Američki Freedom House je 2020. godine objavio izvješće koje se najviše bavilo demokratskim deficitima Istočne Europe. Ono donosi i pregled metodologije mjerenja liberalne demokracije. Pod američkim vodstvom, Summit za demokraciju počeo je okupljati koaliciju zemalja koje će držati do sloboda i demokracije u kontekstu odgovora spram jačanja autoritarnih sustava, na što upozorava i američki National Intelligence Council u izvješću Globalni trendovi 2040. Na trend jačanja autoritarnosti u odnosu na demokracije upozorava i ugledni Economist Intelligence Unit. Također, nakon ruske agresije na Ukrajinu, Europska unija je (s velikim zakašnjenjem) donijela strateški bitne ožujske odluke koje će utjecati na definiranje njezine sigurnosne politike koja i dalje ovisi o američkom vodstvu.
Sve navedeno može se gledati kao uvod u godišnje izvješće Freedom in the World 2022 – The Global Expansion of Authoritarian Rule. Ono donosi niz primjera narušavanja slobode i demokracije u pojedinim zemljama.
Narušavanje poslijeratnih normi i institucija
Američki Freedom House u izvješću navodi kako autoritarni režimi djelotvorno zaobilaze norme i institucije koje podržavaju temeljne slobode. Kao primjeri narušavanja međunarodnog poretka demokracije nastalog nakon Drugog svjetskog rata navode se Rusija, Kina i druge diktature. Pod njihovim utjecajem narušava se konsenzus o demokraciji kao jedinom putu prema prosperitetu i sigurnosti. Spominju obnovu lažnih dojmova: podrška demokraciji u inozemstvu navodno uključuje „nametanje“ zapadnih ideala protiv volje stanovnika.
Nasuprot tome, u izvješću se sugerira kako američko povlačenje, kao primjerice u Afganistanu, može biti upozorenje u pogledu zanemarenosti ljudi koji se u represivnim okruženjima bore za slobodu. Također, navodi se kako unutarnje snage u etabliranim demokracijama iskorištavaju nedostatke u sustavima kako bi narušavali nacionalne politike i poticali mržnju, nasilje i neobuzdanu političku moć.
Karakteristike i primjeri autoritarnih sustava
Izvješće opisuje karakteristike autoritarnih sustava kao što su osobni afiniteti vođe, jedinstvena politička ideologija, iluzija o mogućnosti oporbenog političkog natjecanja,, zlouporaba antikorupcijskih mehanizama za uhićivanje bivših dužnosnika bez kredibilnih dokaza i smanjena kontrola zlouporabe političke moći. Pritom se kao primjer navodi Komunistička partija Kine koja je narušila ionako slabe demokratske institucije u Hong Kongu uhitivši vođe opozicije, zatvorivši neovisne medije i potaknuvši iseljavanje. Navodi se i Rusija koja je donijela zakon o „stranim agentima“ kojim se ograničavaju aktivnosti neovisnih medija, organizacija civilnog društva i pojedinaca kritičnih prema režimu.
Preporuke za javne politike vladama i privatnom sektoru
Freedom House u izvješću daje vladama demokratskih zemalja te privatnim i nevladinim sektorima preporuke za javne politike kako bi se dao zajednički doprinos globalnoj solidarnosti u jačanju demokracije. Među preporukama mogu se istaknuti i one koje, pored ostalog, imaju i bitnu ekonomsku dimenziju.
Vlade demokratskih zemalja trebale bi pružati podršku slobodnim i neovisnim medijima, zaštiti prava pristupa neovisnim informacijama, pristupa internetu, proširiti zaštitu novinara kojima se fizički prijeti i pružati financijsku podršku novinarima i medijima kojima se sudi; pojačati multilateralne sankcije za one aktere koji stoje iza nadziranja i uhićivanja disidenata od strane autoritarnih režima, te uskraćivati sigurnosnu pomoć takvim zemljama; osigurati da se međunarodne organizacije i Interpol ne zlorabe od strane autoritarnih režima za ciljanje političkih oponenata i aktivista u drugim zemljama, te strogo preispitivati naloge za izručenja koji dolaze iz autoritarnih režima; ciljanim sankcijama zamrzavati imovinu i zabranjivati vize pojedinaca i subjekata koji sudjeluju u kršenju ljudskih prava i korupciji; osnažiti borbu protiv globalne korupcije i kleptokracije, i to na primjeru američkog zakona koji potiče na procjene rizika glede razine korupcije i antikorupcijskih mehanizama o čemu bi američka financijska pomoć zemljama na takvim popisima trebala ovisiti; uskraćivati pomoć zemljama čiji političari izbjegavaju ograničenja odnosno proširuju trajanja svojih mandata; strogo kontrolirati izvoz tehnologije i ostalih proizvoda u zemlje sa slabom vladavinom prava i zaštitom temeljnih sloboda koje bi to mogle koristiti za kršenje ljudskih prava, primjerice putem diskrecijskog nadzora privatnih komunikacija i ograničavanja pristupa bitnim resursima; ukazivati na smanjenja slobode na internetu, poticati snažne enkripcije, zaštitu osobnih podataka i privatnosti, te sprječavati prekomjerna ograničenja prekograničnih protoka podataka; osigurati transparentnost i demokratski nadzor nad zakonima kojima se regulira internetski sadržaj; jačati javnu podršku demokratskim načelima, pogotovo među mladima, kroz ulaganja u građansko obrazovanje (civic education) po uzoru na SAD, te poticati građane na zaštitu slobode.
Također, izvješće privatnom sektoru preporučuje sljedeće javne politike: provoditi povremene procjene učinaka poslovnih odluka na ljudska prava (human rights due dilligence); pomagati dionicima koji su žrtve kršenja ljudskih prava; odustajati od partnerstava s kompanijama koje su u potpunosti ili djelomično u vlasništvu država koje krše ljudska prava; surađivati s organizacijama civilnog društva i lokalnim stručnjacima zbog informiranja o političkom i kulturnom kontekstu tržišta; suprotstavljati se nalozima vlada koje bi nastojale provoditi cenzure, gasiti internetske veze, zabranjivati digitalne usluge ili zlorabiti osobne podatke korisnika.
Osvrt na problematiku i zaključci
Dijelom i zbog veoma brze ekonomske konvergencije Kine, očito će doći i do preusmjeravanja pažnje CIA-e, kako primjerice navodi PBS. Taj sraz mnogo je opsežniji od ionako velike teme o budućnosti 5G ulaganja. Pritom će glavni izazov za SAD biti hipotetska situacija nošenja s najgorim istovremenim scenarijem s Kinom i Rusijom, kada bi SAD našle u ulozi spašavanja slobodnog svijeta.
U svakom slučaju, bit će presudno ulagati u otpornost otvorenih društava na pokušaje slabljenja slobode i demokracije. To je posao koji ne mogu raditi samo institucije, već je bitna uloga i nevladinog i privatnog sektora. Zato Freedom House daje preporuke koje uključuju više aktera i dionika.
U zemljama u kojima izostaje građansko obrazovanje (civic education) lako će biti i dalje plasirati maglovite ideje o alternativama postojećem sustavu liberalne demokracije. Pritom, takve ideje nisu precizno razrađene i znanstveno utemeljene; borci protiv navodnog „totalitarizma“ nude ih kroz razne hibridne varijante populizma, kombinirajući zahtjeve na više „slobode“ s paušalnim relativiziranjem svjetskog poretka liberalne demokracije u odnosu na represivne autoritarne sustave.
U tom se kontekstu dezinformacije ne javljaju primarno kao oblici (potpuno) lažnih vijesti, već se inflacija javnih komunikacija (putem društvenih mreža) zlorabi za plasiranje toksične kombinacije raznih laži, lažnih dilema, maglovitih polu-istina. Sve to dovodi do širenja konfuzije kojom se slabi povjerenje u vrijednosti i institucije liberalne demokracije. Takav slijed događaja može biti povezan i s izravnim i/ili posrednim vanjskim utjecajem iz autoritarnih režima, koji poput virusa prepoznaje i cilja na slabosti sustava.
Ukoliko ovakva realnost postane zamorna, globalni sukob različitih političkih sustava može djelovati i kao idealna prilika za pozivanje na duboko ukorijenjenu jugoslavensku iluziju o nesvrstanosti. Ipak, nostalgičan pokušaj zaštite takvog načina života, često pod paušalnom krinkom borbe protiv američkog imperijalizma i neoliberalizma, razotkriva bitan, kapitalni razlog zašto zemlje Zapadnog Balkana zasad ne mogu ostvariti značajnu političku, ekonomsku i društvenu konvergenciju prema europskim standardima kao primjerice baltičke zemlje i Češka. Stoga geopolitičko usmjerenje vanjske politike ima stratešku ulogu.
Zanemarivanje i narušavanje normi, vrijednosti i institucija liberalne demokracije može dovesti u pitanje institucionalnu poziciju i članstvo pojedine države u okviru Europske unije i NATO saveza. Takve vrijednosti nisu nešto savršeno ili finalno, jer je svaka država članica pozvana raditi na sebi kako bi jačala inkluzivne političke i ekonomske institucije. Stoga je pitanje jesu li zagovornici takvog smjera svjesni osobnih i ukupnih nacionalnih gubitaka s obzirom na niz koristi od članstva u Europskoj uniji?
Kroničan nedostatak razumijevanja ove složene tematike jamči nisku svijest o takvim koristima, odnosno o gubicima i rizicima. Bilo bi vrlo ograničeno prihvatiti objašnjenje kako je EU bitna samo zbog novca, dok je pitanje vrijednosti nebitno. Takav obrazac dovodi do lažnih dilema koje prostor materijalnih (ekonomskih) koristi odvajaju u poseban silos u odnosu na prostor intelektualnog nasljeđa izvorno liberalnih i kršćanskih ideja i vrijednosti na kojima se temelji europska integracija.
Praktičan je problem što bi realizacija takve lažne dileme u konačnici mogla dovesti zemlju i u poziciju gubitka ekonomskih koristi. Ovaj riskantni scenarij predstavljao bi realizaciju nesposobnosti razumijevanja povezanosti (inkluzivnih) političkih i ekonomskih institucija. Zato vrijedi pročitati knjigu Why Nations Fail koju su napisali Acemoglu i Robinson, a koristan pregled knjige napisao je Vuk Vuković.
Povezanost inkluzivnih političkih i ekonomskih institucija može se vidjeti i analizirajući niz preporuka koje je dao Freedom House, čije preporuke imaju značajne ekonomske ishode sve do pitanja ostvarivanja zaštite osobnih podataka i drugih prava. U tom pogledu mogu se postaviti i sljedeća pitanja:
- Ako je pristup internetu ograničen od strane represivnih političara, kako će to utjecati na poslovni sektor, pogotovo u doba velike digitalne transformacije naših života?
- Ako novinari i mediji nisu zaštićeni od političke represije, kakva je poslovna sudbina jednog ekonomskog sektora i kako će se poslovni sektor iz neovisnih izvora dobiti informacije o kojima ovise poslovne politike?
- Ako demokratske zemlje nisu uporne u pogledu sankcija protiv represivnih režima koji progone disidente, među kojima mogu biti i poslovni ljudi, znači li to da se ne želi financijski obeshrabriti neprihvatljiva ponašanja koja nose i ekonomske štete?
- Ako demokratske zemlje ne bi zamrzavale imovinu korumpiranim i represiji sklonim pojedincima, kakva bi to bila poruka onima koji na tržištu posluju pošteno i slobodno?
- Ako ne bi bilo borbe protiv korumpiranih režima i uskraćivanja financijske pomoći takvim zemljama, kakva je perspektiva ekonomske slobode diljem svijeta?
- Ako ne bi bilo ograničenja izvoza tehnologije i ostalih proizvoda u korumpirane i represivne zemlje, ima li jamstva da takve zemlje to isto ne bi upotrijebile protiv pristanka pojedinca, s obzirom da je zaštita podataka jedna od osnova funkcioniranja tržišnog odnosa?
Ovi primjeri, kao i niz hipotetskih situacija i političkih rizika za poslovanje, odraz su geopolitičke realnosti diljem svijeta koji se suočava s teškim represijama nad temeljnim slobodama. Rastuće agresivne pretenzije od strane najveće kao i najmnogoljudnije zemlje na svijetu ne poništavaju rizike koje proizvode ostali akteri, koji također narušavaju ekonomske slobode i prilike da privatni investitori i razne kompanije ulože u ekonomski razvoj i prosperitet. Naime, razni anti-demokratski pokreti već su dugo vremena vođeni agendom anti-globalizma usmjerenom na stvaranje velikih političkih ograničenja za privatne investicije, pogotovo multinacionalnih kompanija – sve pod etiketom zaustavljanja neoliberalizma. Imputiranje etikete neoliberalizma jedna je bitnih točaka preklapanja između radikalne ljevice i radikalne desnice koje s obje strane nagrizaju i zlorabe okvir sustava liberalne demokracije. Zato je bitno sagledavati i geopolitiku ekonomske slobode, koja nudi dublje shvaćanje temeljnih uzroka ekonomskog prosperiteta i zaostajanja.
Mnoge kompanije ulažu u procjene političkih rizika u pojedinim zemljama odnosno tržištima kako bi odmjerile isplativost svojih ulaganja i sigurnost svojeg poslovanja. Dok se procjene poslovnih rizika uobičajeno gledaju kroz financijsku perspektivu, cjelovita slika je mnogo šira i sve više uključuje utjecaj političkih rizika kao i s njima povezanih regulatornih politika. Takvi rizici često mogu imati značajne i presudne financijske učinke – barem na dugi rok.
U mnogim zemljama sustavno upravljanje spomenutim rizicima izostaje, ili se svodi na financijske ili pravne odjele s ograničenim shvaćanjem ukupnih rizika. U anglosaksonskim zemljama i u sve više europskih zemalja, razvijen je sektor poslovanja koji se najčešće naziva public policy, government affairs, regulatory affairs. Takav se sektor, uz multidisciplinarni angažman djelatnika unutar kompanija i/ili putem vanjskog ugovaranja konzultanata i stručnjaka, bavi analizama i zagovaranjem javnih politika te procjenama učinaka političkih i regulatornih rizika na poslovne odluke. Dok se takav sektor može površno shvatiti kao (bilo koji) konzultantski ili lobistički posao, radi se o nečemu dubljem. O tome u knjizi Political Risk: How Businesses and Organizations Can Anticipate Global Insecurity govore američke politologinje s Hoover Institution na Stanfordu Condoleezza Rice i Amy Zegart.
Zato Freedom House daje preporuke i privatnom sektoru kako bi zajedno s institucionalnim dionicima dao doprinos razvoju slobodnog i demokratskog društva, o čemu izravno ovise i razina slobode i kvalitete tržišta. Globalna ekspanzija rizika po temeljne slobode može se dugoročno smanjivati uključivanjem širokog skupa dionika u provedbu navedenih preporuka i drugih javnih politika.