke nisu uključene banke, osiguravajuća društva, leasing i ostale financijske institucije.
Izvor: FINA

Plaće zaposlenih u realnom sektoru

Prosječna mjesečna neto plaća obračunata zaposlenima kod poduzetnika u 2016. godini iznosila je 5.140 kn, što je nominalno 1,8 % više nego 2015. godine. To je u skladu s podacima koje objavljuje DZS prema kojima je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2016. porasla nominalno za 1,6% te je iznosila 5.685 kuna. Podsjetimo, DZS u obračun prosječne plaće uzima i plaće isplaćene u državnom i javnom sektoru te financijskom sektoru (za koje znamo da imaju plaće više od prosjeka te tako podižu ukupni prosjek) te isključuje plaće zaposlenika koji u obračunskom mjesecu imaju manje od 80 plaćenih sati rada (isti su uključeni u podatke FINA-e).

Ako pogledamo sliku 4, možemo primijetiti kako prosječne mjesečne neto plaće u nominalnom iznosu godinama kontinuirano rastu. Čak i za vrijeme šestogodišnje recesije nije došlo do pada nominalnih plaća, što je u skladu s ekonomskom teorijom o „ljepljivim nadnicama“ („Sticky Wage Theory“).

Slika 4: Prosječna mjesečna neto plaća obračunana zaposlenima u realnom sektoru

Napomena: Promjena realne plaće izračunata je tako što je rast nominalne plaće korigiran godišnjom stopom harmoniziranog indeksa potrošačkih cijena (HICP).
Izvor: FINA, Eurostat, obrada: autor

Realnog rasta plaća (rasta prilagođenog za stopu inflacije) nije bilo jedino u periodu 2009.-2013., a i tada je pad bio osjetno manji od pada ukupnog BDP-a u istom periodu. Pad realnih plaća bio je manji i od pada konsolidirane neto dobiti poduzetnika (prikazane ranije na slici 3). Od 2014. ponovno se bilježi rast realnih neto plaća.

Prosječne mjesečne neto plaće u 2016., prikazane po područjima djelatnostima možemo vidjeti u tablici 2.

Tablica 2: Neto plaće zaposlenih u 2016. kod poduzetnika u nefinancijskom sektoru

Područje djelatnosti Prosječne neto plaće u kunama Indeks
2015.=100
A  Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo 4.764 101,7
B   Rudarstvo i vađenje 7.290 92,8
C   Prerađivačka industrija 5.173 102,8
Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija 7.365 101,0
E   Opskrba vodom; uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša 5.344 101,1
F   Građevinarstvo 4.379 104,7
Trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikla 4.855 102,0
H  Prijevoz i skladištenje 5.818 100,0
I    Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane 4.450 101,0
J    Informacije i komunikacije 7.313 102,5
K   Financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja* 6.309 104,1
L   Poslovanje nekretninama 6.162 102,2
M Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti 5.824 100,5
Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti 4.142 103,8
Javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje 5.602 100,5
P   Obrazovanje 4.222 102,4
Q  Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 4.941 101,1
R   Umjetnost, zabava i rekreacija 4.531 101,1
S   Ostale uslužne djelatnosti 3.648 98,8
T Djelatnost kućanstava kao poslodavca 2.324 81,6
– Fizičke osobe bez djelatnosti 3.893 106,4
Ukupno 5.140 101,8

* U podatke nisu uključene banke, osiguravajuća društva, leasing i ostale financijske institucije.
Izvor: FINA

Na kraju je još zanimljivo vidjeti koji poduzetnici sa 10 i više zaposlenih, prema analizi FINA-e, isplaćuju najviše plaće. To možemo vidjeti u tablici 3.

Tablica 3: Top 25 poduzetnika sa 10 i više zaposlenih prema najvećoj obračunatoj prosječnoj mjesečnoj neto plaći u 2016.

Rang Naziv poduzetnika Mjesto Područje djelat. Broj zaposlenih Prosječna mjesečna neto plaća
1. MICROSOFT HRVATSKA d.o.o. Zagreb J 52 49.832
2. ASTRAZENECA d.o.o. Zagreb M 34 40.268
3. INDUSTRIESERVICE d.o.o. Šibenik F 26 36.763
4. ORACLE HRVATSKA d.o.o. Zagreb J 48 35.900
5. CISCO SYSTEMS HRVATSKA d.o.o. Zagreb J 14 35.658
6. SHIRE d.o.o. Zagreb G 15 35.404
7. ADRIS GRUPA d.d. Rovinj M 36 34.855
8. SAMSUNG ELECTRONICS AUSTRIA GMBH, Podružnica Zagreb Zagreb M 52 34.288
9. MCKINSEY & COMPANY, INC. CROATIA Podružnica Zagreb Zagreb M 11 32.163
10. SERVIER PHARMA d.o.o. Zagreb M 39 30.777
11. MERCK SHARP&DOHME Zagreb M 41 30.661
12. JOHNSON & JOHNSON E.S.d.o.o. Zagreb G 82 30.328
13. ASTELLAS d.o.o. Zagreb G 12 29.639
14. ABBVIE d.o.o. Zagreb G 38 29.327
15. NOVARTIS HRVATSKA d.o.o. Zagreb G 59 28.429
16. HP COMPUTING AND PRINTING d.o.o. Zagreb J 26 27.994
17. BSH KUĆANSKI UREĐAJI d.o.o. Zagreb G 12 27.724
18. SIEMENS WIND POWER d.o.o. Zagreb C 19 26.695
19. NOKIA SOLUTIONS AND NETWORKS d.o.o. Zagreb J 49 26.350
20. ROCHE d.o.o. Zagreb G 88 26.139
21. IBM HRVATSKA d.o.o. Zagreb S 137 26.094
22. ZG LIGHTING d.o.o. Zagreb G 12 25.738
23. BOEHRINGER INGELHEIM ZAGREB d.o.o. Zagreb G 30 25.303
24. INDUSTRIUS d.o.o. Obrovac Sinjski C 226 25.036
25. PIONEER – SJEME d.o.o. Zagreb A 15 24.756

Izvor: FINA

Analiza pokazuje dvije zanimljivosti: i) prema obliku vlasništva svih 25 navedenih poduzetnika je u privatnom vlasništvu od osnivanja, ii) od 25 navedenih poduzetnika 23 su u stranom vlasništvu, a samo dva u domaćem (ADRIS GRUPA d.d. i INDUSTRIUS d.o.o.).

Osim što vidimo da „stranci“ isplaćuju najviše plaće, znamo i da prema istraživanju o poslodavcima prvog izbora ispitanici tradicionalno kao najpoželjnije poslodavce odabiru upravo strane kompanije (najviše ispitanika (35%) želi raditi u privatnoj tvrtki u stranom vlasništvu).

U svjetlu ove analize postavljaju se dva temeljna pitanja. Prvo, ako realne plaće i povrat na kapital padaju i rastu zajedno u dugom roku, zašto se u nas govori o sukobu kapitala i rada? Drugo, ako vidimo da tvrtke u vlasništvu stranaca najbolje plaćaju ljude i najpoželjniji su poslodavci, tko se to boji stranog kapitala u Hrvatskoj?