Donald Trump ima problem. Ma dobro, ima on puno problema, ali ovaj nije iz hrpe konvencionalnih koji bi prosječnom promatraču najprije pali na pamet, poput pandemije koronavirusa ili poljuljanog američkog ugleda na globalnom planu. Problem, naime, leži u njegovu pojednostavljenom poimanju ekonomskog prosperiteta nacije, ali i vlastite popularnosti: Trump, naime, zbivanja na Wall Streetu doživljava kao mjerilo vlastita uspjeha. Ništa čudno za „privilegiranog bijelog muškarca“, nadodali bi neki. No Trumpova opsesija kretanjem domaćih burzovnih indeksa naveliko je dokumentirana, a da stvar bude još bolja, osjećaj je (uglavnom) – recipročan.
Investitori, naravno, preferiraju manje od većih poreza i slabiju od čvršće regulacije, što se lako dade kvantificirati izvedbom indeksa svih ovih godina, unatoč sve glasnijim upozorenjima stratega o rastućem jazu između cijene i vrijednosti dionica (što se u prvom redu manifestira vrtoglavo visokim P/E indikatorima). Za ovu prigodu će poslužiti već i površna usporedba, jer dovoljno govori o intenzitetu obostrane ljubavi Trumpa i Wall Streeta: od 8. studenoga 2016., kada je aktualni predsjednik ugrabio pobjedu na izborima, S&P 500 je do danas (kraj lipnja) porastao za otprilike 43%. Za to vrijeme, njemački DAX 30 je rastao 17%, londonski FTSE 100 je u minusu od 9%, dok je japanski NIKKEI 225 ostvario rast vrijednosti od 28%, što je odličan rezultat, ali nikako ne može parirati impresivnom napredovanju američkih dionica.
I onda mu (im) je COVID-19 pomrsio račune, pomislili biste. Zastrašujući pad ekonomske aktivnosti itekako se odrazio na poslovne rezultate korporativnog sektora koje je naprosto nemoguće ignorirati (osim nekolicine iznimki poput Amazona, Netflixa ili Zooma). Tako bi glasila pojednostavljena dijagnoza. No čini se kako je Trumpu (a i Wall Steetu) račune pomrsio Joe Biden, kandidat Demokrata na predstojećim izborima. Pritom je tek u manjoj mjeri riječ o animozitetu ulagača spram Demokratske stranke. Uostalom, S&P 500 je bilježio impresivne rezultate za vrijeme Clintona i Obame. Ne, problem u prvom redu predstavlja činjenica da preokret u predizbornim anketama signalizira promjenu u Bijeloj kući, a time i veću neizvjesnost u pogledu ekonomske politike, a toga se investitori ipak najviše groze.
Sve do pred nekih mjesec dana situacija je nudila povod za optimizam: svijet se polako oslobađao okova pandemije, a razlika u anketama između Trumpa i Bidena bila je na razini statističke pogreške. Na krilima povoljnog razvoja događaja, S&P 500 se u jednom trenutku čak domogao i pozitivnog teritorija (u odnosu na početak godine), smanjivši zaostatak za aktualnim rekordom na svega 5%. Nakon toga je uslijedio preokret, za koji nije baš jednostavno pripisati zasluge Bidenu. U jednadžbi je previše varijabli. Ali istraživanje koje su objavili analitičari Strategas Research Partnersa jasno pokazuje da promjenu vladajuće garniture investitori dočekuju oprezom i strepnjom.
Čak je i ovaj mali vremenski isječak, prikazan na gornjem grafikonu, na tragu te teze, no spomenutim je istraživanjem obuhvaćeno razdoblje od 1936. godine naovamo i zaključak je jasan – izvedba dionica u izbornim godinama bitno je uvjerljivija kada stranka na vlasti dobiva izbore.
Naravno, ankete mogu promijeniti smjer i donijeti novi preokret, a Trump se može vratiti iz ponora i predsjedničku utrku ponovo učiniti zanimljivom, no zasad mu baš i ne ide. Može pokušati i nekakvim svježim fiskalnim stimulansom, ili možda pritiskom na FED, kako bi dodatno odobrovoljio investitore. No prostora za manevar nema previše. Osobito kada je u pitanju središnja banka. Nakon niza mjera koje su monetarne vlasti već počele primjenjivati u namjeri da stabiliziraju financijska tržišta i pruže čvrstu podršku bankovnom sustavu, teško se domisliti nečemu novome. Ostaje još mogućnost negativnih kamatnih stopa, za koje, pogađate već, navija Trump, ali iz perspektive (većine) američkih kreatora monetarne politike, riječ je o eksperimentu s vrlo neizvjesnim ishodom koji (možda!) ima smisla u očajnim okolnostima u kakvim se našla Europska središnja banka.
Umjesto toga, FED (sukladno najavama) marljivo povećava svoju aktivu, otkupljujući pored državnih, i korporativne obveznice. Središnja banka je sve aktivnija u tom segmentu i namjerava izravno trgovati s izdavateljima i aranžerima novih izdanja (uz operacije na sekundarnom tržištu), a zavidan je uspjeh postignut i u segmentu ETF-ova. Ta je operacija prva startala (sredinom svibnja), a prema brojkama koje je objavio Bloomberg, FED u svojim rukama drži gotovo četvrtinu dionica iShares iBoxx $ Investment Grade Corporate Bond ETF-a (LQD), što ga čini trećim najvećim dioničarom toga ETF-a, a raspolaže i zamjetnim udjelom u Vanguard Short-Term Corporate Bond ETF (VCSH) i Vanguard Intermediate-Term Corporate Bond ETF (VCIT) fondovima. Onaj prvi je, upravo zahvaljujući aktivnosti središnje banke, dogurao do rekordnih 50 milijardi dolara aktive, što zorno svjedoči o utjecaju interventnih mjera.
To je dovoljno za stabilnu krivulju kamatnih stopa, koju će neki nazvati još i financijskom represijom (ponajprije usmjerenom protiv štediša), ali zasad ne i za izraženiju inicijativu optimista na Wall Streetu.
Možda na kraju sve promijeni drukčija taktika hegde fondova. Naime, potonji su uporno gomilali short pozicije na S&P 500 indeks tijekom protekla tri mjeseca, vjerojatno pretpostavljajući kako optimizam malih ulagača nije dovoljan da održi pozitivan trend na životu. No krajem lipnja su, čini se, bili primorani na kapitulaciju. Zahvaljujući podacima Komisije za trgovinu derivatima (Commodity Futures Trading Commission), na grafikonima se lako dade zamijetiti drastična redukcija špekulativnih short pozicija (oklada na pad vrijednosti indeksa) na kraju lipnja, koja bi se mogla tumačiti kao najava nove provale optimizma američkih investitora.
No hoće li to uistinu biti dovoljno da S&P 500 izgura na pozitivan teritorij? I može li indeks, ako se uopće domogne pozitivnog teritorija (u odnosu na početak godine), održati u plusu sve do studenoga i predsjedničkih izbora, unatoč morbidnom zagrljaju pandemije?
Brazil daje nadu tržištima u razvoju
Podatak kako je brazilski BOVESPA indeks na kraju lipnja bilježio pad vrijednosti od 17,2% u odnosu na početak godine vjerojatno vam ništa ne govori. Baš kao ni činjenica da je u nešto više od tri mjeseca namaknuo rast od čak 50%. Oba podatka se lako mogu objasniti činjenicom da se dotični indeks u prvi tri mjeseca ove godine doslovno prepolovio, a sve ostalo je posljedica niske baze za izračun.
Stvari, međutim, izgledaju bitno drukčije kada se stave u nešto širi i k tome dominantan kontekst zabrinjavajuće lošeg odgovora brazilskih vlasti na pandemiju koronavirusa. Da stvar bude još zanimljivija, početak pozitivnog trenda indeksa datira otprilike s evidencijom prvih žrtava pošasti zvane COVID-19 među stanovnicima Brazila. Unatoč činjenici da je virus napao najveću latinoameričku državu s povećim zakašnjenjem u odnosu na Aziju i Europu, predsjednik Bolsonaro nije na najbolji način (blago rečeno!) iskoristio tu odgodu, a posljedice su uistinu katastrofalne. Štoviše, udio preminulih stanovnika Brazila u odnosu na ukupan broj žrtava na globalnoj razini upravo je krajem lipnja dosegao vrhunac od 11% (ilustracije radi, udio Brazila u svjetskoj populaciji je manji od 3%). Pa ipak, BOVESPA već mjesecima raste, nudeći tračak nade i za ostala, mahom zaboravljena tržišta u razvoju, iz kojih su inozemni investitori panično bježali, izvlačeći ogromne količine kapitala. Unatoč dramatičnim posljedicama pandemije, čime se još jednom potvrđuje teza kako je rezon i raspoloženje investitora na tržištima kapitala jako teško predvidjeti, u tolikoj mjeri da ponekad i smrtonosna pošast prestane biti odlučujućim faktorom.
