Rizik promjene kamatne stope kod banaka označava mogućnost da promjene kamatnih stopa prouzroče negativan poslovni učinak kroz smanjenje dobiti ili smanjenje kapitala banke. Rizik promjene kamatne stope inherentan je kako bankovnom sustavu, tako i svakoj banci. Banka koja uzima depozite i plasira kredite osim kreditnom riziku izložena je riziku likvidnosti i riziku promjene kamatne stope.
Kretanje kamatnih stopa ne regulira uvijek i isključivo tržište. Kamatne stope su instrument monetarne politike kojim centralne banke kontroliraju ponudu novca i kroz to posredno nastoje potaknuti rast gospodarske aktivnosti i zapošljavanja.
Rizik promjene kamatne stope nije oduvijek bio u fokusu istraživača. Prve ozbiljnije rasprave datiraju iz 80-ih godina prošlog stoljeća kada se u SAD-u dogodila velika kriza štedno-kreditnih zadruga. Te su institucije svoje dugoročne kredite s fiksnim kamatnim stopama financirale iz kratkoročnih izvora. Međutim, značajno su porasle tržišne kamatne stope te je taj rast negativno utjecao na neto kamatne marže. S obzirom da su neto kamatne marže povremeno bile negativne, a kapital nedovoljan za pokriće tog rizika, većina štedno-kreditnih zadruga u SAD je tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća propala. Cijela kriza stajala je porezne obveznike u SAD-u oko 150 milijardi dolara.
Nakon toga, osim svijesti o važnosti upravljanja kamatnim rizikom, značajno su razvijena tržišta derivativnih financijskih instrumenata za kamatne stope, čije instrumente (jednostavne ili kompleksne) banke koriste za hedgiranje (zaštitu) svojih izloženosti riziku promjene kamatne stope.
Gdje su hrvatske banke kada je riječ o kamatnom riziku? Razvoj rizika promjene kamatne stope u hrvatskim bankama u zadnjih 20-tak godina može se “ugrubo” podijeliti u tri faze:
- Faza prije gospodarske krize 2008. – prije gospodarske krize bilo je “zlatno doba” bankarstva – vrijeme sa relativno visokim maržama i ne pretjeranim gubicima zbog kreditnog rizika. U to doba počele su prve rasprave o važnosti upravljanja rizikom promjene kamatne stope i korištenju derivata u tu svrhu. Međutim, banke nisu imale pretjerani interes za aktivnije uključivanje u aktivnosti hedgiranja kamatnog rizika jer su na raspolaganju imale “najbolji mogući” hedging instrument – kamatnu stopu promjenjivu po odluci uprave banke (koja se ponekad naziva i administrativna kamatna stopa). Kod kredita s takvom kamatnom stopom banke su imale opciju korigirati kamatnu stopu klijentima kadgod su htjele, uzimajući u obzir prije svega tržišna ograničenja. Banke su morale paziti da ne pretjeruju u takvim promjena kamatnih stopa jer bi klijent mogao jeftinije refinancirati svoju obvezu u drugoj banci.
Malo prije krize počele su rasprave o tome da ovakav način određivanja kamatne stope nije fer. HNB je prilikom donošenja prve verzije Zakona o kreditnim institucijama (i njegovih podzakonskih akata) značajno postrožio pravila korištenja takvih kamatnih stopa na način da je od banaka tražio jasnije i transparentnije objavljivanje načina izračuna takvih stopa. U odgovoru na to, banke su postupno napuštale plasiranje kredita uz takvu kamatnu stopu.
- Faza tijekom gospodarske krize – tijekom krize, a prije svega uslijed značajnog pada gospodarske aktivnosti, banke su kao i svuda u svijetu bile fokusirane na “održavanje glave iznad vode” tj. na probleme naplate loših potraživanja, probleme likvidnosti, te očuvanja kapitala. Rizik promjene kamatne stope opet je pao u drugi plan. To je bilo naročito vezano za činjenicu da je aktiva cijelog bankovnog sustava iz godine u godinu padala te su se novi krediti uglavnom plasirali na kraće rokove dospijeća, uz promjenjive kamatne stope (referentna kamatna stopa uvećana za maržu). Nastavno na to, 1. siječnja 2014. Ministarstvo financija promijenilo je Zakon o potrošačkom kreditiranju na način da je zahtijevalo definiranje jasnih parametara za izračun kamatne stope na sve postojeće kredite ranije plasirane uz kamatnu stopu promjenjivu po odluci uprave banke. Sukladno tome, Banke su u većini slučajeva promijenile sve ugovore sa svojim klijentima (koji su prethodno bili dogovoreni uz takvu kamatnu stopu) te sada svi takvi ugovori s klijentima imaju ili fiksnu ili varijabilnu kamatnu stopu (vezanu za referentnu stopu ili NRS).
- Trenutna faza – obilježena je prije svega stopama rasta ekonomske aktivnosti, rastom aktive banaka (imovina banaka 2018. rasla je prvi puta nakon 2011.) i povijesno niskim razinama kamatnih stopa. Zbog toga rizik promjene kamatne stope opet dobiva na važnosti.
Bankarstvo se u zadnjih desetak godina značajno promijenilo. Dok je rast aktive banaka prije krize bio najveći u dijelu stambenih kredita, danas je rast aktive banaka primjetan, prije svega, u dijelu nenamjenskih gotovinskih kredita. Gotovinski krediti se plasiraju na duže rokove dospijeća, uz fiksne kamatne stope, te najčešće u kunama. Naime, klijenti banaka su naučili lekcije iz prošlosti (slučaj švicarskog franka) te najčešće traže upravo banke koje su im u stanju plasirati dugoročnije kunske kredite uz fiksnu kamatnu stopu. S druge strane, navike štednje ostale su slične kao i prije desetak godina: klijenti štede kratkoročno, pa makar uz automatsko prolongiranje štednje. Na strani pasive postoji još jedan značajan problem – supstitucija ranijih dugoročnih kredita iz inozemstva depozitima po viđenju. Sve ovo dovodi do daljnjeg produbljivanja ročne neusklađenosti imovine i obveza hrvatskih banaka – i to bankama predstavlja sve veći problem.
To se može vidjeti iz javnih objava bonitetnih zahtjeva u dijelu podataka o riziku promjene kamatne stope. Banke objavljuju podatke o utjecaju promjene kamatnih stopa od 200bps (2 postotna boda, op. ur.) na regulatorni kapital.[1]Podaci za tri od četiri najveće banke u Hrvatskoj[2]su kako slijedi:
Analiza izloženosti kamatnom riziku u knjizi banke za tri od četiri najveće hrvatske banke
u 000 kn
| Godina | Ukupno | ||
| kamatni šok od 200bps | regulatorni kapital | omjer | |
| 2015 | 354.810 | 28.490.684 | 1,25% |
| 2016 | 1.015.552 | 28.178.171 | 3,60% |
| 2017 | 1.488.740 | 29.467.384 | 5,05% |
| 2018 | 2.326.212 | 29.605.260 | 7,86% |
Izvor: podaci iz javnih objava bonitetnih zahtjeva analiziranih banaka
Iz gornjih podataka razvidan je stalni rast izloženosti kamatnom riziku, kako u nominalnom iznosu tako i u odnosu na regulatorni kapital.
Prikazani rezultat treba povezati sa činjenicom da su kamatne stope na povijesno niskim razinama. Tako su npr. EURIBORI odavno negativni, prinosi na njemačke 10 godišnje obveznice također, a prinosi na hrvatske državne papire na 10 godina spustili su se značajno ispod 1%. Postavljaju se dva glavna pitanja: (1) da li će se kamatne stope okrenuti i početi rasti (ili ćemo se, kao Japan, naći u dugom razdoblju niskih kamatnih stopa i niskih stopa rasta), te (2) ako će kamatne stope porasti, kada će rast početi i koliko će intenzivan biti.
Ovo je pitanje “od milijun dolara” – jer dok većina analitičara smatra da će kad-tad doći do porasta kamatnih stopa, centralne banke rade upravo suprotno – ECB i dalje nastavlja podupirati niske kamatne stope a npr. FED i centralna banka Novog Zelanda su nedavno ponovo smanjile kamatne stope nakon blagog ciklusa rasta.
Bitno je naglasiti da bi eventualni porast kamatnih stopa,a naročito onaj nešto bržeg intenziteta, ponovo stavio fokus na rizik promjene kamatnih stopama u bankama. U tom slučaju nastupila bi puno brža reakcija kamatnih stopa na strani pasive nego na strani aktive (prije svega zbog ranije opisanog karaktera aktive i pasive banaka ali i zbog nove regulative u dijelu zaštite potrošača koja banke usmjerava prema sve manjoj mogućnosti autonomne promjene kamatnih stopa na strani aktive. Naravno, to bi smanjilo neto kamatnu maržu i negativno utjecalo na profitabilnost banaka.
Kao što je ranije naglašeno, banke na razvijenim tržištima u svrhu hedgiranja rizika promjene kamatnih stopa koriste derivativne financijske instrumente. Ako se pitate kakva je situacija kod nas, kretanja se vide iz slijedećih podataka:
Korištenje kamatnih derivata u hrvatskim bankama (u 000 HRK)
Izvor: podaci iz agregiranih nekonsolidiranih statističkih izvješća kreditnih institucija – www.hnb.hr
U ovim podacima se može zamijetiti da:
– je udio derivata na kamatne stopeu zadnjih 5 godina bio maksimalno 16,89% svih derivativnih financijskih instrumenata – što znači da banke još uvijek značajno više hedgiraju valutni rizik nego rizik promjene kamatne stope;
– ukupan iznos derivativnih financijskih instrumenataje u promatranom razdoblju (bez obzira na porast kredita) pao je za oko 45%;
– ukupan iznos derivata na kamatne stopeje također opao i to za otprilike 55%.
Osim toga, bitno se osvrnuti i na već ranije spomenuti rast nenamjenskih gotovinskih kredita – često u HRK i s fisknim kamatnim stopama. Tržište derivata za hedgiranje takvih izloženosti ne postoji. Jedini pravi hedge instrument je strukturni obratni repo HNB-a koji ima fiksnu kamatnu stopu. Međutim, taj instrument nije ozbiljnije zaživio, prije svega zbog relativno visoke kamatne stope koju je nosi. Svaki drugi hedging kunskih kamatnih stopa (naročito na duže rokove) je iznimno složena operacija koja je uz to skupa, pa se uopće postavlja pitanje isplativosti takvih transakcija.
Dakle, iako trenutno rizik promjene kamatne stope ne predstavlja značajan problem (i nije toliko u fokusu) – prije svega zbog stabilnih niskih kamatnih stopa – u slučaju porasta kamatnih stopa situacija bi se mogla značajno promijeniti. Tako npr. HNB u svom zadnjem izvješću o financijskoj stabilnosti iz svibnja 2019. navodi: “No, iako je trenutačno na vrlo niskim razinama, u srednjem bi roku, ako dođe do porasta kamatnih stopa, mogao porasti izravni kamatni rizik u knjigama banaka povezan sa smanjenjem kamatnog rizika za klijente banaka.”
Pojednostavljeno, s obzirom da su banke smanjile rizik promjene kamatnih stopa klijentima – naravno da su taj rizik preuzele na sebe. U slučaju porasta kamatnih stopa biti će krucijalno bitno na vrijeme hedgirati te rizične izloženosti– i to će jasno diferencirati uspješne od manje uspješnih banaka.
[1]Ovdje se radi o zahtjevima iz drugog stupa Baselskih standarda. Naime, kapitalni zahtjevi za kamatni rizik se odnose samo na stavke iz knjige trgovanja (koje su relativno manje bitne u cjelokupnoj slici izloženosti kamatnom riziku), dok se ukupan izračun izloženosti kamatnom riziku vidi iz izračuna utjecaja šoka kamatnih stopa od 200bpsa na tržišnu vrijednosti kapitala.
[2]Ukupni tržišni udio analiziranih banaka na 31.12.2019. je bio 50,06%.