Zadnjih nekoliko godina negativni demografski trendovi s kojima se više od pola stoljeća suočava hrvatsko društvo u centru su posvemašnje društvene pažnje. Dugotrajan, a u zadnjim godinama i snažan gubitak stanovništva sve se intenzivnije nameće kao problem čije je rješenje od primarne važnosti za funkcioniranje brojnih društvenih podsustava. Kako je demografija baza svakog političkog djelovanja, njen utjecaj nije moguće zanemariti. Drugim riječima, u analizu suvremene hrvatske demografske fenomenologije, a koja je u zadnje vrijeme neizostavni dio refleksija na društvo u kojem živimo, sasvim je relevantno uvrstiti i problematiku suodnosa demografije i politike.
To se na primjer odnosi na problematiku utjecaja demografskih trendova na profiliranje političko-ideoloških orijentacija najmlađih kategorija birača. Nije bez osnova postaviti pitanje o tome utječu li demografski trendovi, i kojim intenzitetom, na rezultate izbornih procesa? Naime, iako je kod nas, kao i u svim kasno-modernističkim društvima formiranje biračkih preferencija kompleksan proces, političke preferencije nisu striktno fiksirane kroz vrijeme. One su uslijed djelovanja brojnih kontekstualnih agensa podložne promjenama, premda utjecaji bazičnih čimbenika primarne ideološko-političke socijalizacije vjerojatno još uvijek nisu oslabili. Socijalizacija u klasnim i socijalnim miljeima u kojima prevladavaju pojedine društvene vrijednosti i njihovo internaliziranje kroz obiteljski odgoj vjerojatno za priličan broj hrvatskih građana i dalje djeluje kao dugoročno važan čimbenik izbornog odlučivanja. Na to navode i spoznaje predočene u knjizi Mirjane Kasapović, Ivana Šibera i Nenada Zakošeka „Birači i demokracija“ (Alineja, 1998.). U njoj se na temelju empirijskih podataka potvrđuje teza o važnosti obiteljskog nasljeđa i obiteljske socijalizacije u formiranju političkih preferencija hrvatskih birača u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Stoga i pretpostavka da dugoročni demografski trendovi mogu djelovati kao moderatori rezultata izbornih procesa nije bez osnova.
Realno je pretpostaviti da je sposobnost reprodukcije pojedinih ideološko-političkih orijentacija povezana i s veličinom socijalne baze u kojoj one perzistiraju, tj. da broj i veličina obitelji određenog ideološkog predznaka i njihova reprodukcija tijekom vremena može utjecati na rezultate izbornih procesa. Na primjer, ako roditelji određene ideološko-političke orijentacije dugoročno imaju znatno veći broj djece, tada je vjerojatnije da će i u generaciji njihove djece, ukoliko ne dođe do nekog izrazitijeg „disbalansa” uslijed sekundarne političke socijalizacije ili efekata društvene dinamike, političke opcije koje oni preferiraju imati „startnu prednost“ pred političkim opcijama koje preferiraju građani ideološke orijentacije koji dugoročno imaju manji broj djece. Po logici stvari, ova pretpostavka bi trebala biti vjerojatnija u zemlji izrazite depopulacije u kojoj su različite inačice „tradicionalnog familizma“ još uvijek vrijednosti visokog stupnja prihvaćanja, kao što je Hrvatska.
Kako naše društvo već dugi niz godina obilježavaju procesi depopulacije te kako prema pojedinim relevantnim istraživanjima (npr. European Social Survey, European Value Study, Eurobarometer) u njemu prevladava blagi desno-centristički sentiment, odlučili smo provesti analizu kojom bi otvorili temu o povezanosti političkih orijentacija i demografskih trendova. Kao prvi korak u tome poduzeta je analiza odnosa između političko-ideološkog sampozicioniranja i visine kohortnog fertiliteta žena rođenih između 1961. i 1981. godine, tj. onih koje čine dobnu kohortu koja se okvirno može smjestiti u gabarite tzv. generacije X. Mogućnost za takvu analizu pruža spomenuto Europsko istraživanje vrijednosti iz 2017. godine budući da su u bazi podataka ovog istraživanja dostupni indikatori o političkim orijentacijama prikupljeni na standardnoj skali političkih orijentacija ((1) lijevo – (10) desno), kao i podaci o broju djece ispitanika.
Generacija X
Dva su razloga zbog kojih je generacija X prikladna kohorta za ovakav tip analize. Prvo, iako su najmlađe pripadnice generacije X[1] u vrijeme provođenja istraživanja (2017.) još uvijek bile u fertilnom razdoblju, manji broj žena se odlučuje za porod na pragu četrdesetih godina života pa se može pretpostaviti da je ova generacija 2017. godine činila zaokruženu fertilnu kohortu. Drugo, trenutno je generacija X težišna generacija hrvatskog društva – ona koja u značajnoj mjeri određuje dinamiku njegovih procesa, a njeni članovi napučuju brojne egzekutivne i elitne društvene pozicije. Također, to je generacija čiji su život presijecale političke, sociokulturne i socioekonomske transformacije. Zajedno s najmlađim pripadnicima baby boom generacije, onima rođenim oko 1960., to je prva hrvatska kasno-modernistička generacija – ona čiji generacijski imperativ više nije bio isključivo „obnova zemlje“ ili „izgradnja socijalizma“, već je to prva generacija kojoj ideje samoostvarenja i osobnog razvoja predstavljaju značajne točke socijalne orijentacije. To je prva generacija sa znatno jačom notom individualizma, generacija koja se u svom formativnom razdoblju inspirira zapadnom pop kulturom, koja proživljava mladost u specifičnoj inačici socijalističkog potrošačkog društva, na koju utječu ideje novih socijalnih pokreta i ostaci senzibiliteta šezdeset osme, koja otkriva feminizam, ali i generacija koja krajem 80-tih gotovo aklamativno odbacuje ideju socijalizma te čiji pripadnici čine vjerojatno najveći dio obrambenih snaga u Domovinskom ratu, iz rata izlaze kao pobjednici, a zatim aktivno participiraju u tranzicijskim procesima i oblikovanju suvremenog hrvatskog društva. Ujedno, to je i roditeljska generacija najvećeg broja danas mlađih ljudi; roditeljska generacija pripadnika generacije Z i velikog broja pripadnika generacije Y. To je generacija koja je u značajnoj mjeri dizajnirala društvo koje ostavlja u nasljeđe budućim naraštajima.
Blagi otklon u desno?
Prema Europskom istraživanju vrijednosti (EVS) iz 2017. godine, prosječna vrijednost samopozicioniranja građana Hrvatske starijih od 15. godina na skali 1 do 10 gdje jedan znači lijevo, a 10 desno, iznosila je 5,5. Dakle, prosječna vrijednost pada na samu sredinu, tj. na teorijsku medijalnu vrijednost skale. Pri tom treba napomenuti da rezultati provedenih ad-hoc analiza upućuju da su viši stupanj religioznosti, pristajanje uz tradicionalno shvaćene rodne uloge kao i tradicionalno poimana izvorišta nacionalnog identiteta (npr. važnost jezika, hrvatskih predaka i rođenja u zemlji za „biti pravi Hrvat“) povezane sa višom sklonosti desnoj samoidentifikaciji (R=0,457, R2=0,209). No, rezultati na ovoj skali nisu povezani s lijevim ili desnim ekonomskim stavovima. Podaci također govore kako je prema EVS istraživanjima između 1999. i 2017. godine došlo do blagog pomaka prosječnog pozicioniranja prema desnom polu: 1999. prosječna vrijednost iznosila je 5,3, 2008. godine 5,2, a 2017. godine 5,5. Na navedeni pomak ukazuju i udjeli ispitanika koji se pozicioniraju u jednu od sljedeće tri kategorije: lijevo (1-4), centar: (5-6), desno (7-10). Smanjio se broj osoba koji se pozicioniraju u centralnu kategoriju, dok je broj onih koji se pozicioniraju desno porastao (razlika je statistički značajna).
Tablica 1: Samopozicioniranje u kategorije lijevo-centar-desno
| Lijevo (1-4) | Centar (5-6) | Desno (7-10) | |
| 2008.: populacija 15+ | 29% | 49% | 22% |
| 2017.: populacija 15+ | 28% | 42% | 30% |
| 2017.: generacija X (36-56 g) | 28% | 42% | 30% |
Izvor: European Value Study 2008., 2017.
Generacija X, koja je za potrebe ove analize proširena za nekoliko godina (rođeni između 1961. i 1981., tj. oni koji su u 2017. imali između 36 i 56 godina), pozicionirana je u okviru nacionalnog prosjeka: prosječna vrijednost iznosi 5,6, lijevo se pozicionira njih 28%, u centar 42%, a desno 30%.
Kohortni fertilitet generacije X i politička orijentacija žena
Kohortni fertilitet, preciznije kohortna stopa fertiliteta je pokazatelj koji govori o konačnom prosječnom broju živorođene djece u nekoj društvenoj kohorti. Prema podacima Europskog istraživanja vrijednosti iz 2017., stopa kohortnog fertiliteta generacije X iznosi 1,87 i niža je od stope kohortnog fertiliteta baby boom generacije (za potrebe ove analize – žene rođene između 1946. i 1960.) koja iznosi 2,04.[2] Kao što je iz sljedeće tablice vidljivo, a što predstavlja i glavni ishod ove analize, najveća stopa kohortnog fertiliteta u generaciji X svojstvena je ženama desne političke orijentacije, a najmanja ženama lijeve političke orijentacije, tj. stopa kohortnog fertiliteta raste od ljevice preko centra, do desnice (razlika između desno orijentiranih i „centrističkih“ te lijevo orijentiranih žena je statistički značajna).
Tablica 2: Stopa kohortnog fertiliteta žena rođenih između 1961. i 1981 (okvirno: generacija X).
| Broj djece | |||||||
| Političko-ideološka orijentacija žena | % | Stopa kohortnog fertiliteta | Bez djece | 1 dijete | 2 djeteta | 3 djeteta | 4 i više djeteta |
| Lijevo (1-4) | 27,6% | 1,61 | 24,5% | 18,4% | 42,9% | 10,2% | 4,1% |
| Centar (5-6) | 46,5% | 1,73 | 8,4% | 27,7% | 48,2% | 13,3% | 2,4% |
| Desno (7-10) | 25,9% | 2,15 | 11,1% | 13,3% | 44,4% | 22,2% | 8,9% |
Izvor: European Value Study 2017.
Izgleda da je opisana tendencija izraženija u generaciji X nego u baby boom generaciji. Prosječna stopa kohortnog fertiliteta lijevo orijentiranih žena iz baby boom generacije prema istraživanju EVS 2017. iznosi 1,78, a desno orijentiranih 2,07, tj. razlika u prosječnoj stopi fertiliteta između ove dvije kategorije baby boom žena iznosi 0,29 dok u generaciji X ona iznosi 0,54. Jedan od uzroka razlike je činjenica što u generaciji X ima znatno više lijevo orijentiranih žena bez djece. Prema analiziranim podacima čak četvrtina njih nije rodila, dok je u slučaju baby boom generacije takvih manje od 10%.
Kao što se iz tablice 2. može uočiti, žene desne i centrističke političko-ideološke orijentacije u generaciji X u znatno većem broju slučajeva imaju dvoje ili troje djece od lijevo orijentiranih, dok žene desne političke orijentacije u znatno većem broju (31,1%) imaju troje ili više djece od žena „centra“ (15,7%) ili „ljevice“ (14,3%). Ukoliko se ove razlike u postocima izraze u apsolutnim brojevima, ispada da su desno orijentirane žene u generaciji X rodile cca. 60.000 djece više u odnosu na lijevo orijentirane. Naime, prema popisu stanovništva iz 2021. godine broj žena u dobi od 40 do 60 godina (one koje su u 2017. godini bile stare između 36 i 56 godina) iznosi 540.000. Taj broj u 2017. nesumnjivo je bio nešto veći tako da je kao baza za procjenu određen broj od 550.000 žena generacije X u 2017. godini.
Predočene procjene kohortnog fertiliteta sugeriraju kako bi u tom slučaju žene generacije X rodile cca. 1 milijun, tj. 993.000 djece. Od toga bi žene lijeve političke orijentacije rodile oko 245.000 djece, žene centrističke političke orijentacije oko 443.000 te žene desne političke orijentacije oko 305.000 djece. Normalno, ove brojeve treba uzeti samo kao ilustraciju vjerojatnog trenda, a ne kao projekcije neupitne preciznosti. Iako su podaci prikupljeni u jednom od najrespektabilnijih društveno-znanstvenih istraživanja u Hrvatskoj, mogućnost da prave populacijske vrijednosti značajnije variraju u odnosu na predočene procjene posljedica je prvenstveno činjenice što su one temeljene na odgovorima prikupljenim na poduzorku ograničene veličine.
Tablica 3: Broj rođene djece od žena određene političko-ideološke orijentacije u generaciji X
| Pol.-ideološke orijentacije žena generacije X | % | Cca. broj žena 2017. | Stopa kohortnog fertiliteta | Cca. broj djece | teorijski % lijevo/centar/desno – djeca od žena gen X |
| Lijevo (1-4) | 27,6% | 152.000 | 1,61 | 245.000 | 25% |
| Centar (5-6) | 46,5% | 256.000 | 1,73 | 443.000 | 45% |
| Desno (7-10) | 25,9% | 143.000 | 2,15 | 305.000 | 31% |
Izvor: European Value Study 2017.
Ako pretpostavimo da su predočene procjene kohortnog fertiliteta generacije X približno točne, onda bi se, teorijski, u generaciji djece (a to su pripadnici Y i Z generacije, trenutno osobe u dobi između 13 i 40 godina), udio centrističkih i desnih birača u relativnom odnosu spram njihovog udjela u generaciji roditelja trebao povećati za nekoliko postotaka, sa 72% na 76% (usporediti tablicu 1. i 3.) dok bi se udio lijevih birača trebao smanjiti s 28% na 25%. Normalno, ovakva pretpostavka podrazumijeva ideal-tipsku situaciju u kojoj je politička orijentacija majki istovjetna političkoj orijentaciji oca ili drugih primarnih socijalizacijskih agensa (što je i za očekivati u najvećem broju slučajeva). Drugim riječima, pretpostavka je da čimbenici sekundarne političke socijalizacije ne nadjačavaju utjecaj primarnih čimbenika. Da iznijeta pretpostavka nije nemoguća govori podatak prema kojem u populaciji koja je 2017. bila stara između 18 i 24 godine (rođeni između 1993. i 1999.), a to su u daleko najvećem broju djeca generacije X i u puno manjem broju djeca najmlađih majki iz baby boom generacije, prosječna vrijednost lijevo-desno samopozicioniranja iznosi 5,7 (dakle, desni otklon se blago povećao, op.ur.).
Koja su moguća objašnjenja ovakvog trenda u stopama kohortnog fertiliteta lijevo i desno orijentiranih žena generacije X? Iako ova analiza nema ambicija zalaziti dublje od deskriptivne razine, nekoliko ad-hoc uvida ukazuje da bi jedno od objašnjenja mogla biti veća religioznost desno orijentiranih žena. Religioznost, (niže) obrazovanje i (viši) financijski status u većini takvih uvida pokazuju se kao statistički značajni prediktori broja djece i objašnjavaju cca. 20% varijance ove varijable. Nasuprot tome, drugi analizirani faktori kao što su primjerice dob, veličina naselja, zaposlenost, važnost koja se pridaje profesionalnom uspjehu, nacionalni identitet te stavovi o rodnim ulogama, nisu se pokazali kao statistički značajni. Prema provedenim statističkim testovima na poduzorku ove veličine statistički značajna razlika između žena lijeve i desne političke orijentacije postoji samo u stupnju religioznosti dok ne postoji u slučaju financijskog statusa niti obrazovanja (iako je u slučaju obrazovanja blizu granične vrijednosti)[3]. U svakom slučaju, očito je religioznost onaj faktor čiji se utjecaj ističe u navedenim podacima. Za precizniju analizu utjecaja drugih čimbenika na visinu kohortnog fertiliteta trebalo bi provesti istraživanje s većim brojem prediktorskih varijabli na većem uzorku žena generacije X.
Demografija ili sekundarna politička socijalizacija: brojnosti vs ideološka proizvodnja
Analiza sugerira kako je je najveći fertilitetni deficit s obzirom na političku orijentaciju žena u dvije najbrojnije hrvatske generacije zabilježen u slučaju lijevo orijentiranih. Pri tom je veći u generaciji X nego u generaciji baby boomera. Ukoliko se ovaj trend nastavi i u generaciji Y, rođenima između 1981. i 1995., a koja je sada u punoj fertilnoj dobi,[4] tada će daljnje smanjenje „startne“ socijalne baze za ljevicu u generaciji Z kao i u genereaciji α (rođeni nakon 2010.) biti još intenzivnije. U tom slučaju, snaga dugoročnih demografskih trendova zaista bi mogla djelovati kao istaknutiji moderator izbornih procesa u budućnosti. Hoće li se to zaista dogoditi ovisi o brojnim faktorima od kojih vjerojatno sljedeći imaju najveću intervenirajuću snagu.
Prvo, na političko ponašanje utječe i kvaliteta političke ponude. Ukoliko nema adekvatne političke ponude, dio birača koji inklinira ka određenim političko-ideološkim opcijama vjerojatno će apstinirati od izbora ili izabrati neko alternativno izborno rješenje. Tome treba dodati i mogući utjecaj fragmentiranosti političke ponude, tj. mogućnost da prevelika raspršenost glasova također utječe na prevođenje političkih preferencija u mandate. Dakle, demografska masa određenog političko-ideološkog svjetonazora ne znači ništa ukoliko ne postoje kvalitetni i jaki politički akteri koji će omogućiti da se političke preferencije izraze u političkom izboru.
Drugo, normativno uređenje izbornog procesa, npr. dizajn i broj izbornih jedinica, visina izbornog praga i sl., također mogu utjecati na način koji se političke preferencije prelijevaju u izborne mandate.
Treće, i migracijska kretanja mogu djelovati kao mehanizam promjena u demografskoj strukturi biračkog tijela.
Četvrto, zakoni koji se razaznaju u društvu nemaju onu striktnost kao zakoni prirodnog svijeta. Kauzalnost društvenih pojava je slaba, a jednom uspostavljeni trendovi često se mijenjaju zbog utjecaja kasnijih događanja. Drugim riječima, trend povećanja socijalne baze desnih birača u budućnosti može se i promijeniti.
Naposljetku, opstojnost političko-ideoloških orijentacija nije isključivo povezana s veličinom socijalne baze u kojoj se formiraju. Na političko-ideološke sklonosti kao i na donošenje konkretnih izbornih odluka mogu utjecati i brojni drugi faktori poput konkretnih društvenih zbivanja, političke komunikacije, snage političkih aktera, u određenom vremenu relevantnih osobnih ili grupnih interesa i slično. Zbog toga u suvremenim društvima postoji i veća vjerojatnost modifikacije ili promjene ideološko-političkih stavova formiranih u ranijim fazama socijalizacije. U tome ljevica može pronaći priliku. Naime, ukoliko će se apriorna startna prednost desne političke opcije i dalje povećavati uslijed većeg fertiliteta desnog biračkog tijela u budućnosti, investiranje u različite ideološke aktivnosti lijevih političkih snaga, kao i ono što se naziva „rad na terenu“, morat će biti prilično učinkovito. Kako bi ostvarila zadovoljavajuće stope konverzije, politička ponuda s lijeve strane, snaga koncepata i uvjerljivost argumenata trebat će neutralizirati snagu demografske mase desnog biračkog tijela, tj. snaga sekundarne morat će nadjačati snagu primarne političke socijalizacije. Ili da parafraziramo Michela Foucaulta, ljubimca lijevih intelektualaca, ljevica će u budućnosti očito morati diskursno itekako zapeti. Pri tom je realno za očekivati da ni desne političke snage neće sjediti skršenih ruku zadovoljavajući se svojom demografskom premoći, već će vlastitim ideološko-konceptualnim sredstvima i konkretnim terenskim aktivnostima pokušavati dodatno ojačati svoju poziciju. Kako je iz komercijalnog i političkog marketinga poznato da je retencija postojećih potrošača / birača puno lakši zadatak od akvizicije novih, lijeva nastojanja u privlačenju glasača morat će biti prilično efikasna. Inače će ljevica u Hrvatskoj pomalo, generaciju po generaciju, naprosto biološki odumirati. Normalno, za ljevicu postoji i drugo rješenje, a to je povećanje kohortnog fertiliteta.
[1] Baza EVS iz 2017. za Hrvatsku broji 1493 ispitanika. Kako bi se osigurao veći broj ispitanica u subuzroku generacije X, a čime se povećava pouzdanost analiza, donja dobna granica je spuštena na 1961. godinu, dok je gornja podignuta na 1981. godinu. Baza sadrži podatke za 231 ženu te dobi, a zbog nedostajućih podataka na određenim pitanjima broj ispitanica koje su analizirane varirao je od 177 do 231.
[2] Ova procjena visine stopa kohortnog fertiliteta okvirno se podudara s procjenom koju iznose Čipin i Međimurec. Oni navode da se fertilitet sve do kohorte rođene 70tih, kreće u rasponu 1.8 – 2.0. https://hrcak.srce.hr/file/283889
[3] Samopozicioniranje žena u generaciji X s obzirom na političke orijentacije: niže obrazovanje (5,7), srednje obrazovanje (5,5), više obrazovanje (5,0).
[4] Prosječna starost majki pri prvom porodu 2019. bila je 29,3. godine.
Pročitajte intervju s Ivanom Burićem koji smo objavili na Labu 2023.