Kakva vremena! Ni 11 milijardi kuna (oko 1,5 milijardi eura) nije što je nekad bilo. Iako je Vlada na sjednici u četvrtak usvojila prijedlog rebalansa proračuna za 2022. koji je za 10,9 milijardi kuna veći od prvobitnog plana proračuna, rasprave su izostale. Tek tu i tamo bilježi se poneka crtica u medijima (primijetio sam da je na Tportalu izašao malo detaj, društvene mreže šute, a urednički istaknuti naslovi okupirani su temama abortusa, inflacije, kolapsa kriptovaluta i Wall Streeta.
Pogledajmo detaljnije o čemu je riječ.
Prvo, sam rebalans nije iznenađenje. Dobro je poznato da su neočekivano visoka inflacija i rast nominalnih plaća početkom godine radili u korist prihoda proračuna, dok su s druge strane, mjere ublažavanja posljedica šoka cijena energenata radile na strani rashoda. Jedno plus drugo jednako – rebalans.
Rebalans 2022. i usporedba s prvim planom za 2022. i izvršenjem 2021.
*Saldo je prikazan prema ESA metodologiji za opću državu a proračun je detaljno prikazan prema nacionalnoj metodologiji pa deficit ne odgovara razlici prihoda i rashoda iz gornjeg dijela tablice jer uključuje promjene obuhvata i metodologije.
Izvor: Vlada RH, vlastita obrada
Drugo, povećanje očekivanih prihoda sa 164,5 na 171,1 milijardu kuna (6,6 milijardi kuna ili 11% u odnosu na 2021. i 4% u odnosu na inicijalni plan) nije iznenađenje, ali povećanje planiranih rashoda sa 173,8 na 184,7 milijardi (za 10,9 milijardi odnosno 9% u odnosu na 2021. i 6% u odnosu na plan) jest iznenađenje. U gornjem prikazu prema ekonomskoj klasifikaciji ne vidi se puno toga, tek to da su najveća povećanja na subvencijama i pomoćima, a važan doprinos u apsolutnom iznosu daju i socijalni transferi (naknade građanima) zbog utjecaja inflacije na indeksaciju mirovina i energetskog dodatka umirovljenicima s mjesečnim mirovinama ispod 4,000 kuna.
Raspored povećanja rashoda po javnim funkcijama je sljedeći:
- oko 3,5 milijardi za zdravstvo,
- oko 1,5 milijardi za druge naknade građanima (uglavnom za umirovljenike),
- oko 1,5 milijardi za indirektne posljedice rata u Ukrajini (povećanje proračuna ministarstva obrane, bolje punjenje robnih rezervi, zbrinjavanje prognanika)
- ostatak od 3 i nešto milijardi raspoređen je na desetke manjih stavki.
Treće, javno zdravstvo očito je u fokusu ovog rebalansa (kao i prošlogodišnjeg kada je više od 6 milijardi kuna namijenjeno krpanju dospjelih a neplaćenih dugova). Sada se sustav ponovo spašava s 3,5 milijardi. Ova vrsta transfera je neverending story. Iako se najčešće prezentira pod naslovom “sanacija” zdravstva, nije riječ o sanaciji nego o sustavnoj, ponavljajućoj dotaciji. Pritom treba uvidjeti da proračun javnog zdravstva nije samo HZZO. Značajan dio sustava (velike bolnice) financira se izravno iz središnjeg proračuna koji tako drži otvorena dva kanala financiranja – taj izravni, i neizravni preko HZZO-a. Sam HZZO je prema inicijalnom planu trebao smanjiti nominalni proračun u ovoj godini zbog prestanka velikih izdataka za borbu protiv COVID-a za 3 milijardi kuna (točno koliko je iznosio trošak COVID-a 2021.), no to se već do svibnja pokazalo neizvedivim pa je proračunski plan HZZO-a sada vraćen na razinu pandemijske 2021. iako pandemijskih izdataka neće biti. To je još jedna potvrda da svaki javni sustav, kada se podigne na višu razinu potrošnje, jednostavno ne može biti vraćen natrag, čak i kada razlozi inicijalnog povećanja prođu.
Četvrto, rezultat rebalansa je povećanje očekivanog deficita opće države (koja pored središnjeg državnog proračuna uključuje i izvanproračunske fondove, dio javnih poduzeća i lokalnu državu) s 12 na 13,4 milijardi kuna. Kako Vlada i dalje očekuje rast BDP-a od 3% ove godine (moguće, ali daleko od izvjesnog), deficit bi u postotku BDP-a trebao biti ipak malo niži nego 2021. (pad s 2,9% na 2,8% BDP-a), ali uz gospodarski rast to znači da se strukturni (ciklički prilagođeni) deficit zapravo planira povećati iako je pandemija po svemu sudeći iza nas.
Zanimljivo je da se ne očekuje financiranje dodatnog deficita izdanjima obveznica, što je dobro (jer će pritisak na rast obvezničkih prinosa biti manji nego što bi bio da se planira još jedno veliko izdanje krajem godine). Međutim, loše je što očekivani izvor financiranja (EU) nije jasan. Možemo pretpostaviti da Vlada namjerava povuči neke zajmove iz europskih izvora (što je dobro, jer ti izvori su znatno povoljniji od tržišnih – sjetimo se programa SURE za financiranje potpora radnim mjestima u pandemiji), no hrvatski Plan oporavka i otpornosti pripremljen je samo za bespovratna sredstva, ne i za zajmove i garancije, pa možemo samo nagađati da je riječ o tome izvoru i pitati se je li uopće moguće tako brzo aktivirati zajmove iz europskog proračuna koji dosad nisu bili planirani?
Na kraju, postavlja se pitanje zašto ovo nije tema? Ako vlada sojevrsni (spontani) “zavjet šutnje”, onda, doista, zašto neki sljedeći proračun ne bi bio 20, 30 milijardi kuna veći kada sve prolazi?