Pričaju li mediji previše o turizmu: o granularnosti i identitetskom značaju turizma za hrvatsko društvo

Objavljeno

Ilustracija: Marko Bukorović / Dreamstime

Percepcija važnosti turizma daleko je veća od njegove stvarne ekonomske važnosti. Ona nije mala, naprotiv, ali je vjerojatno uvećana zbog razloga koji leže izvan usko ekonomske domene. Identificiraju se tri uzroka takvog stanja: široko rasprostiranje učinaka, povezanost s nacionalnim identitetom i lako lobističko organiziranje

Ad
Ad

Na Labu već neko vrijeme pokušavamo uz pomoć statistika ispravno dimenzionirati odnose u strukturi deviznog priljeva. To je važno, jer o tome postoje mitovi. Najrašireniji je onaj da se u Hrvatskoj živi od turizma odnosno rente tri mjeseca u godini, dok se ništa ne izvozi. Te mitove treba razbijati kako bismo shvatili u kakvom društvu živimo, čime se zapravo bavimo, kakvi su nam potencijali i kakve su politike potrebne da bi se ovo društvo razvijalo.

Tomislav Globan je pisao o tome da prihod od robnog izvoza već dulje vrijeme raste brže od prihoda od stranih turista. Ivica Brkljača je obilježio prijelaz prihoda od robnog izvoza iznad praga od 100 milijardi kuna, a imali smo i seriju tekstova u rubrici Inkubator o malim i srednjim tvrtkama koje se sve više orijentiraju prema inozemnim tržištima.

Netom objavljena bilanca plaćanja za prošlu godinu pruža uvid u odnose prihoda od stranih turista spram prihoda od robnog izvoza, koji su prikazani na slici. Osim što pokazuje brži rast robnog izvoza, slika pokazuje i da je devizni prihod od robnog izvoza odavna znatno veći od ukupnog prihoda od turizma. Bez obzira mjeri li se prihod od izvoza prema f.o.b. načelu, kao u vanjskotrgovačkoj statistici, ili prema korigiranom prihodu, kao u statistici platne bilance.

Slika 1. Prihodi od turizma i robnog izvoza u milijunima EUR

Izvor: HNB

Slika prikazuje novu pojavu koju ćemo nazvati Velikom internacionalizacijom hrvatskog gospodarstva. Radi se o složenoj pojavi koja zahtijeva posebnu obradu kroz dva ili tri teksta. Ovime najavljujemo skoro objavljivanje serije tekstova o Velikoj internacionalizaciji: o njenim razmjerima, uzrocima, sličnostima i razlikama spram sličnih procesa u drugim zemljama, i što ona znači za naše gospodarstvo i politiku.

No, ovdje nas zanima to što šira percepcija u javnosti ne prati prikazani razvoj. Naslijeđeni su komunikacijski obrasci i stavovi koji ponavljaju desetljećima ukorijenjene floskule o turističkom prihodu kao renti od koje se za tri mjeseca rada može živjeti cijelu godinu, i još se ni ta tri mjeseca ne treba mnogo mučiti. Ponavlja se i nimalo ugodna naracija o Hrvatima kao ne-inovativnom narodu koji nije u stanju ništa proizvesti i koji samo koristi turističku rentu da bi plaćao uvoz, o navodno precijenjenoj kuni koja je sve to uzrokovala, itd.

Slike koje se prenose kroz kulturne obrasce i medije doprinose reprodukciji mitova. Primjerice, višednevna okupiranost medija turizmom za Uskršnjih blagdana potpuno je nerazmjerna ako se o turizmu kao poslovnom fenomenu progovori kroz brojke.

Tako smo ovih dana imali prilike čuti da je u vrijeme upravo završenih blagdana ostvareno oko 230,000 noćenja. Pretpostavimo da su sva ta noćenja ostvarili stranci i da troše onoliko koliko u prosjeku troše tokom cijele godine. U Hrvatskoj je u toku 2017. ostvareno 80,2 milijuna noćenja stranaca (11,3% više nego 2016.) u komercijalnom smještaju i 6,2 milijuna noćenja u nekomercijalnom (gotovo polovica se odnosi na Slovence koji borave u svojim vikendicama), dakle, ukupno 86,4 milijuna noćenja stranaca. Uz prihod od 9,49 milijardi eura to daje prosječnu potrošnju oko 110 eura po jednom noćenju. Na stranu što je taj omjer sumnjivo visok: ukazuje ili da je procjena turističke potrošnje napuhana, ili je broj noćenja stranaca podcijenjen. No, uzmimo tih 110 eura po noćenju i pomnožimo ih s 230,000 noćenja u vrijeme ovogodišnjih Uskršnjih blagdana i doći ćemo do procijenjenog prihoda od stranih turista za blagdana u visini od 25,3 milijuna eura. Podatak o robnom izvozu za ožujak i travanj još nemamo, ali usporedbe radi, prošle je godine u ta dva mjeseca izvezeno roba u vrijednosti 2,27 milijarde eura ili 1,14 milijardi u prosjeku mjesečno. To je oko 45 puta više od turističkog prihoda za uskršnjih blagdana.

Ako bismo očekivali u travnju ostvariti oko 2 milijuna noćenja stranaca (što je vjerojatno precijenjeno zbog ranog Uskrsa), pa to puta 110 eura, dobije se oko 220 milijuna eura očekivanog prihoda od stranih turista u travnju, što je opet oko pet puta manje od očekivanog mjesečnog robnog izvoza u ovo doba godine. Općenito, prihodi od turizma manje su važni od prihoda od robnog izvoza u deset od dvanaest mjeseci u godini (slika 2).

Podaci na slici 2 dobiveni su usporedbom stvarnih podataka DZS-a o robnom izvozu s našom procjenom mjesečnih prihoda od turizma koje smo dobili množenjem mjesečnih podataka (također DZS-a) o broju noćenja stranaca i famoznih 110 eura, čije je porijeklo ranije objašnjeno.

Slika 2. Robni izvoz i procijenjeni prihod od stranih turista po mjesecima 2017. u milijunima eura

Izvor: vlastiti izračuni na temelju podataka DZS i procjene potrošnje iz platne bilance

Donekle je razumljivo da mediji za Uskrs počinju pridavati važnost turizmu jer tada (polako) kreće sezona, a turizam jest važan za hrvatsko gospodarstvo. Slika pokazuje koliko su srpanj i kolovoz visoko iznad robnog izvoza u tim mjesecima. Čak i u lipnju i rujnu, procijenjeni mjesečni prihod od turizma tek je malo manji od robnog izvoza.

Međutim, kroz ostale mjesece, a njih je više – osam – ta prednost turizma se gubi. Na godišnjoj razini, prihod od turizma daje znatno manje od prihoda od robnog izvoza ali kada se gleda medijska zastupljenost, turizam (slično kao i poljoprivreda) dominira u našoj tradicionalnoj kulturi. To vjerojatno pothranjuje neke stare i djelomično pogrešne obrasce poimanja svijeta i društva u kojem živimo.

Nedavna rasprava o ovoj temi na društvenim mrežama pomogla je kristaliziranju mogućih objašnjenja. Ona izlaze izvan okvira ekonomske analize i klišeja o dominaciji naučenih obrazaca razmišljanja.

Vjerojatno najzanimljivije hipoteze odnose se na hipotezu granularnosti turizma i njegova identitetskog značaja. Što se prvoga tiče, noćenje je granularna jedinica mjere koja omogućava elegantno i fino brojanje razmjerno velike vrijednosti, nešto nalik gramima kod vaganja zlata. Prema ovoj hipotezi, noćenje je idealna jedinica mjere za praćenje; mnogo je zanimljivija i lakše pojmljiva od, primjerice, milijarda tableta što ih Pliva, Belupo i ostali farmaceuti izvezu preko granice. Uostalom, mnogo je prikladnije brojati do oko 100 milijuna (noćenja) da biste objasnili oko 10 milijardi eura prihoda, nego da morate brojati oko 10 milijardi (komada tableta) da biste objasnili svega oko 1 milijardu eura prihoda od njihove prodaje. Osim toga, robni izvoz je jako heterogen, prostire se od kožne galanterije preko tableta do brodova, pa je teško o tome ispričati neku jednostavnu priču, pronaći magično jednostavnu kvantitativnu jedinicu mjere.

Drugo objašnjenje polazi od toga da je turizam za razliku od robnog izvoza široko zasnovana  identitetska priča. Ljudima se teško poistovjetiti s nekim širim značajem izvoza ljubičastih ampulica. To je bitno samo za mali broj ljudi koji na tome rade i od toga imaju koristi. Nasuprot tome, stranci koji mile našim gradovima, cestama, selima i plažama vidljivi su svima, i onima među nama koji od njih nemaju neposredne koristi, a ujedno su znak da ovdje ima nešto što te ljude zanima, da smo im važni. Važna im je naša kamena povijest, crkve i mostovi, i to je potvrda da smo uistinu nešto posebno. U tom smislu, naracija o turizmu se ne razlikuje od precijenjene naracije o nogometu i sportašima kao «ambasadorima».

Naposljetku, možda je sve skupa posljedica činjenice da je u turizmu lakše homogenizirati interese i fokusirano lobirati, jer su interesi prerađivačke industrije veoma heterogeni, a problemi s kojima se susreću proizvođači različitih veličina u različitim sektorima – veoma različiti.

U svakom slučaju, niti je turizam renta koju se ubire tri mjeseca dok se ostalo vrijeme planduje, niti je turistička usluga sve što prodajemo strancima, bez čega bi propali.


Tekst objavljen i u Expressu