Ekonomska analiza počiva na pretpostavci da su podaci koje koristimo (približno) točni. Navikli smo na pojavu malo neočekivanih ili „nelogičnih“ rezultata (tj. rezultata koji nam se čine takvima). U kontekstu obračuna BDP-a, govorimo o redu veličine 0,1 ili 0,2 ili 0,3 postotna boda koji nam promiču, na koje ne obraćamo pažnju jer bi analiza zahtijevala previše vremena, a modifikacije bi mogle biti minimalne. Manje iskusnim analitičarima i 0,5-0,8 postotnih bodova može promaknuti, a da ni ne trepnu. Međutim, kada vidimo slona u sobi, teško nam može promaknuti. Znamo trendove, znamo uspoređivati, znamo i povezivati. Kao u meteorologiji: ne pada snijeg na plus deset iako na plus tri može padati.
Slonovi u sobi i obračun BDP-a u trećem kvartalu
Već smo pisali o tome kako smo uočili neobična događanja pri obračunu BDP-a u zadnje vrijeme. Izgleda da to nikoga nije previše zabrinulo. Međutim, sada su nelogičnosti eskalirale s obračunom BDP-a za treće tromjesečje, kada je BDP rastao za (očekivanih) 2,9% (2,8% desezonirano). Dublji uvid u rast po komponentama rashodne strane otkrio je barem dva potencijalno ozbiljna problema.
Prvo pogledajmo nominalne stope rasta konačne potrošnje kućanstava, što je ujedno najvažnija pojedinačna komponenta u onoj poznatoj jednadžbi upotrebe BDP-a (Y=C+I+G+X-M). Nakon usporavanja na 3,36% y-o-y (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) u trećem se tromjesečju dogodio skok nominalne osobne potrošnje za iznimno visokih 6,95% što je najviša stopa rasta (nominalna) proteklih godina. Takva nas promjena ne bi čudila kada bismo u drugim statistikama vidjeli razloge za eksploziju osobne potrošnje u trećem kvartalu; na primjer, ne bismo se čudili da plaće i promet u trgovini rastu 6-8%. Međutim, takvim kretanjima nema ni traga.
Izvor: DZS, vlastiti izračuni.
Razlog za prikazano kretanje nominalne osobne potrošnje navodno su – cijene odnosno inflacija. U donjoj tablici vidimo da se deflator – broj koji svodi nominalne stope rasta na realne – osobne potrošnje u trećem kvartalu popeo na 3,6%. To ne bi bio problem da smo u trećem tromjesečju zabilježili ubrzanje inflacije: znali bismo o čemu je riječ. Međutim, o tome nema ni govora. Slika 1 pokazuje da se deflator osobne potrošnje kretao u uskoj korelaciji s indeksom cijena potrošača sve do trećeg tromjesečja, dok se nije pojavio – slon u sobi.
*Stopa promjene u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine izračunata je kao aritmetički prosjek mjesečnih stopa promjene unutar kvartala.
Izvor: DZS, vlastiti izračuni
Odstupanja od kretanja cijena na svjetskom tržištu
Sličan se slon u sobi vidi kod uvoza. Deflator uvoza kreće se u suprotnom smjeru od deflatora izvoza i razlika je pritom veoma velika. Sljedeća slika prikazuje razlaz ovih vremenskih serija.
Izvor: DZS, vlastiti izračuni.
Pitanje vjerodostojnosti
U teoriji (iako ne vjerujem u to) mogu postojati dobri razlozi za ovakva odstupanja. Ponekad se u statistikama događaju takve stvari: mijenjaju se izvori, metodologije, pronađe se nešto novo. Onda se napiše detaljan metodološki materijal, objavi se, sazove se presica, obave se stručne konzultacije s glavnim korisnicima i sve prođe glatko. Ovako, slonovi su veliki kao kuće, a nitko ne zna zašto.
Ne radi se samo o problemu obračuna prikazanih komponenti BDP-a. Kada se pojave ovakve stvari, korisnici i javnost postavljaju ono ubitačno pitanje: a što je sa ostalim komponentama, s ostalim statistikama, ima li i tamo slonova u sobi? Problem je kontaminacija povjerenja, (možda i neutemeljena) sumnja, pad ukupne vjerodostojnosti. A kada padne ukupna vjerodostojnost statističke službe, nemamo odgovor na dva temeljna pitanja: (1) kamo zemlja ide i (2) kako se u zemlji formuliraju ekonomske politike; napipavanjem u mraku?
Najpoznatiji noviji slučaj pada vjerodostojnosti nacionalne statističke službe je Argentina. U vrijeme vladavine Kirschnerovih javnost je prestala vjerovati službenim brojkama o inflaciji i ubrzo se pojavila konkurencija nekoliko privatno proizvedenih indeksa cijena koji još uvijek daju svoje procjene koje se razlikuju od službenih. Vjerodostojnost nacionalne statističke službe toliko je narušena da se službeni indeks cijena prestao proizvoditi 2016.
Srećom, Hrvatska nije Argentina. Mi smo u EU, a u EU postoji Eurostat. Možemo se pouzdati da će Eurostat nadzirati i korigirati sve očite nedostatke. U EU postoje i značajni kapaciteti za tehničku pomoć. Stoga treba očekivati detaljno objašnjenje što se s ovim brojkama zapravo dogodilo, što stoji iza njih.