Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2021. iznosila 7.140 kuna, što je u odnosu na isti mjesec prethodne godine nominalno više za 5,7%, a realno za 1,8%. Za razdoblje pak od siječnja do listopada 2021. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća iznosila je 7.093 kune, što je u odnosu na isto razdoblje 2020. nominalno više za 5,4%, a realno za 3,3%.
Dakle, plaće nastavljaju rasti, iako vidimo da se realne stope rasta usporavaju zbog sve viših stopa inflacije. Kako je nedavno prikazano na Labu, ako promijenimo vremenski okvir usporedbe, možemo čak i primijetiti kako posljednjih par mjeseci cijene rastu brže od prosječne plaće. Ipak, navedeno teško možemo okarakterizirati kao promjenu trenda u rastu realnih plaća; eventualno možemo govoriti o privremenom zastoju zbog neočekivanog skoka inflacije jer povećana inflatorna očekivanja će tek biti važan faktor u narednim pregovorima o plaćama između radnika i poslodavaca. Trenutne gospodarske okolnosti su takve (snažna ekspanzija i velika potražnja za radnicima) da je vjerojatnost scenarija u kojem će doći do dulje erozije realnih plaća gotovo nepostojeća.
Pogledajmo kako su se kretale prosječne neto plaće u Hrvatskoj u posljednjih 5 godina. Na slici 1 vidimo kako je prosječna neto plaća porasla s 5.646 kuna na 7.140 kuna od siječnja 2016. do listopada 2021., što je porast od gotovo 1.500 kuna ili 26,5 posto u nominalnim terminima.
Slika 1.
Izvor: DZS
Realni rast (nominalni korigiran za stopu inflacije u promatranom razdoblju) je naravno manji, ali ipak ne puno manji. Naime, inflacija je svih ovih godina bila vrlo prigušena; indeks potrošačkih cijena u proteklih 5 godina bio je kako slijedi:
2017. 1,1%,
2018. 1,5%,
2019. 0,8%,
2020. 0,1%,
2021. (za prvih 11 mjeseci) 2,3%.
No, kako su cijene tek posljednjih mjeseci počele osjetnije ubrzavati, koristiti prosječnu stopu rasta cijena u 2021. nije najpreciznije ako nas zanimaju realne razine plaća u aktualnom trenutku. U tom kontekstu je bolje koristiti mjesečne podatke: prema podacima s Eurostata, harmonizirani indeks potrošačkih cijena u Hrvatskoj je od siječnja 2016. do listopada 2021. kumulativno porastao za 9,2%.
Stoga, ako od ranije izračunatog nominalnog porasta plaća (26,5%) oduzmemo efekt porasta cijena (9,2%), dolazimo do podatka da su realne neto plaće u Hrvatskoj porasle za 17,3% u nepunih 5 godina. To je više nego solidan rezultat, pogotovo kada znamo da smo u tom razdoblju prošli kroz vrlo ozbiljnu recesiju izazvanu pandemijom odnosno pratećim protuepidemijskim mjerama.
Inkluzivni rast
Gledano po djelatnostima, rast je bio široko rasprostranjen, a tek je u djelatnosti Rudarstva i vađenja (B) zabilježen pad (nominalno -2,1%). Ako pak pogledamo distribuciju plaća do decilima, vidimo da je rast bio vrlo inkluzivan: plaće su rasle na svim razinama, a najviše su rasle upravo najniže plaće. U priloženoj tablici možemo vidjeti kako su najviši relativni rast u promatranom razdoblju ostvarile plaće u prvom, drugom i trećem decilu.
Tablica 1. Distribucija neto plaća po decilima* i nominalna promjena od siječnja 2016.
Izvor: DZS, obrada autora
*Decilne mjesečne neto plaće izračunavaju se podjelom plaća zaposlenih na deset jednakih dijelova nakon rangiranja od najniže do najviše, a zatim odabirom iznosa plaće ispod kojeg se nalazi 10%, zatim 20%, 30%, 40%, 50%, 60%, 70%, 80%, 90% i 100% plaća zaposlenih. U prvom decilu se nalaze zaposleni koji imaju najniže mjesečne place i pokazuje da 10% zaposlenih prima plaću u iznosu jednakom ili manjem od prvog decila, a 90% zaposlenih prima plaću jednaku ili veću od tog iznosa. U drugom decilu nalaze se zaposleni koji primaju plaću veću od onih koji se nalaze u prvom decilu i manju od onih koji se nalaze u trećem decilu itd.
Kada nominalni porast plaća korigiramo za porast opće razine cijene u navedenom razdoblju, dobijemo rezultat kako je prikazano u tablici 2.
Tablica 2. Realni porast neto plaća u Hrvatskoj od siječnja 2016. do listopada 2021.
Izvor: DZS, obrada autora
Zgodno je uočiti jednu zanimljivost. Kako smo ranije pokazali, prosječna neto plaća porasla je za 17%, a u ovoj tablici vidimo da je medijalna plaća (ono što neki u narodu zovu „pravi prosjek“) porasla osjetno manje, za 13%. Brži rast prosječne plaće od medijalne često je rezultat rasta nejednakosti odnosno bržeg rasta viših plaća, no kod nas se dogodilo suprotno: prosječna plaća je porasla više od medijalne zbog bržeg rasta niskih plaća! Više je uzroka takvom razvoju događaja, no jedan od glavnih je svakako administrativno podizanje minimalne plaće od strane Vlade RH koje je posljednjih godina bilo prilično agresivno (negativne posljedice na zaposlenost su, srećom, bile minimalne, kao što ćemo vidjeti dalje u tekstu).
Prikažimo još i kako su se kretale plaće u navedenom razdoblju 2016.-2021. Na slici 2 vidimo kako je trend rasta bio više-manje kontinuiran cijelo vrijeme i na svim razinama, uz jednu iznimku: u proljeće 2020., za vrijeme prvog i najsnažnijeg lockdown-a, došlo je po pada neto plaća (srećom, pad je potrajao samo nekoliko mjeseci). Zgodno je uočiti i još jednu anomaliju: u travnju 2020. plaće u prvom i drugom decilu su se gotovo izjednačile, što je bio utjecaj mjera za očuvanje radnih mjesta koju su mnogi poslodavci tada iskoristili (subvencija je iznosila 4.000 kuna po radniku, što je iznos koji je viši od plaća u prvom decilu).
Slika 2.
Izvor: DZS
Što se tiče broja zaposlenih, u studenome 2021., broj ukupno zaposlenih u RH iznosio je 1.572.437, što je u odnosu na isti mjesec prethodne godine više za 1,8%. Na slici 3 vidimo kako se nakon oštrog pada u proljeće prošle godine broj zaposlenih počeo lagano oporavljati, no sve do ljeta ove godine nije dosegao predpandemijske razine. Izvrsna turistička sezona je gotovo u potpunosti vratila tržište rada u normalu, a broj zaposlenih u studenome 2021., prema usporedbi privremenih podataka iz JOPPD obrazaca, bio je viši za preko 29 tisuća i u odnosu na studeni predpandemijske 2019.
Slika 3.
Izvor: HNB
Podaci iz Ankete o radnoj snazi se ponešto razlikuju od podataka iz administrativnih izvora (koriste različite definicije zaposlenih i nezaposlenih), no vidimo da su trendovi slični (slika 4). Prema Anketi, broj zaposlenih u trećem kvartalu 2021. bio je gotovo isti kao u trećem kvartalu predpandemijske 2019., dok je broj nezaposlenih bio za 10 tisuća veći (113 tisuća).
Slika 4.
Izvor: DZS
Zaključno
Hrvatsko gospodarstvo je u ekspanziji. Oporavak nakon recesije je bio strelovit: stopa rasta BDP-a u 2021. je vjerojatno zašla u dvoznamenkasti teritorij, što znači da je trenutna razina ekonomske aktivnosti u zemlji viša nego prije izbijanja pandemije. Isto vrijedi, kao što je gore pokazano, i za plaće i za broj zaposlenih u zemlji.
U prvih 10 mjeseci 2021. plaće su nominalno porasle za 5,4%. Ako slična stopa rasta bude i u godini pred nama, prosječna neto plaća u zemlji iznosit će oko 1000 eura kada uđemo u eurozonu (danas je 952 eura). To je razina koja je sasvim usporediva s onom koja je bila, primjerice, u Sloveniji ili Slovačkoj kad su one uvodile euro.
Tako je prosječna neto plaća u Sloveniji tijekom 2006. (u eurozonu su ušli 1. siječnja 2007.) iznosila 773 eura; s obzirom na inflaciju od 2007. do danas (prema podacima Eurostata, u studenome 2021. cijene u Sloveniji bile su 30,3% više u odnosu na prosinac 2006.) ta bi plaća bila ekvivalent 1.007 eura u današnjim cijenama. Slovačka je pak ušla u eurozonu početkom 2009., a u prvom kvartalu iste godineprosječna neto plaća iznosila je 710 eura; u studenome 2021. cijene u Slovačkoj bile su 32,8% više u odnosu na prosinac 2008., što znači da bi ta plaća bila ekvivalent današnjih 943 eura. Dakle, što se tiče prosječnih plaća u zemlji, Hrvatska pristupa eurozoni sa sličnih početnih razina kao što je to bio slučaj i u drugim nama usporedivim zemljama.