Prvi napredak konkurentnosti Hrvatske prema IMD-ovom izvješću

Objavljeno

Ilustracija: Boarding1now / Dreamstime

Ad
Ad

Poznata globalna izvješća od nedavno bilježe umjereni napredak Hrvatske u pogledu ekonomske slobode, tržišne deregulacije te lakoće poslovanja. Čekali smo pomake prema metodologiji koja mjeri konkurentnost, i dočekali: Hrvatska se udaljava od posljednjeg mjesta unutar Europske unije i počinje utrku s nekim od zemalja iz Inicijative tri mora koje su je pretekle prethodnih godina. Češka, Litva i Estonija otišle su predaleko po pitanju konkurentnosti i konvergencije prema kriteriju životnog standarda, no Hrvatska se sada ipak može „ravnomjerno“ uspoređivati primjerice s Latvijom i Slovačkom.

IMD je objavio novo izvješće o konkurentnosti. Za razliku od Svjetskog gospodarskog foruma (WEF), IMD se u većoj mjeri oslanja na „tvrde podatke“ (hard data) u 163 pokazatelja, a manje na mišljenja temeljem anketa (Experts Executive Opinion Survey) u 92 pokazatelja. Meki anketni podaci posljedica su činjenice da nema dovoljno usporedivih čvrstih globalnih podataka za (gotovo) sve zemlje svijeta.

Za razliku od nekih drugih metodologija, konkurentnost obuhvaća niz pokazatelja kvalitete javnog i privatnog menadžmenta. S druge strane, mišljenje relevantnih dionika jest bitno ako se želi dati ocjena „korisničkog iskustva“ javnog i privatnog sektora. Koliko god takvi podaci kod nekih WEF-ovih pokazatelja Hrvatsku i još neke usporedive zemlje potpuno netočno stavljaju među zadnja mjesta na svijetu – što je uvelike drugačije od dostupnih egzaktnih podataka – njihovo se korištenje ne može izbjeći.

IMD poredak ne donosi previše iznenađenja

Prema IMD-ovoj ljestvici u TOP 10 država svijeta prema konkurentnosti su Danska, Švicarska, Singapur, Švedska, Hong Kong, Nizozemska, Tajvan, Finska, Norveška i SAD. Sve skandinavske odnosno nordijske zemlje (zajedno s Nizozemskom) nalaze se u TOP 20; u taj „klaster“ ulazi i Estonija koja je na 22. mjestu. Estonija je na toj poziciji najkonkurentnija post-komunistička zemlja, a nedaleko unutar TOP 30 nalaze se još i Češka i Litva. Kontinentalno-europske dominantno germanske zemlje (Švicarska, Njemačka i Austrija) također ulaze u TOP 20. Anglosaksonske zemlje jedva ulaze tek u TOP 30, prije svega zbog Novog Zelanda (31. mjesto) i UK (23. mjesto – Brexit im očito nije koristio).

Hrvatska pretekla neke usporedive zemlje

Hrvatska je napravila veliki skok s 59. na 46. mjesto, čime je sustigla Čile, a unutar EU-a sada se nalazi ispred Grčke, Slovačke, Poljske, Rumunjske i Bugarske, ne tako daleko od Portugala i Italije. Uvidom u ljestvicu čini se kako bi prvi sljedeći cilj mogao biti sustići Sloveniju (38. mjesto) i Latviju (35. mjesto).

Izvor: IMD, 2022

U izvješću se navodi kako je Hrvatska ostvarila najveće poboljšanje na godišnjoj osnovi, što potvrđuju ove dvije slike:

Izvor: IMD, 2022

Napredak fiskalne i regulatorne politike te efikasnosti države

Pritom se navodi napredak u svim komponentama gospodarstva, pogotovo međunarodne trgovine, cijena, javnih financija, regulatornog okvira za poslovanje (business legislation), efikasnosti poslovnog sektora, produktivnosti i infrastrukture.

Kada se primjerice gleda metodologija mjerenja regulatornog okvira za poslovanje, uzima se u obzir više relevantnih pokazatelja: razina otvorenosti u području vanjske trgovine, javne nabave, stranih ulaganja, poticanja ulaganja te tržišta kapitala; razina tržišne konkurencije na koju utječu udio subvencija privatnim i javnim poduzećima u BDP-u, državno vlasništvo u poduzećima, efikasnosti zakonodavstva za tržišno natjecanje; gustoća novih poslovnih subjekata (na 1000 stanovnika u dobi od 15 do 64 godine); zakonodavni okvir za osnivanje novih firmi te broj dana i procedura za pokretanje posla. Gleda se i utjecaj radnog zakonodavstva na poslovanje, jesu li naknade za nezaposlene poticajne za traženje posla, koliko je lako zaposliti strane radnike i koliki su troškovi otpremnina.

Kada je primjerice u pitanju područje koje mjeri efikasnost države (government efficiency), Hrvatska je na 46. mjestu, odnosno napredovala je za 11 mjesta te se unutar EU-a nalazi ispred Slovačke, Poljske, Rumunjske, Bugarske, Španjolske i Italije. Među vodećim su zemljama Švicarska, UAE, Singapur, Tajvan, nordijske zemlje (skandinavske zemlje, Nizozemska i Estonija) i Njemačka.

Izvješće za Hrvatsku kao razloge poboljšanja Hrvatske navodi gospodarski oporavak nakon COVID pandemije, povećanje povjerenja poslovnog sektora i ulazak u euro zonu 2023. Među poboljšanjima po pojedinim pokazateljima nalaze se saldo tekućeg računa, gospodarski oporavak nakon COVID pandemije, godišnja stopa rasta BDP-a, poboljšanje pravosuđa i regulatornog okvira za poslovanje, smanjivanje birokratskih prepreka, prilagodljivost javnih politika i povećanje izvoza komercijalnih usluga.

S druge strane, ključna pogoršanja vezana su uz inflaciju, pad broja stanovnika, dugoročnu nezaposlenost, slabe prijave patenata i dr.

Izvor: IMD, 2022

Kao glavni izazovi navode se rast cijena energenata i osiguranje dugoročne energetske diversifikacije; rast cijena sirovina, pogotovo željeza i ostalih metala, čime je pogotovo pogođen građevinski sektor, rast cijena hrane, pogotovo uvezene iz Ukrajine i nedostatak radne snage.

Hrvatska ima neke prednosti, ali i dalje zadržava ključne nedostatke

Kada se pogledaju pojedini pokazatelji, može se vidjeti kako Hrvatska dobro stoji prema sljedećim pokazateljima: broj žena u području znanstvenog istraživanja; PISA testovi; jezične vještine; javni izdaci za obrazovanje; broj učenika i studenata u odnosu na nastavnike i profesore; ulaganja u istraživanje i razvoj; znanstveni i tehnički razvoj; provedba ugovora; ulaganja u telekomunikacije; pretplate na mobitele; posjedovanje tableta i pametnih telefona; korisnici interneta; e-participacija; visokoobrazovane osobe u STEM području; udio poreza na dobit, dohodak i kapitalnu dobit u BDP-u; plaće i nagrađivanje u uslužnim profesijama; rast radne snage; troškovi života.

S druge strane, Hrvatska ne stoji tako dobro kada su u pitanju agilnost poslovnog sektora za prepoznavanje prilika i prijetnji; korištenje velikih podataka (Big Dana) i analitike; prijenos znanja i naukovanje na poslu; spremnost na rizik; sposobnost privlačenja i zadržavanja talenata; motiviranost radnika; dostupnost starijih menadžera; prilagodba obrazovanja potrebama konkurentnog gospodarstva.

Danska je preuzela globalno vodstvo

U izvješću se navodi kako Danska kao mala zemlja ima koristi od europskog tržišta. Do prvog je mjesta na svijetu došla zahvaljujući poboljšanjima u priljevu međunarodnih ulaganja i efikasnosti države, poglavito u segmentu institucionalnog okvira, regulatornog okvira za poslovanje i društvenog okruženja. Također, navodi se kako su poboljšane javne financije smanjenjem javnog duga i deficita. Uz to, Danska je vodeća prema efikasnosti i produktivnosti menadžmenta u poslovnom sektoru.

Zaključno

Hrvatska se počinje odmicati sa začelja u Uniji i prema pokazateljima konkurentnosti čija je metodologija mnogo opširnija od donekle egzaktnijih metodologija mjerenja ekonomske slobode, tržišne slobode i lakoće poslovanja. Nadajmo se da to pokazuje kako Hrvatska postaje bolje mjesto za poduzetništvo.

Inflacija se javlja kao jedan od glavnih rizika; Hrvatska vjerojatno neće previše izgubiti u konkurenciji s drugim zemljama koje uvelike dijele isti globalni problem. Europski novac potaknut će rast BDP-a, ali ipak, mnogi konzultanti, zagovornici i korisnici tog novca neće biti svjesni razmjera europskog problema u pogledu zajedničke odgovornosti za dug (euro obveznica) te realnog raspoloženja neto kontributora iz nordijskih i germanskih zemalja koje financiraju europska sredstva. Uz to, tiskanje novca, jeftino zaduživanje, prebacivanje solidarnosti i progresija novih javnih intervencija činili su se kao poželjna rješenja za ekonomski „progres“, no sada se (sve više) shvaća kako u tome leže dugotrajni uzroci naših svakodnevnih problema. U tom smislu, ovisnost o stimulansima kad-tad i kako-tako dođe na naplatu.

Dok Hrvatska napreduje u području fiskalne i regulatorne politike, dosadašnja umjerena poboljšanja koja su najviše doprinijela povećanju ekonomske slobode navode na pogrešan zaključak da problemi u ovim područjima nisu više toliko značajni. Politika opuštanja mogla bi proizvesti nove strukturne probleme, odnosno produbiti i dalje veliki razmjer fiskalne tragedije i regulatorne „zarobljenosti“ (regulatory capture) kada su institucije u pitanju; to je izravan ne-financijski izvor korupcije (u širem pogledu), koji ipak ima financijske posljedice po manjinu onih koji stvaraju vrijednost i hrane većinu populacije koja ne radi. Zato će sustavni razgovori i dogovori o mjestu poduzetništva i rada u novoj, konkurentnijoj Hrvatskoj biti ključni ako se želi izgraditi sustav koji će podržati prosperitet nacije.

Područje gdje i dalje nema reformi su državna poduzeća. Velika većina političara i naroda „demokratski“ se opredijelila za čuvanje narodnog blaga/srebra… premda se tržišna ekonomija ne može svoditi na jednostavnu dilemu između privatnog i državnog, činjenica jest da subvencije, zakonodavne protekcije od privatizacije i vlasništvo države nad nizom poduzeća, uključujući i mrežne djelatnosti, koči potencijal tržišne konkurencije te stvara višak ekonomskih i financijskih tokova koji se nalaze pod političkom kontrolom. Puno je lakše biti općenito za reforme, više tržišta i manje države – no kada se pokrene pitanje o konkretnim primjerima tada izbije snažan afinitet prema ekonomskom nacionalizmu. Takve predodžbe i politike nacija (odavno) skupo plaća. Manjak privatizacija i stranih ulaganja (FDI) predstavljaju bitne uzroke ekonomskog zaostajanja za nekim usporedivim zemljama.

Napredak Hrvatske zasad je umjeren jer se neki bitni strukturni problemi i dalje ne rješavaju, pogotovo u prenapuhanom javnom sektoru. Primjerice, sveučilišta i dalje imaju zastarjele i suhoparne kurikulume koji su daleko od prilagođenosti društvu i gospodarstvu ne 21.-og, nego i s kraja 20. stoljeća. Naglasak obrazovnog sustava je na kompulzivnom štrebanju odnosno memoriranju kvantitete, a izostanak kreativnosti akademskog sektora i nedavno re-aktivirani otpori čak i umjerenoj obrazovnoj reformi pokazuju smjer kretanja dijela društvenih elita. I zbog toga, kao i zbog kombinacije niza drugih faktora, Hrvatska ostaje nacija koja nije sposobna privući, zadržati i njegovati talente tj. pamet. Duboki su sociološki uzroci takvog stanja, a trebat će vremena za promjenu društvene paradigme koja se nalazi na kulturnoj i geopolitičkoj granici između Europske unije i Zapadnog Balkana – što je uvelike drugačija pozicija od Danske koja ima niz razloga zašto je globalni lider konkurentnosti.

Ovo izvješće može se gledati kao prekretnica za Hrvatsku i prilika da nastavi napredovati – barem u odnosu na samu sebe kakva je donedavno bila. Ulazak u TOP 50 jest (relativno) dobar rezultat kada se uzme u obzir jaka konkurencija, pogotovo unutar Europske unije, kao i dosadašnje vrlo porazne prakse u zemlji koja je jedva i sa zakašnjenjem ušla u EU. Važno je nastaviti s još jačim pomacima kako bi se Hrvatska barem približila klubu TOP 30. Dalje od toga nije za očekivati bez snažnijih i dubljih promjena ne samo institucija nego i načina razmišljanja. Populistički je vjerovati kako je problem samo u političarima, a ne i u narodu.