Prihodne fiskalne konsolidacije dugoročno ne donose sreću (povodom objave deficita proračuna od samo 0,8% BDP-a)

Ad
Ad

Državni zavod za statistiku objavio je Izvješće o prekomjernom proračunskom manjku i razini duga opće države koje pokazuje da je  deficit opće konsolidirane države prema metodologiji ESA smanjen s 3,4% BDP-a 2015. na 0,8% 2016. Rezultat je bolji od očekivanja te predstavlja najbolji ishod državnih financija od 2002., od kada se deficit mjeri prema ovoj metodologiji. Podaci umjesto oduševljenja zbog pada deficita i javnog duga pozivaju na višestruki oprez, jer fiskalne konsolidacije koje se zasnivaju na prihodnoj, a ne na rashodnoj strani proračuna, dugoročno nisu održive.

Deficit prema razinama vlasti

Iz strukture deficita prema razinama vlasti može se uočiti da je na smanjenje deficita opće države najviše djelovalo smanjenje deficita središnje države te pomak proračuna fondova socijalne sigurnosti iz zone deficita od -0,2% BDP-a u zonu suficita od 0,3% BDP-a.

Izvor: DZS, obrada Ekonomski lab

Izvori smanjenja deficita: opet konsolidacija kroz prihode, a ne rashode

Pri tumačenju smanjenja deficita treba uzeti u obzir da je i gospodarski rast u 2016. godini bio snažniji od očekivanja, što je dovelo do značajnijeg rasta na prihodovnoj strani proračuna. Štoviše, automatizmom je raslo opterećenje gospodarstva porezima. Omjer ukupnih prihoda opće države i BDP-a povećan je s 45,2% na 47,6%. Sada je to znatno veće opterećenje od europskog prosjeka koji iznosi 44,9%. Veći omjer državnih prihoda i BDP-a od Hrvatske u EU imaju samo Austrija, Belgija, Danska, Grčka, Francuska, Finska i Švedska.

U isto vrijeme, rashodi su tek marginalno smanjeni u postotku BDP-a (s 48,6% 2015. na 48,4% 2016.), što znači da su u apsolutnom iznosu rasli.

Nakon dugo vremena došlo je do pada izdataka za kamate u % BDP-a, što je velikim dijelom posljedica jeftinijeg refinanciranja javnog duga zbog pada kamatnih stopa na inozemnim tržištima.

Izvor: DZS, obrada Ekonomski lab

Javni dug

Osim snažnijeg smanjenja deficita, 2016. godina donijela je još jednu pozitivnu promjenu. Omjer javnog duga i BDP-a smanjen je prvi put od 2007. godine, s 86,7% 2015. na 84,2% 2016.

Izvor: DZS, Eurostat, obrada Ekonomski lab

Smanjenju je doprinio rast BDP-a, ali treba istaknuti da je javni dug smanjen i u nominalnom iznosu, za oko pola milijarde kuna 2016. Što to znači za održivost javnog duga?

Omjer javnog duga i BDP-a u nekoj godini određen je omjerom u prethodnoj godini , korigiranim za strukturni parametar θ , te udjelom primarnog suficita u BDP-u. Strukturni parametar θ povezuje prošlogodišnji s ovogodišnjim omjerom javnog duga, pri čemu ovogodišnji omjer treba još umanjiti za efekt prošlogodišnjeg primarnog salda proračuna (ps – ukupan saldo umanjen za plaćene kamate iz proračuna).

Strukturni parametar θ jednak je omjeru realne kamatne stope na dug (1+r) i realne stope BDP-a (1+g). Dakle, rast udjela kamata preko efekta grude snijega povećava udio javnog duga u BDP-u, dok ga snažniji ekonomski rast smanjuje. U sljedećoj tablici i na slikama prikazane su ove strukturne odrednice javnog duga (ps – primarni saldo u % BDP-a):

Izvor: izračun Ekonomski lab (realna kamatna stopa je izračunata kao efektivna kamatna stopa na javni dug (izdaci za kamate kroz dug) korigirana za odnos nominalne i realne stope rasta BDP-a).

Odnos stope rasta i kamatne stope može se vizualizirati prikazom razlike između realne kamatne stope i realne stope rasta:

Izvor: izračun Ekonomski lab

Prikazana razlika stopa kamata i rasta pozitivno je djelovala na stabilizaciju duga, no pojava i rast primarnog fiskalnog suficita imao je ključnu ulogu. A u tome, podsjetimo, ključnu su ulogu imali prihodi, a ne rashodi.

Zaključak

Prošle je godine došlo do stabilizacije javnih financija u Hrvatskoj. To je rezultat povoljnijeg ekonomskog okružja i automatizma veoma razgranatog poreznog sustava. Za sada još uvijek ne znamo kako funkcionira nakon porezne reforme od 1.1.2017., no njegov se karakter vjerojatno neće bitno promijeniti i ne bi trebalo čuditi ako se nastavi brži rast poreznih prihoda od BDP-a i u godini porezne reforme. Iskustva Hrvatske i brojnih drugih zemalja pokazuju da na prihodima zasnovane fiskalne konsolidacije nisu održive, dok se ne disciplinira rashodna strana. Logika prihodno induciranih proračunskih ciklusa dovela je Hrvatsku do toga da se danas nalazi među osam država članica EU s najvišim omjerom prihoda opće države i BDP-a. Nije slučajno (i nije dobro) da se u toj grupi pored šest iznimno bogatih država uz Hrvatsku nalazi još samo Grčka.