Europska komisija je 20. svibnja 2020. objavila preporuke za EU u cjelini i specifično za države članice. Preporuke za Hrvatsku treba gledati u kontekstu kraja mandata Vlade premijera Plenkovića, ali i kao okvir za rad sljedeće Vlade nakon izbora.
Četiri su preporuke:
- Komisija uzima u obzir povećanje zaduženja država zbog pandemije, ali preporučuje srednjoročno stabiliziranje javnog duga, uz poticanje (javnih) investicija. Drugim riječima: nakon što se u ovoj godini očekuje deficit od oko 7% BDP-a i (prema proljetnim prognozama Komisije) omjer javnog duga i BDP-a od iznimno visokih 89% do kraja godine (historijski maksimum 2014. iznosio je 84,7%), srednjoročna stabilizacija javnog duga zahtijevat će vrlo konzervativno planiranje javnih rashoda. Ako se želi povećati državne investicije, onda će se tekući rashodi trebati smanjivati ili, u najboljem slučaju, stagnirati. Komisija to izrijekom ne spominje, ali to je jedini način za povećanje državnih investicija u uvjetima oštre fiskalne konsolidacije koja očekuje Hrvatsku. U kontekstu pandemije ističe se važnost jačanja zdravstvenog sustava i investicija u e-zdravstvo, što praktički znači da se preporuča izostavljanje zdravstvenog sektora s liste mogućih tekućih ušteda.
- Druga preporuka odnosi se na jačanje mjera za tržište rada: poboljšanje adekvatnosti naknada za nezaposlene zbog očekivane eskalacije problema nezaposlenosti. Osim toga, naglasak se već uobičajeno stavlja na širenje pristupa digitalnoj infrastrukturi radi ubrzanja procesa učenja, prekvalifikacija i drugih sličnih mjera koje mogu olakšati prilagodbu ljudi novim ekonomskim okolnostima.
- Komisija naglašava važnost mjera za poticanje likvidnosti malih i srednjih poduzetnika te samozaposlenih, poticanje javnih i privatnih investicijskih projekata, pogotovo u digitalnu i zelenu tranziciju, zaštitu okoliša, čistu i efikasnu proizvodnju energije, održivi gradski i željeznički promet te brzi širokopojasni internet. Također, preporučuje se nastavak smanjivanja parafiskalnih naknada te labavljenje regulacija na tržištu proizvoda i usluga. Zanimljivo je da se sada više ne spominje „pretjerana regulacija tržišta proizvoda i usluga“ (kao u zadnjoj rečenici prošlogodišnjeg seta preporuka), već se govori o dodatnom smanjivanju njihove reguliranosti, što treba tumačiti kao rezultat postignutog napretka prema relevantnim pokazateljima kojima se mjeri liberalizacija tržišta usluga. Dok je tema o likvidnosti iznuđena koronakrizom, preostale stavke iz treće preporuke predstavljaju uobičajene sastavnice preporuka koje Komisija daje Hrvatskoj.
- Četvrtu preporuku čini jačanje kapaciteta i efikasnosti javne uprave na središnjoj i lokalnoj razini u oblikovanju i provedbi javnih politika i projekata, a posebno se spominje poboljšanje efikasnosti pravosuđa.
U odnosu na prošlogodišnje preporuke više se ne spominje obrazovna reforma koja se provodi u segmentu školskog kurikuluma i dualnog strukovnog obrazovanja, a ne spominje se niti istraživanje i razvoj. Nije jasno da li Komisija smatra da su ove promjene provedene (npr. ponovo su uvedene porezne olakšice za istraživanja i razvoj), ili su one iz nekog drugog razloga izostavljene iz ovogodišnjih preporuka.
Također je zanimljivo uočiti da se u ovogodišnjim preporukama ne spominju državna poduzeća. Komisija je oduvijek oprezna oko te tema jer nema mandat tražiti ili preporučati privatizacije. Moguće je i da je Komisijina percepcija problema u tom području ublažena nakon što je Vlada u sklopu Akcijskog plana za euro počela provoditi plan prodaje preostalih udjela u 90 državnih poduzeća u kojima je država manjinski vlasnik (portfelj CERP-a uistinu je smanjen za gotovo 40%, na oko 350 poduzeća). Izostankom ovog segmenta Komisiji je preostao fokus na traženje reforme javne uprave na svim razinama. Spominje se teritorijalna fragmentacija i niska kvaliteta javnih usluga, jačanje efikasnosti i kapaciteta za oblikovanje i provedbu javnih politika i projekata.
Može se zaključiti da su preporuke Komisije nakon izlaska Hrvatske iz procedura prekomjernog deficita i makroekonomskih neravnoteža posve „izgubile zube“. Jezik preporuka je općenit i birokratski, te se one u zemlji tumače kako je kome drago i vrlo neutralno. Riječ je o temama koje su u svakodnevnom javnom optjecaju; radi se o nizu izlizanih pojmova i koncepata koji u javnosti malo znače: „digitalizacija“, „reforma javne uprave“, „reforma pravosuđa“, „teritorijalna reorganizacija“ i sl. u Hrvatskoj su postali opći pojmovi iz kojih je isisan svaki sadržaj.
Jedina bitna ovogodišnja poruka skrivena je, neizrečena, u prvoj preporuci o nužnoj promjeni strukture javnih rashoda u svjetlu predstojeće fiskalne konsolidacije koju Hrvatska neće moći izbjeći. Pakt o stabilnosti i rastu, koji određuje proračunske limite, privremeno je suspendiran zbog koronakrize. Međutim, čim započne gospodarski oporavak, pravila će ponovo stupiti na snagu i Hrvatska će se vjerojatno ponovo naći u Proceduri prekomjernog manjka. To neće biti nešto neobično, jer će se isto dogoditi većini zemalja članica, kao što je već bio slučaj u krizi pred desetak godina. Međutim, za Hrvatsku će vjerojatni ulazak u Proceduru prekomjernog manjka imati osobitu težinu. Bez fiskalne konsolidacije Hrvatska do daljnjega neće moći uvesti euro, čak i ako ove godine uspije ući u Europski tečajni mehanizam ERM II (sklad s Paktom o stabilnosti i rastu nije formalni uvjet za ulazak u ERM II). Stoga će sljedeća Vlada biti suočena s teškom dilemom: ići u hrabru fiskalnu konsolidaciju i pokušati uvesti euro 2023. ili 2024., ili tražiti kompromisni scenarij sporije i slabije fiskalne konsolidacije uz potiskivanje projekta eura u drugi plan i prihvaćanje svih rizika koji idu uz to, kao što su u prosjeku više i kolebljivije kamatne stope.