Potkraj prošloga tjedna u javnost je pušten probni balon koji najavljuje dodatne namete na alkohol, cigarete i premije obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Cilj je popuniti proračun zdravstva s dodatnih 2 milijarde kuna ne bi li se, kako se to kaže u politici, «stabiliziralo stanje». Te 2 milijarde trebale bi doći od ljudi koji se teže odriču alkohola i cigareta i malim dijelom od nas ostalih, koji moramo osiguravati svoje limene ljubimce po sili zakona.
Može, a i ne mora
O čemu je ovdje riječ? Je li Ministar Kujundžić još jedan za reforme nesposoban ministar koji će, umjesto da kontrolira rashode i uredi sustav, zavući prste u džepove građana ili je riječ o promišljenom potezu? Poskupljenjem štetnih tvari (barem kada je riječ o alkoholu i nikotinu) potaknut će ljude da smanje konzumaciju, prevenirati i smanjiti ovisnosti i broj prometnih nesreća, pa će troškovi u javnozdravstvenom sustavu biti manji?
Pogledajmo što o tome kaže Google. Kao i obično kada je riječ o teškim pitanjima, nakon hladne pretrage dodatno ćemo se smrznuti. Iskaču argumenti u prilog jedne i druge teze. Google kaže da dodatno oporezivanje alkohola može smanjiti prometne nesreće, ali već sljedeća stavka koja je izašla u pretraživaču kaže da baš i ne mora biti tako.
Što kaže Google?
Najbrže rješenje ove dvojbe je reći da nas nije briga. Neka se time bave drugi. Valjda ima netko tko zna. Jer, «tanki» smo u većini situacija kada moramo formirati mišljenje ili odabrati između alternativa o kojima nemamo pojma; čemu onda trošiti energiju uzalud?
Specijalizirani majmun i ćorava koka
Međutim, u životu se ne možemo uvijek skrivati od odabira u uvjetima neizvjesnosti. Nemati stav nije uvijek opcija. Mi smo specijalizirani majmuni koji znamo nešto o stvarima kojima se bavimo, ali smo u svemu ostalome analfabeti. U najboljem slučaju, mi smo ćorave koke koje s malo intuicije i talenta uspijevaju napiknuti pokoje zrno.
Dakle, život nas ponekad dovede u situaciju da moramo birati između stvari o kojima nemamo pojma: kredit s fiksnom ili varijabilnom kamatnom stopom? Imam sumnjivu kvržicu; kojem liječniku otići? Želim uložiti ili prodati vrijednu imovinu; kojeg odvjetnika odabrati? Koju knjigu s ove police kupiti? Podržati ili ne podržati dodatne poreze na alkohol i cigarete? Takvi odabiri između mogućnosti o kojima nemamo pojma, a ipak bi birali, imaju jednu zajedničku karakteristiku: trebamo pronaći neki put, prečicu ili pravilo, koje će nam pomoći da svladamo neizvjesnost koja okružuje odabir.
Trud potrage za suvislim odgovorom ponekad se isplati jer ćemo izbjeći pogreške i utjecati da društvo bude bolje. U ovom slučaju, naravno da želimo zdravije ljude i manje nesreća; i mi ćemo biti manje ugroženi. Ali, što ako dodatni nameti samo povećaju šverc-komerc, prošire moć sive ekonomije i kriminala, a ovisnici koji će plaćati još više za tvari kojih se ne mogu odreći, bit će stjerani u siromaštvo i raspad obitelji, uza sve društvene troškove koji to prate?
Praznovjerja i urote su zgodne stvari da sve zaboravimo i u neznanju odemo na pivu
Ako smo specijalizirani majmuni, a u drugim stvarima ne želimo biti blesavi analfabeti, već želimo prikupiti makar neke informacije i znanja koja bi mogla nahraniti intuiciju ćorave koke pa da napiknemo i poneko zrno, prvo se moramo odreći dva najčešća «folk» trika koja zamagljuju spoznaju. To su praznovjerje i teorija urote.
Ivaniševićevo vezanje tenisica točno određenim redoslijedom. Ili teatralno istrčavanje na travnjak uz dodir trave rukom, križanje pognute glave i brz pogled u Nebo, uz poziv Svevišnjemu: «Tu sam, vidi me, krećem u borbu!». Percepcija uvođenja reda u kaos svakodnevne borbe može djelovati kao stimulans (i utoliko je više nego opravdana), ali realno je varka ako prethodno sami sebe ne uvjerimo da smo na tragu Svetoga Grala za razliku od onog luzera i nevjernika s druge strane terena.
Drugi «folk» trik je teorija urote. Ako kamate krenu u krivu stranu od one koju sam odabrao, krivi su bankari i Rotschildi. Ako me odvjetnik ne uspije zaštititi, sigurno nije problem u meni, nego me branila korumpirana gnjida koju je druga strana potkupila (ili je sudac taj). Ako me liječnik ne izliječi, nije bio dovoljno posvećen i obrazovan, trebalo bi ga tužiti. Kriva je vlada, EU i masoni. Teorije urote su zgodna opravdanja, jer nam je onda zgodno glasno tražiti «povrat od države» kao što ga sada traže ovi iz Uljanika i IDS-a.
Dakle, ako želimo izbjeći praznovjerja i teorije urote, ako ne želimo na Trgu Svetoga Marka urlati da smo zaslužni ali oštećeni i da nam trebaju tuđe pare, ako ne padamo na autoritete i titule, i ako ne želimo biti analfabeti nego zadržati barem neku šansu da preživimo kao ćorave koke, što nam preostaje? Kako znati?
Prvo: klasično učenje
Vrijedi za sve: treba provesti što više vremena u prikupljanju informacija i znanja. Čitati, računati. Na primjer, prva na početku navedena studija koja je pronašla snažan utjecaj na smanjenje prometnih nesreća povezanih s alkoholom provedena je u američkoj državi Illinois 2014. nakon što su 2009. znatno povećani porezi na alkohol. U obzir su uzeta 104 mjeseca prije povećanja poreza i 28 mjeseci poslije, što se čini kao dovoljno relevantno razdoblje ocjene. Autori su kontrolirali efekte dobi vozača i razine alkohola u krvi. Rezultati studije su objavljeni u znanstvenom časopisu American Journal of Public Health koji ima izvanredno visok rejting (tzv. impact factor) od 4830. I bez ulaženja u ocjenjivanje statističke metode i kompetencije autora, za što velika većina ljudi nema kapacitete, uvid u impact factor nam govori da se u ovom časopisu objavljuju samo rezultati relevantnih studija nakon pomnih recenzija.
Međutim, Illinois? Koliko su tamošnji rezultati relevantni za Hrvatsku? Valjda je Illinois malo uređenija država od Hrvatske, pa više nema Caponea koji šverca viski?
Ovim se pitanjima bavi druga studija. Ona je rađena nešto kasnije (2017.) i pronašla da su pozitivni rezultati prolazni. Pozitivni efekti se javljaju u prvim mjesecima nakon rasta cijena zbog novih nameta. Međutim, slabe s protekom vremena. Autori spekuliraju da bi reorganizacija švercerskih kanala mogla objasniti prolaznost efekata viših cijena. Izvor nema težinu kao American Journal of Public Health, međutim, Urban Institute & Brookings Institution najutjecajniji je američki Think Tank koji zbog reputacije i utjecaja jako pazi što radi.
Drugo: brzo učenje uz pomoć jednostavnih pravila ili prečaca
Jedan od najsigurnijih načina za prepoznavanje površnosti i podvala je ako netko složene socijalne situacije predstavlja ultra-jednostavnom kauzalnom logikom ako A onda B ili, još «bolje», ako A, onda i B, C i D. Na primjer: za sve naše nevolje krivi su Srbi, Židovi i masoni. Gospodarstvo će oživjeti ako HNB štampa više novca. Rast će krenuti ako se smanje porezi. Ako se povećaju porezi država će imati više za investicije i obrazovanje i društvo će biti pravednije. Poskupljenje cigareta i alkohola povećat će narodno zdravlje, smanjiti troškove zdravstva i broj prometnih nesreća.
Ne možemo isključiti da neke od ovih uzročno-posljedičnih veza imaju smisla (osobito ona o vezi između smanjenja poreza i povećanja rasta). Međutim, možemo isključiti da su sve prikazane veze točne i osobito da su cjelovito predstavljene.
Svaki tako predstavljen odnos «prekače» bitna pitanja o nus-pojavama i drugim vezama na koje ovaj tekst želi ukazati. U konkretnom slučaju, neće li se razviti šverc-komerc; neće li ovisnici brže tonuti u siromaštvo; neće li se na taj način smanjiti pritisci da se zdravstvo bolje organizira i pronađe unutarnje uštede? Javna politika je prepuna nenamjeravanih posljedica i uzgrednih učinaka jer je društvo izrazito složen sustav, a čovjek je, pomalo, tajna. Prema tome, jedan od najjednostavnijih načina prepoznavanja podvala je uočavanje lažnih pojednostavljenja, nebriga za kontekst i argumente.
Zašto su neke države razvijene, a neke, kao naša, nisu
Jedan od razloga zašto plaćamo poreze je taj da u društvu imamo aktera (vladu) koji ima dovoljno resursa da donosi dobre javne odluke. Dobre javne odluke znače da su problemi mudro identificirani, pomno analizirani sa svih strana, da su opcije pažljivo odvagnute, i da je uz nužno uvažavanje rizika i neizvjesnosti koji prate svaki realan problem neka odluka donesena nakon mnogo znoja i truda.
Ne želimo plaćati poreze zato da bi netko složena i teška pitanja zbog lijenosti, neznanja ili interesa svodio na izmišljeno jednostavne kauzalitete. Trebamo očekivati, kad se probni baloni već puštaju u prijateljske medije, da na stranicama nadležnog ministarstva možemo pronaći studije, komparativne preglede iskustava drugih zemalja, cost-benefit analize, analize učinaka. Valjda se netko dubinski pozabavio problemom kad je priča već krenula u medije? Ako nema kvalitetnih informacija doista bismo mogli pomisliti da imamo još jednog za reforme nesposobnog ministra koji će, umjesto da kontrolira rashode i uredi sustav, zavući prste u džepove građana.
Tipično naša posla. Puštanje probnih balona, manipulacije, ispipavanje terena, osluškivanje reakcija, vaganje, PR i političke strategije koje odnose pobjedu nad promišljanjem i sadržajem pri traženju najboljih opcija. Povuci-potegni, tko jači – taj kvači. Boring. Deja vu.
Budimo realni: nema razloga zašto bi neka odluka, ako je politička, morala biti i glupa. Nema razloga misliti da smo slijepe kokoši i praviti nas majmunima, kad i ćorava kokoš ponekad napikne zrno. Problem je kad se javne politike vode prema tom principu. A to je jedna od najvažnijih razlika između razvijenih država i onih koje ih nikada, kao ova naša, neće stići.