Osmi i deveti dan ožujka bili su ključni, prekretnički:
- 8.3. cijene nafte bile su na maksimumu (kao i zlato),
- cijene dionica bile su na (lokalnom) minimumu.
No, tih dana je postalo jasno:
- da Rusija ne može brzo pregaziti Ukrajinu i započeti s daljnjim krugovima ugroze međunarodnog poretka u istočnoj Europi,
- da neće biti embarga na uvoz ruskih energenata u EU, koja je o njima previše ovisna,
- da i Rusija i Zapad stišavaju nuklearnu retoriku koja očito nikome nije bila u interesu.
Tržišta su vrlo optimistično protumačila takav razvoj događaja. Naftni benchmark Brent pao je za 24% u proteklih tjedan dana. Od 8. do 15.3. frankfurtski dionički indeks DAX narastao je za 8%. Dugoročni obveznički prinosi snažno su narasli, čak se I njemački 10-godišnji prinos ponovo uvjerljivo izvukao iz negativnog teritorija) odražavajući narasla inflacijska očekivanja.
Tri ozbiljne prepreke stoje pred daljnjim širenjem ovog vala optimizma.
Prvo, u normalnim uvjetima (kao prije ruske agresije) inflacijska očekivanja se ugrađuju u dugoročne kamatne stope tako da se u isto vrijeme naginje krivulja prinosa (raste razlika dugoročnih i kratkoročnih kamatnih stopa). U takvim uvjetima inflacijska očekivanja javljaju se u korelaciji s gospodarskim rastom, što potiče središnje banke na podizanje kamatnih stopa. Sada imamo slučaj troškovne inflacije koja nikako ne može biti dobra za rast, pa centralne banke (FED danas odlučuje) podižu kamatne stope u očajničkom pokušaju da ukrote inflaciju koju ne mogu krotiti drukčije nego provociranjem recesije. Zbog toga spomenuti rast dugoročnih kamatnih stopa ne odudara od rasta kratkoročnih – krivulje prinosa su stabilne ili se polažu. Smatram da treba ili jasno i glasno reći da se namjerno želi izazvati recesija kako bi se kontrolirala inflacija (inflacijska očekivanja) – Powell je već dao jednu takvu naznaku pa će biti zanimljivo čuti što ima za reći na presici – ili treba odustati od zaoštravanja monetarne politike dok u Europi bjesni rat (jer ova inflacija ionako nije potaknuta kreditnom transmisijom na koju se može utjecati kamatnim stopama).
Drugo, gospodarski rast nije ugrožen samo toksičnom kombinacijom troškovne inflacije i rasta kamatnih stopa, nego i samim ratom i posljedicama sankcija. Čini se da su vijesti s obje strane o pregovorima koji napreduju otkako su prebačeni u online format, kao i prilično naivne vijesti o navodnom “raspadu” ruske organizacije na terenu, kod dijela ljudi probudili optimizam ili barem naviknutost na rat. Međutim, u razvoju događaja za sada se ne vide niti brza rješenja niti posebno smanjeni rizici. Putin je i dalje siguran u Kremlju i za njega ne postoji opcija uzmaka prije realizacije značajnih dobitaka – ratom ili sporazumom. On mora na domaćem političkom tržištu barem opravdati odluku o pokretanju rata ako već nije uspio plan A da blietzkriegom pokori Ukrajinu i posredno uzdrma cijelu istočnu Europu. Vratimo li se na pitanje ovogodišnjeg gospodarskog rasta, sposobnost za prognoziranje u ovom trenutku nije ništa bolja nego 24. veljače kada je ruska agresija započela.
Treće, danas dospijeva prvih 117 milijuna kamata na rusku dolarsku državnu obveznicu. Nakon uvođenja sankcija Rusiji vjerovalo se da će Rusija defaultirati jer je ta država proglasila da se strane imatelje vrijednosnih papira može isplatiti samo u rubljama. Međutim, iz ruskog ministarstva financija u ponedjeljak je priopćeno da će isplata ići uredno u dolarima. Rusija ima više nego dovoljno rezervi koje nisu blokirane za sve što dospijeva ove godine (samo 4,7 milijardi USD), no pitanje je ruske volje i spremnosti za dolarsku isplatu. Ako uredno servisiraju svoj dug bit će to znak da Rusija ne želi defaultirati i zaoštriti financijski rat, iz čega bi se dalo posredno iščitati da se Rusija planira vratiti svjetskom financijskom tržištu. Ako defaultira na tako malom iznosu bit će to znak iracionalnosti u smislu daljeg izoliranja od svijeta koje ipak ima svoje granice, osobito kad je novac u pitanju.