Umjesto širih pogleda u prošlu i ovu godinu, pregled događaja i objava u proteklih nekoliko dana pruža orijentir za snalaženje u aktualnim gospodarskim trendovima.
Zadnji radni dan 2022. stigle su objave o industrijskoj proizvodnji i trgovini na malo u Hrvatskoj za studeni. Indeks industrijske proizvodnje zabilježio je pad za 2% u odnosu na studeni 2021. Obujam trgovine na malo (realan promet) zabilježio rast od 1%. „Na rubu recesije“ zajednički je nazivnik ovih statistika koje se šeću malo gore – malo dolje. Uzevši ukupno potvrđuju negativna kretanja koja smo na Labu još pred tri mjeseca okarakterizirali kao recesiju. Ipak, stalno ističem da je recesija ovaj put posebna po tome što su inflacija i pad realnih plaća amortizirali udar na nezaposlenost. Zbog toga se percepcija problema donekle razlikuje od ranijih iskustava, osobito od društvene traume iz 2009. kada je upravo zaposlenost otrpjela najjači udar.
Poreznoj upravi treba čestitati na ažurnom objavljivanju podataka. Već u ponedjeljak objavljeni su podaci o fiskalizaciji za prosinac. Iz njih smo izračunali da je nominalni iznos fiskaliziranih računa u prosincu ove godine bio 13,4% veći u odnosu na prosinac 2021.
*bez trgovine motornim vozilima i motociklima
Izvor: Porezna uprava
Radi se o nešto nižoj godišnjoj stopi rasta u odnosu na studeni. Kako je godišnja inflacija fiskaliziranih dobara u prosincu (na podatak ćemo čekati još neko vrijeme) vjerojatno bila nešto veća od spomenutih 13,4%, realni volumen u maloprodaji u prosincu kretao se oko nule ili je bio blago negativan. Time se zaključuje četvrti kvartal 2022. u kojemu je gospodarska aktivnost bila oko nule (stopa rasta u odnosu na treći kvartal). Dvojba o tome jesmo li u tehničkoj recesiji (drugi kvartal zaredom s minusom nakon što je realni BDP pao za 0,4% još u trećem) ostaje u domeni statističke pogreške. Tema je bitna za kroničare i statističare, a ostale zanima budućnost.
Najvažnija spojnica (neposredne) prošlosti i budućnosti su cijene energenata. One trenutačno guraju u dva smjera. Prvog radnog dana u novoj godini cijena europskih terminskih ugovora za prirodni plin (TTF) vratila se na razinu prije ruskog napada na Ukrajinu odnosno na razinu iz rujna 2021. To je i dalje puno više nego ranijih godina, ali i puno manje od prosječne cijene unazad godinu dana. Ujedno je i puno manje od ranijih očekivanja i paničnih najava o smrzavanju u besparici koje je servirala kremaljska propaganda. Razlog su, između ostaloga, vrlo topla zima i odgovornije trošenje, na što su ljudi prirodno upućeni zbog pada realnih dohodaka. Međutim, treba imati u vidu da prikazane oscilacije uglavnom ne utječu na novčanike jer većina vlada amortizira udarce na distribuciju plina kućanstvima. Nije bilo velikog udara kada su cijene rasle, pa neće biti pada niti sada kad se linije na grafu ruše prema dolje.
Izvor: tradingeconomics.com
S druge strane, nakon pada cijena naftnih derivata u rupu u drugoj polovici studenoga, cijene su se u većemu dijelu prosinca i na samome početku 2023. ponovo našle pod snažnim pritiskom. Tržišta su opet brža od statistike: dok čekamo objavu o inflaciji u prosincu (kada su cijene goriva bile u padu), s početkom nove godine gledamo prvi ovogodišnji porast cijena na crpkama. Vlada je regulirane cijene na početku godine podigla za 3-5 eurocenti (cca 2-4%), a u drugoj polovici siječnja mogao bi uslijediti i nastavak ako se aktualni trend prenese na cijeli mjesec.
Izvor: tradingeconomics.com
Rast cijena sirove nafte i naftnih derivata nije lako pomiriti s nepovoljnim trendovima u svjetskom gospodarstvu. Oni su kumovali smirivanju cijena u drugoj polovici 2022. Međutim, sada neizvjesnost u pogledu sankcija na izvoz ruske nafte (kombinacija cjenovnog plafona G7 i zabrane uvoza u EU) ima ključnu ulogu u guranju cijena prema gore povrh ranije dogovorenog OPEC-ovog smanjenja proizvodnje. Kombinacija smanjenja globalne potražnje (koja pritišće u smjeru pada) i sankcija (pritišću u smjeru rasta) obilježit će i naredne mjesece. A svaki znak učvršćivanja globalne potražnje (manji pad aktivnosti i potražnje od očekivanja) mogao bi dodatno podići cijenu nafte i naftnih derivata.
Upravo to se dogodilo zadnjih dana kada su objavljeni indeksi menadžera nabave za prosinac koji su pokazali nešto bolja očitanja nego u studenome koji je već bio nešto bolji (tj. manje loš) od lokalnih minimuma koji su zabilježeni u listopadu. Na krilima te objave prvi radni dan u 2023. bio je solidan za europske burze (DAX je rastao gotovo 1%, CROBEX isto tako). No, takvi podaci i reakcije su se nebrojeno puta do sada pokazali kao šum u kanalima; rasplet glavne priče o inflaciji i kamatnim stopama tek predstoji.
Zaključna prošlogodišnja izjava Lagarde o tome da podaci u europodručju ukazuju na nešto veći rast plaća od očekivanja još nije dovoljno glasno odzvonila, iako bi mogla značiti da Europska središnja banka nema namjeru tako skoro stati s povećanjem kamatnih stopa. Sljedeći sastanak o monetarnoj politici je 2. veljače u Frankfurtu. Tržišta se nadaju da će podaci koji će u međuvremenu biti objavljeni pružiti jasniju naznaku budućih odluka Upravnog vijeća.
Prva ključna objava slijedi u petak 6. siječnja kada Eurostat objavljuje fleš procjenu inflacije u europodručju za prosinac. Naznaka smirivanja inflacije mogla bi osokoliti bikove koji i dalje pokušavaju napipati razinu takozvane terminalne stope – kamatne stope na kojoj će završiti ovaj ciklus povećanja kamatnih stopa. Smirivanje inflacije uvijek se tumači kao najava smirivanja rasta kamatnih stopa. Međutim, za rasplet je prerano; napipavanje vrhunca kamata trajat će cijelo prvo tromjesečje.
Uostalom, pomaci dugoročnih obvezničkih prinosa zadnjih su dana potvrdili da europski prinosi ipak imaju „rezervu“ za rast. Desetogodišnji bund probio je 2,5% (vrativši se tako do aktivne kamatne stope ECB-a), a drugi su se postrojili iznad benchmarka: španjolski i slovenski (desetgodišnji) prinos kreću se oko 3,5%, Hrvatska (ponovo) ide prema 4%, a Italija je na oko 4,5%. Prinosi se vraćaju na ranije maksimume iz listopada, a daljnji razvoj će zavisiti o spomenutom „napipavanju“: je li kraj razdoblja rasta kamatnih stopa blizu?
Europu tek čeka prijelaz iz faze napipavanja monetarne politike u fazu osvještavanja dubine ekonomske kontrakcije. Amerika je u tome nekoliko mjeseci ispred europodručja. Tamo vlada opći konsenzus o tome da kamatne stope idu gore (ukupno) još 0,5 – 1 postotni bod na sastancima FED-a (FOMC-a) 1. veljače i 15. ožujka. Ni vjerojatno mirnija očitanja inflacije za prosinac, siječanj i veljaču neće to promijeniti. Ona se čine izvjesna nakon što je indeks potrošačkih cijena u proteklih pet mjeseci u prosjeku rastao svega za oko 0,2% na mjesečnoj razini. Iako inflacijski ciklus u Americi vidno ide prema kraju, FED je riješio pod svaku cijenu „zacementirati“ konvergenciju prema niskoj inflaciji ne riskirajući negativna inflacijska iznenađenja. U takvom ambijentu puno je manje važno hoće li aktualni raspon FED-ovih stopa na federalna sredstva (4,25-4,50%) narasti do 5% ili 5,5%; puno važnije od toga je kakve će se informacije razotkriti u objavama korporativnih profita za četvrti kvartal prošle godine. A te objave uskoro kreću…
Pesimisti očekuju loše rezultate i reviziju prognoza dobiti velikih kompanija za 2023. To bi moglo povući glavne burzovne indekse dalje prema dolje u završnom činu medvjeđeg tržišta koje se već iskorigiralo za oko 20% (nominalno) od kraja 2021. Kada se tome pridoda i efekt inflacije od oko 7%, realna kontrakcija od 27% u godinu dana usporediva je samo s padovima 1973./74., 2000./01. i 2008./09. Pri čemu se to odnosi na indeks S&P500. Kod još više ranjenog tehnološkog indeksa NASDAQ treba pribrojiti još nekih 13-tak posto pada, ili ukupno, realno oko 40% od kraja zadnjeg bikovskog tržišta.
Upravo realna kretanja, to jest zarade kompanija, a ne kamatne stope koje su već dobrim dijelom ugrađene u cijene odredit će dubinu ovog živog pijeska. Za optimiste koji misle da ispruženim nožnim palcem napipavaju čvrsto dno dok im nos još viri iznad površine (pa im se čini da je dovoljno dug život pred njima), dolazi vrijeme za povećanje alokacije u dionice. Za one opreznije, žaljenje zbog mogućeg propusta dijela novog ciklusa rasta mala je cijena u usporedbi sa stresom koji još treba proživjeti ako pesimisti imaju pravo.