Thomas Piketty, poznati francuski ekonomist, ima novu knjigu. Engleski prijevod bit će dostupan u ožujku (na izvornom francuskom knjiga je objavljena u rujnu prošle godine), a i u hrvatskim medijima već su objavljeni neki izvadci iz knjige. Za očekivati je stoga kako će se u javnosti priča o nejednakosti ponovno intenzivirati, a iako smo na Labu već pisali o stanju i kretanju siromaštva i nejednakosti raspodjele dohotka u Hrvatskoj, pogledajmo neke podatke koji su nedavno objavljeni.
Za početak, pogledajmo što se događa s dohotkom kućanstava. DZS je krajem godine objavio Anketu o dohotku stanovništva (provedenu 2018.) – što je obvezno redovito istraživanje po metodologiji Eurostata koje provode sve zemlje članice EU. U anketi, među ostalim, možemo vidjeti kako dohodak kućanstava u RH posljednjih godina kontinuirano raste. Na slici 1 vidimo kako je prosječni dohodak u Hrvatskoj od 2015. do 2018. porastao za 18,7%, a medijalni za još viših 19,4%. To su relativno visoke stope u uvjetima niske inflacije, što nam kazuje da je došlo do osjetnog realnog rasta dohotka kućanstava.
Slika 1.
Izvor: DZS (Anketa o dohotku stanovništva)
*Ekvivalentni dohodak računa se tako da se ukupan dohodak kućanstva podijeli s ekvivalentnom veličinom kućanstva izračunanom prema modificiranoj OECD-ovoj ljestvici, prema kojoj se nositelju kućanstva dodjeljuje koeficijent 1, svakoj drugoj odrasloj osobi u kućanstvu od 14 godina i starijoj osobi koeficijent 0,5, a djeci mlađoj od 14 godina koeficijent 0,3. Postupak se primjenjuje zbog određivanja ravnomjernijeg udjela svakog člana kućanstva u stjecanju zajedničkog prihoda.
Dakle, rast BDP-a, koji traje od 2015., itekako se osjetio u svakodnevnom životu građana, a kada vidimo da je medijan rastao brže od prosjeka (što znači da je donja, „siromašnija“ polovica prošla relativno bolje), možemo zaključiti kako je dosadašnji gospodarski rast u Hrvatskoj zapravo bio inkluzivan. Teze o tome kako 3,2 milijuna građana od rasta gospodarstva nije imala ništa ili je imala vrlo malo, pokazuju se potpuno promašenima.
Da je rast bio inkluzivan, još zornije nam pokazuje sljedeća tablica. U njoj vidimo kako su gotovo sve skupine stanovništva zadržale ili povećale svoj relativni udio dohotka u ukupnome raspoloživom dohotku, osim onih „najbogatijih“ odnosno onih koji spadaju u gornja dva decila po dohotku.
Tablica 1. Distribucija ekvivalentnog dohotka prema decilima, udio u ukupnome raspoloživom dohotku, 2015. ‒ 2018., %
Izvor: DZS (Anketa o dohotku stanovništva)
Dakle, pokazuje se kako niti oni prigovori da porezna rasterećenja (koja su provedena u tri kruga) idu u korist samo bogatima i da će doći do dodatnog raslojavanja stanovništva, ne drže vodu.
Hrvatska, zapravo, nema izraženijih problema što se tiče nejednakosti dohotka. Prema najpoznatijoj mjeri nejednakosti dohotka, Ginijevom koeficijentu, Hrvatska stoji solidno u usporedbi s drugim zemljama EU i nalazi se u sredini poretka (slika 2). Trend kretanja je također blago silazan u RH (slika 3), za razliku od EU28 prosjeka koji je bio relativno stabilan kroz godine (tek je u nekim članicama poput Bugarske ili Mađarske Ginijev koeficijent u proteklom desetljeću izraženije rastao).
Slika 2.
Izvor: Eurostat
Slika 3.
Izvor: Eurostat
Što se tiče siromaštva, nakon što su u periodu krize pokazatelji siromaštva rasli, ulaskom u EU negativni se trend zaustavio, dok su posljednjih godina (kada je rast gospodarstva uhvatio maha) pokazatelji siromaštva u izraženijem padu. Stopa teške materijalne deprivacije, primjerice, u samo tri godine pala je s 13,7% na 8,6% (slika 4).
Slika 4.
Izvor: Eurostat
Materijalna deprivacija podrazumijeva materijalno oskudijevanje kućanstva, a mjeri se uz pomoć devet stavki: 1) nemogućnost kućanstva da si priušti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima, 2) nemogućnost kućanstva da svim članovima priušti tjedan dana godišnjeg odmora izvan kuće, 3) nemogućnost kućanstva da si priušti obrok koji sadržava meso, piletinu, ribu ili vegetarijanski ekvivalent svaki drugi dan, 4) nemogućnost kućanstva da podmiri neočekivani financijski trošak, 5) kašnjenje s plaćanjem najamnine, računa za režije, stambenoga kredita ili potrošačkoga kredita, 6) nemogućnost kućanstva da si priušti telefon, 7) TV u boji, 8) perilicu za rublje ili 9) automobil. Stopa teške materijalne deprivacije tako prikazuje postotak osoba u ukupnoj populaciji koja si ne mogu priuštiti najmanje četiri od devet stavki.
Unatoč recentnom padu, stopa teške materijalne deprivacije i dalje je prilično visoka odnosno viša je nego u EU28 prosjeku (8,6% vs. 5,9%). No, uzimajući u obzir stupanj razvoja, Hrvatska zapravo dobro stoji po tom pitanju: na slici 5 vidimo kako je stopa teške materijalne deprivacije u nekoj zemlji povezana (u velikoj mjeri određena?) s visinom BDP-a po stanovniku, a u Hrvatskoj je ona ispod očekivane razine s obzirom na visinu našega BDP-a.
Slika 5.
Izvor: Eurostat
To nam govori kako je značajnije smanjenje siromaštva u RH, pri ovoj razini BDP-a, teško moguće postići (iako prostora za bolje socijalne odnosno redistribucijske politike, kojima bi se bolje ciljali najpotrebitiji slojevi društva, gotovo sigurno ima). Jasno je kako je u ovom trenutku najbolja socijalna mjera za Hrvatsku, prije svega, snažniji gospodarski rast – tim više što vidimo kako s rastom BDP-a i poreznim rasterećenjima dohotka nejednakosti u Hrvatskoj nisu rasle, dapače.