Kada govorimo o strukturi same ekonomije, jedan od najraširenijih mitova u hrvatskoj javnosti onaj je o gotovo nepostojećoj – (namjerno) uništenoj! – industriji. Priča ide otprilike ovako: više ništa ne proizvodimo, zbog tečaja kune prema euru proizvoditi se naprosto ne isplati, sve uvozimo (famozni ‘uvozni lobiji’ i sl.), orijentirali smo se samo na turizam i ostale uslužne djelatnosti, industrija je uništena, a bez snažne industrije gospodarstvo ne može prosperirati!
Iako smo pisali o tome kako je izravni i neizravni doprinos turizma bruto dodanoj vrijednosti 16,9%, odnosno kako je hrvatsko gospodarstvo puno više od samog turizma kako se to često prezentira, pogledajmo i nove podatke koje je o strukturi europskih ekonomija nedavno objavio Eurostat.
U Europskoj uniji uslužne djelatnosti odavno su preuzele primat u ekonomiji, a trend je i dalje rastući: 2000. udio zaposlenih u uslužnim djelatnostima iznosio je 66%, a do kraja prošle godine porastao je na 74%. Drugim riječima, danas se čak 3 od 4 radna mjesta u EUnalaze u uslužnim djelatnostima.
Turizam spada u uslužne djelatnosti, a s obzirom da je Hrvatska izrazito turistička zemlja, logično bi bilo zaključiti kako je udio zaposlenih u uslužnim djelatnostima u RH veći nego u drugim zemljama EU. Pogrešno!
Na slici 1 vidimo kako je s oko 67% udjela zaposlenih u uslužnim djelatnostima Hrvatska još uvijek značajno ispod prosjeka EU, iako mu se približava. Na grafikonu je prikazana još i Njemačka, no u Nizozemskoj, UK, Belgiji, Francuskoj, Malti, Luksemburgu i Danskoj udio zaposlenih u uslužnim djelatnostima još je i veći te prelazi 80% (Hrvatska je danas tamo gdje je EU bila početkom 21. st.).
Slika 1. Zaposleni u uslužnim djelatnostima (% od ukupnog broja zaposlenih)
Izvor: Eurostat
Ako pak govorimo o zaradi odnosno bruto dodanoj vrijednosti u uslužnim djelatnostima, slika izgleda nešto drugačije. Udio bruto dodane vrijednosti usluga u ukupnoj dodanoj vrijednosti u Hrvatskoj nešto je veći od prethodno prikazanog udjela broja zaposlenih – te i dalje raste, dok u EU stagnira. Drugim riječima, produktivnost rada u uslužnim djelatnostima relativno je veća u Hrvatskoj nego u EU28 prosjeku ili Njemačkoj (slika 2.).
Slika 2. Bruto dodana vrijednost uslužnih djelatnosti (% od ukupne bruto dodane vrijednosti)
Izvor: Eurostat
Kada pak govorimo o industriji, slijedi zanimljiv te za mnoge vrlo iznenađujući grafikon. Naime, udio zaposlenih u hrvatskoj industriji relativno je veći nego u EU – pa čak i Njemačkoj, koja je u kod nas pojam za snažnu industrijsku zemlju! Podaci su tako u suprotnosti s uvriježenim mišljenjem u javnosti kako u Hrvatskoj više ‘nema industrije’ te da zbog toga ‘propadamo’.
Trend je, dakako, u svim zemljama opadajući. No, to ne mijenja na činjenici da je u RH relativni udio broja zaposlenih u industriji kontinuirano za nekoliko postotnih bodova veći nego u Njemačkoj ili EU28 prosjeku.
Slika 3. Zaposleni u industriji (% od ukupnog broja zaposlenih)
Izvor: Eurostat
S druge strane, bruto dodana vrijednost u industriji otkriva nešto drugo. Na slici 4 vidimo kako je udio bruto dodane vrijednosti u industriji u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti ipak bitno veći u Njemačkoj nego u Hrvatskoj, iako je u hrvatskoj industriji zaposleno relativno više ljudi. To znači da je produktivnost njemačke industrije na puno većoj razini od hrvatske.
Slika 4. Bruto dodana vrijednost industrije (% od ukupne bruto dodane vrijednosti)
Izvor: Eurostat
Iz ovoga možemo zaključiti kako su Hrvatskoj potrebne nove industrije odnosno one s većom dodanom vrijednosti, a ne održavanje starih ‘zombija’ na životu. Jedino tako možemo povećati produktivnost industrije odnosno imati više koristi od nje. Ipak, unatoč tome, vidimo kako je udio bruto dodane vrijednosti hrvatske industrije u ukupnoj dodanoj vrijednosti RH veći nego u EU28 prosjeku. Teza kako ‘ništa više ne proizvodimo i zbog zaostajemo’ tako naprosto ne drži vodu.
Pogledajmo za kraj i poljoprivredu. Unatoč velikom padu broja zaposlenih u poljoprivredi posljednjih godina, u Hrvatskoj je i dalje udio zaposlenih u poljoprivredi bitno veći nego u EU, a da ne spominjemo usporedbe s najrazvijenijim zemljama. Tako se u Hrvatskoj udio zaposlenih u poljoprivredi kreće malo ispod 7% od ukupnog broja zaposlenih, a u jednoj Njemačkoj oko 1,4%.
Slika 5. Zaposleni u poljoprivredi (% od ukupnog broja zaposlenih)
Izvor: Eurostat
Glavni razlog zašto je u razvijenim zemljama tako malo ljudi zaposleno u poljoprivredi vrlo je jednostavan: bruto dodana vrijednost odnosno mogućnost zarade od poljoprivrede relativno je slaba u usporedbi s mogućnosti u industriji i uslužnim djelatnostima. Na slici 6 vidimo kako je udjel bruto dodane vrijednosti poljoprivrede u ukupnoj dodanoj vrijednosti, baš kao i kod broja zaposlenih, bitno veći u RH nego u EU ili Njemačkoj.
Slika 6. Bruto dodana vrijednost poljoprivrede (% od ukupne bruto dodane vrijednosti)
Izvor: Eurostat
To, naravno, ne znači kako trebamo sasvim zanemariti poljoprivredu; dapače, sve razvojne prigode i konkurentske prednosti (ako takvih ima) Hrvatska treba iskorištavati. No, opasna je zabluda živjeti u uvjerenju kako ‘cijela Slavonija i Ravni kotari mogu živjeti od poljoprivrede’. Jer uvijek valja imati na umu kako nijedna zemlja nije postigla visoki životni standard temeljen na poljoprivredi pa tako neće ni Hrvatska.