Brza (flash) procjena inflacije za travanj, koja se temelji na oko 80% standardnog uzorka cijena iz indeksa cijena potrošača, pokazala je da se inflacija u europodručju nastavila. Odavno smo u procjeni trenutačnih kretanja napustili pogrešno gledanje cijena u odnosu na isto razdoblje prošle godine godine (year-on-year) i fokusirali se na zadnji mjesec (month-on-month) koji je u travnju zabilježio inflaciju od visokih 0,7%. Mjesečna brojka od 0,7% osobito je visoka ako se gleda u kontekstu splasnulih pritisaka cijena energenata koje su u travnju pale za 0,8%. Ovoga puta ni hrana nije dala značajan doprinos inflaciji, koji je uglavnom došao od cijena usluga koje su rasle po stopi od 1,2%.
Strukturu procjene inflacije za Hrvatsku u travnju ne znamo, ali brojka je veća od prosjeka (1,1%) i njome se Hrvatska smjestila u srednjoeuropsku/južnoueropsku grupu koja trenutačno ima i veći rast i veću inflaciju od prosjeka europodručja (u skupini oko 1% u travnju uz Hrvatsku se nalaze Austrija, Italija, Slovenija i Grčka).
Cijene usluga smatraju se boljim pokazateljem viška ukupne potražnje od ukupnog indeksa cijena, pa će travanjska flash procjena sigurno ohrabriti jastrebove u Upravnom vijeću ECB-a da na sastanku u četvrtak zatraže jače zaoštravanje monetarne politike. Očekivanja su se zadnjih tjedna centrirala oko scenarija u kojem kamatne stope idu gore za 0,25 postotnih bodova. Tek rijetki su spekulirali o mogućem povećanju za 0,5 postotnih bodova. Sada, međutim, 0,5 više ne izgleda kao malo vjerojatan scenarij. Inflacija je (ponovo) iznenadila, tržište rada u europodručju je u vrlo dobrom stanju, stopa nezaposlenosti je na povijesnom minimumu od 6,6%, financijski sustav je stabilan, rijetki su glasovi kritičara koji smatraju da ECB pretjerano zaoštrava. Zabrinutost zbog inflacije uvjerljivo prevladava pred zabrinutošću zbog usporavanja rasta i financijske nestabilnosti. Stoga se, osim rješavanja dileme 25 ili 50 baznih bodova, u četvrtak mogu očekivati i neke tehničke promjene u započetom kvantitativnom stezanju bilance ECB-a, koje bi ga mogle ubrzati.
Takav će okvir vjerojatno povoljno utjecati na vrijednost eura, osobito naspram dolara koji ovih dana funkcionira u bitno drugačijem okviru.
Ključna vijest je najava američke državne tajnice za financije Janet Yellen da će državna riznica prestati sa ispunjavanjem svojih obaveza početkom lipnja ako Kongres ne izglasa prijedlog zakona o podizanju limita na javni dug. Bitka republikanaca i demokrata o ovom pitanju ciklički se ponavlja, jer u SAD-u zakonom se osim proračuna regulira i limit na javni dug. Aktiviranje limita na javni dug je prilika za republikance da podmetnu klipove pod noge demokratima i Bidenu.
Svakih nekoliko godina ponovi se takva situacija. Obično se razriješi nekim dogovorom u zadnji čas, no tržišni sudionici su postali nervozni zbog ponavljanja takvih epizoda te su agencije za kreditni rejting pred nekoliko godina zbog toga razloga rušile rejting SAD-a. S&P je otišao najdalje kada je u vrijeme političke krize oko limita duga 2011. srušio rejting SAD-a s AAA na AA+ s negativnim izgledima koje je tek 2013. vratio u stabilne i od tada ih nije mijenjao (kod Fitcha i Moody’s rejting je AAA).
Druga važna vijest je nastavak bankarske krize. Dugo se čekalo što će biti s First Republic Bank čija je bilanca opterećena hipotekama i nekretninskim projektima u aktivi i velikim udjelom (više od 50%) neosiguranih depozita u pasivi. Banka je bila najveći korisnik kredita FED-a otkad je središnja banka otvorila poseban prozor za banke koje su posrnule zajedno sa Sillicon Valley Bank (koju je u međuvremenu preuzela First Citizen Bank). Specifičnost First Republica je koncentracija poslovanja u Kaliforniji gdje su cijene nekretnina osobito posrnule (očekuje se pad oko 10% ove godine) i prije katastrofe Sillicon Valleya, a sada se problem dodatno produbljuje. Iako se problemi s američkim bankama čine pod kontrolom – zasad su koncentrirani u Kaliforniji i u bankama s malim udjelom osiguranih depozita (a velike banke spremno kupuju ostatke propalih banaka – tržišni lider JPMorgan je preko prošlog vikenda spremno zagrizao u ostatke First Republic) – očekivana recesija i daljnji pad cijena nekretnina mogli bi zakomplicirati stvari.
Potencijalna financijska nestabilnost sigurno ne ohrabruje članove FOMC-a na daljnje podizanje kamatnih stopa. Očekivanja su bila koncentrirana na rast dolarskih kamatnih stopa za 0,25 postotnih bodova, kao i u europodručju, no ako su se zadnjih dana očekivanja poteza središnje banke u europodručju nagnula prema gore, u SAD-u je do nagnuća došlo u suprotnu stranu, prema dolje.
Tome je doprinjeo i treći razlog – sve slabije tržište rada i sve jasniji znakovi da gospodarstvo SAD-a dolazi na rub recesije. Broj otvorenih radnih mjesta u zadnje je vrijeme kontinuirano ispod očekivanja, zahtjevi za isplatu naknade za nezaposlene vidljivo rastu na tjednoj razini.
Zasad se ne razmišlja ozbiljno da bi FED mogao odustati od još jednog pomaka kamatnih stopa, no vjerojatnost i tako radikalnog scenarija nije više mala. U defaultnom scenariju, ako i dođe do povećanja, treba očekivati da će Jay Powell najaviti pauzu u pogledu daljnjih povećanja ili na neki drugi način koristiti blažu golublju retoriku ne bi li oslabio sada već očitu nervozu koju podgrijava vatra s tri strane – iz Kongresa, bankarskog sustava i s tržišta rada.
Odluke FED-a se očekuju u srijedu, a ECB-a u četvrtak.