Javni dug Sjedinjenih Američkih Država upravo je premašio 30 bilijuna američkih dolara. To je 7 bilijuna dolara više nego na kraju 2019., što znači porast za gotovo 30%, što je veći porast od hrvatskog javnog duga koji je od kraja 2019. do listopada 2021. porastao za oko 17% (+51 milijardu kuna).
Slika 1. Ukupni javni dug SAD-a
Izvor: CNN
Takav rast javnoga duga izravna je posljedica velikih fiskalnih poticaja koje je federalna vlada donosila kako bi ublažila gospodarski pad izazvan pandemijom i pratećim protuepidemijskim mjerama. Tako je federalni deficit proračuna iznosio 15% BDP-a u 2020. i 12% BDP-a u 2021., što je osjetno viša razina deficita nego što je bila recimo 2009., tj. na vrhuncu Velike financijske krize. Za usporedbu, hrvatski deficit proračuna opće države u 2020. iznosio je 7,4% BDP-a, a u 2021. oko 4,5% BDP-a (prema usvojenom rebalansu Državnoga proračuna u studenome 2021.) – to je, kao što vidimo, dva do tri puta manji deficit, a znamo da ni hrvatska vlada nije štedjela s fiskalnim poticajima u borbi s pandemijom.
Promatrano kao udjel u BDP-u, američki javni dug u Q3 2021 iznosio je 122,5% BDP-a. Iako je BDP u posljednjem tromjesečju snažno porastao (+6,9%), dug je porastao još više pa će krajem 2021. ovaj omjer vjerojatno iznositi preko 123% BDP-a.
Slika 2. Ukupni javni dug SAD-a, kao % BDP-a
Izvor: FRED (klik na poveznicu za interaktivni grafikon)
Međutim, dio ovoga duga drže određene federalne agencije, prvenstveno fondovi socijalnoga osiguranja, što znači da dio ovih obveza država duguje sama sebi pa to treba netirati. Zato FRED vodi statistiku federalnoga duga kojeg drži javnost (Federal Debt Held by the Public). Prema ovoj metrici, javni dug na kraju Q3 2021 iznosio je prihvatljivijih 96,1%.
Slika 3. Javni dug SAD-a kojeg drži javnost, kao % BDP-a
Izvor: FRED
Nadalje, dio toga duga drži FED, a s obzirom na to da FED zapravo sačinjavaju privatne banke, iste su uključene u gore spomenuti segment „javnost“. Budući da banke federalnih rezervi svoju dobit uplaćuju u riznicu ministarstva financija, svaka kamata zarađena na federalnim obveznicama se uplaćuje natrag federalnoj vladi; dakle, obveze za dug koji drži FED predstavlja obveze koje federalna vlada duguje samoj sebi. Na slici 4 vidimo da FED drži dio federalnoga duga u iznosu od čak 25,5% BDP-a (podatak za Q3 2021).
Slika 4. Javni dug SAD-a kojeg drži FED, kao % BDP-a
Izvor: FRED
Kada i taj dug kojeg drži FED izuzmemo iz računice, dobijemo prikaz kao na slici 5.
Slika 5. Javni dug SAD-a kojeg drži javnost umanjen za dug kojeg drži FED, kao % BDP-a
Izvor: FRED
Dakle, kada od ukupnoga javnoga duga koji iznosi velikih 30 bilijuna dolara ili 123% BDP-a oduzmemo dio duga kojeg drže federalne agencije i FED, dođemo do iznosa od 70,6% BDP-a koliko je isti bio na kraju Q3 2021. To je očigledno puno održivija i prihvatljivija razina duga od spomenutih 123% BDP-a, i zapravo je svega par postotnih bodova BDP-a viša nego je bila prije pandemije (u Q4 2019 67% BDP-a).
U konačnici, kada govorimo o održivosti javnoga duga, jedan od najvažnijih pokazatelja je koliki su iznosi kamata koje država plaća na izdani dug. Jer što veći dio proračuna ode na plaćanje kamata, to manje ostaje za ostale državne rashode. Tako na slici 6 vidimo da unatoč tome što je ukupni javni dug porastao na 123% BDP-a tj. više se nego utrostručio u nominalnim iznosima od recimo 2008. (skok s ispod 10 bilijuna dolara na današnjih 30 bilijuna dolara), plaćene kamate u 2021. iznosile su svega 1,5% BDP-a.
Slika 6. Plaćene kamate, kao % BDP-a
Izvor: FRED
U odnosu na razdoblje većeg dijela 80-ih i 90-ih, kada je za plaćanje kamata država morala godišnje izdvajati iznose u visini i preko 3% BDP-a, današnje stanje, barem na prvi pogled, ne djeluje nimalo dramatično.
Ipak, ključan je kontekst odnosno moramo spomenuti kako se SAD trenutno nalazi na prekretnici. Naime, FED uskoro počinje dizati kamatne stope te općenito zaoštravati monetarnu politiku kako bi suzbio inflaciju (prestaje program kvantitativnog popuštanja, a do kraja godine možda počne i kvantitativno zatezanje), a to će posljedično značiti rast prinosa na američke državne obveznice. Drugim riječima, država će se od sada sve skuplje zaduživati (kako za novi dug, tako i za refinanciranje staroga), a s obzirom na akumuliranu razinu duga, iznosi koje će država morati izdvajati za plaćanje kamata mogu brzo i snažno porasti.
Uostalom, kada su predsjednika FED-a Jerome Powella nedavno pitali gdje su granice rasta javnoga duga odnosno kada će morati reći „to je to, ne može dalje“ jer ovoliki dug šteti zemlji i cijelom svijetu, Powell je prvo odgovorio da ne znamo koja je to točka jer je potražnja za američkim papirima (dolar je svjetska rezervna valuta) i dalje iznimno snažna i prinosi na desetogodišnje obveznice iznose (neočekivano) niskih 1,75% ( međuvremenu porasli na 1,9%, op. ur.). No, onda je nadodao: „Mi smo na neodrživoj putanji. Dug nije na neodrživoj razini, ali putanja je neodrživa, što znači da [iznos duga] raste brže od gospodarstva. Značajno brže od gospodarstva.“, zaključivši s time da s vremenom moraju i hoće adresirati taj problem.
Dakle, iako situacija s američkim javnim dugom trenutno nije kritična, daleko je od bezazlene. Štoviše, ako visoka inflacija potraje i FED bude primoran značajnije dignuti kamatne stope, SAD će se sve skuplje zaduživati i sve veći dio federalnog proračuna odlazit će na plaćanje kamata vjerovnicima (strani investitori, predvođeni Japanom i Kinom, drže skoro 8 bilijuna dolaraa meričkoga duga), relativni udio izdvajanja za ostale funkcije države postajat će sve manji, a u situaciji sve teže otplate javnoga duga (koje će možda zahtijevati povećanje poreznih stopa i uvođenje novih oblika poreza) buduće stope gospodarskoga rasta mogle bi biti znatno niže. Tako bi (pre)dugo razdoblje provođenja iznimno ekspanzivne monetarne, ali i fiskalne politike kada za tim nije bilo potrebe (u zadnjih 20 godina SAD kontinuirano ostvaruje veće ili manje proračunske deficite), u godinama koje slijede moglo doći na naplatu.