Nakon što je kriza u Agrokoru u toku prošle godine poremetila očekivanja na strani potražnje za kreditima i utjecala na procjene rizika i ponašanje na strani ponude, u ovoj je godini primjetno otpuštanje privremeno zapetih kočnica u oba segmenta privatnog kreditiranja – i u poslovima s poduzećima i u poslovima sa stanovništvom. Proces je praćen promjenama u strukturi novoodobrenih kredita: (1) brže rastu krediti poduzećima manjih pojedinačnih iznosa ali i onih najvećih, što ohrabruje u pogledu daljnjeg gospodarskog rasta i promjena gospodarske strukture, i (2) primjetan je porast udjela kredita s valutnom klauzulom u novim kreditima.
Prva tablica pokazuje snažan oporavak kreditiranja stanovništva. Bruto iznos novoodobrenih stambenih kredita u prva četiri mjeseca ove godine povećan je za gotovo 15% u odnosu na isto razdoblje 2017. Rast je izražen kod kredita s valutnom klauzulom, dok je iznos odobrenih kredita u čistim kunama smanjen.
Građani na strani potražnje jače reagiraju na razlike u kamatnim stopama koje su se na kredite s valutnom klauzulom nastavile smanjivati (i sada su osjetno ispod 4% – na razinama koje su usporedive sa zemljama euro područja). Javna komunikacija o perspektivi uvođenja eura kao i očekivanje aprecijacije kune u ovo doba godine vjerojatno su igrali ulogu.
Na strani ponude, banke su sve više ograničene nedostatkom kunskih izvora sredstava, što naročito dolazi do izražaja pri odobravanju dugoročnih stambenih kredita koji u kunama bilježe oštar pad. Kod kredita za ostale namjene, čiji je rast inače brži nego kod stambenih kredita (gotovo 30%), kunski krediti i dalje rastu, premda sporije nego krediti s valutnom klauzulom.
Druga tablica pokazuje rast novoodobrenih kredita poduzećima u svim tržišnim segmentima. Dolazi do postupne zamjene kunskih kredita kreditima s valutnom klauzulom, osobito u segmentu većih kredita preko 7,5 milijuna kuna. Segment većih kredita je u toku prošle godine bio relativno jače pogođen krizom u Agrokoru pa sada najbrže raste. U isto vrijeme, ohrabruje nastavak rasta u segmentu malih kredita do 2 milijuna kuna po stopi od 6% (također se sav rast objašnjava kreditima s valutnom klauzulom).
Slično kao kod kreditiranja stanovništva, u segmentu kreditiranja poduzeća kreditni je sustav na strani ponude dotaknuo limite kunskih izvora, osobito za dugoročne kredite. Kako se u segmentu većih pojedinačnih kredita vjerojatno pojavljuje sve veća potražnja za dugoročnim kreditima, posrednici su prisiljeni uravnotežiti ročnu strukturu uz pomoć inozemnih instrumenata (jer domaćih, osim strukturnih repo operacija, nema). Zbog toga je udjel inozemne u ukupnoj pasivi nakon dugo godina pada, počeo bilježiti rast (vdijeti sliku 4 u najnovijem HUB Pregledu).
Brz oporavak novih poslova otvara mogućnost za smanjenje kamatne marže. Njen godišnji pomični prosjek smanjio se s 2,87 postotnih bodova u zadnjem tromjesečju 2017. na 2,83 u prvom tromjesečju 2018. To je prvo smanjenje ovako definirane marže nakon pet godina.
Na djelu su limiti koji sprječavaju daljnji pad pasivnih kamatnih stopa koje se nalaze na povijesnom minimumu. S druge strane, probudila se konkurencija zbog jačanja potražnje što pritišće kamatne stope na kredite prema dolje. To je dovelo do već neko vrijeme očekivanog početka ciklusa smanjenja marže.
Kreditna ekspanzija u sprezi s jačanjem potražnje i konkurencije dovodi do smanjenja kamatne marže. U takvim uvjetima, rast dobiti banaka može proizaći samo iz povećanog volumena posla ako se isključe vrijednosna usklađenja odnosno ispravci vrijednosti.
Gornja tablica je sastavljena na temelju tromjesečnih statističkih izvješća HNB-a; gotovo svo povećanje dobiti u prvom tromjesečju ove u odnosu na prvo tromjesečje prošle godine (a neto dobit je rasla s oko 432 na oko 1,435 milijuna kuna) može se objasniti smanjenjem neto troškova rezerviranja i vrijednosnih usklađenja. Tablica u kojoj je prikazan pojednostavljen rezultat pokazuje tri ključne stvari:
- Glavni izvori zarade banaka – neto kamatni prihod i neto prihod od provizija i naknada – nalaze se u padu.
- Troškovi (opći administrativni troškovi i amortizacija) rastu, tako da neto prihod iz poslovanja prije rezerviranja bilježi blagi rast za 0,6% zahvaljujući neto ne-kamatnom prihodu (vlasnička ulaganja, trgovanje i sl.).
- Gotovo cjelokupan rast dobiti može se objasniti smanjenjem neto ispravaka vrijednosti i vrijednosnih usklađenja za gotovo 95% ( ove godine nema «efekta Agrokor»).
Tako se godišnji pomični prosjek povrata na kapital popeo na razinu od 7,9%. Vjerojatno će nastaviti blago rasti kako će efekt ispravaka vrijednosti plasmana Agrokoru izlaziti iz izračuna vremenskog prosjeka. S tom razinom povrata na kapital hrvatski bankarski sustav se i dalje nalazi u donjoj polovici globalne komparativne liste prema statistici MMF-a:
Zanimljivo je da je ovaj kreditni ciklus vrlo kasno, tek nakon tri godine rasta aktivnosti, poprimio tipične konture kada volumen potražnje raste dovoljno brzo da isprovocira tržišno natjecanje koje dovodi do pada marže. Kriza u Agrokoru je odgodila pojavu takve konstelacije za nekoliko mjeseci, no sada preostaje vidjeti koliko će se dugo održati. Prethodni ciklus pada marže trajao je čak osam godina, uz pad marže za oko 1,5 postotni bod (vidi se na slici gore). Teško je očekivati da će ovaj ciklus trajati toliko dugo i biti istoga intenziteta, ali ovaj ciklus pada marže mogao bi trajati prilično dugo. Jer konkurencija će biti jaka dok traje faza cikličkog uzleta, tako da mogući rast referentnih kamatnih stopa, koji je moguć tek sljedeće godine (zbog poteza ECB-a), neće biti preslikan na rast kamatnih stopa na kredite jedan na jedan osobito u dijelu kredita kod kojih se domaći NRS koristi kao referentna stopa.
Tekst predstavlja sažetak HUB Pregleda 2/2018 koji Arhivanalitika izrađuje za HUB