Središnji bankari zaoštravaju (ne samo retoriku): FED, ECB, BoE

Objavljeno

Predsjednica Izvršnog odbora ECB-a Christine Lagarde, foto: Wikimedia Commons

Ad
Ad

Kraj godine protječe u znaku sastanaka uprava velčikih središnjih banaka. Dok su pogledi tradicionalno uprti prvo u američki FED, pa u europski ECB, Bank of England je prva među velikima izvukla pištolj iz futrole i podigla svoje kamatne stope za simboličnih, ali ipak upečatljivih 0,15 postotnih bodova dovukavši kamatne stope na razinu od 0,25%. Razlog je, naravno, inflacija iznad očekivanja (4,6% u studenome nakon 3,8% u listopadu).

FED

Inflacija je puno viša u SAD-u (6,8%), no FED još ne dira ultimativno oružje – kamatne stope. Tek najavljuje povećanja 2022. U tome nema prevelikog iznenađenja. Iznenađenje ne predstavlja niti najava ubrzanog usporavanja monetarne ekspanzije. Guverner Powell je o tome već govorio nakon što je u studenome objavljen prvi plan stezanja („tapering“) – smanjenja kvota otkupa obveznica.

Prema početnom planu iz prošloga mjeseca, mjesečne kvote otkupa vrijednosnica koje su u pandemiji utvrđene na razini od 120 milijardi dolara trebale su se smanjivati po 15 milijardi mjesečno, čime bi kvantitativno popuštanje monetarne politike završilo za 8 mjeseci tj. u srpnju 2022. Sada je pala odluka o dvostruko bržem kočenju tempom od 30 milijardi na mjesec, što de facto znači da suša nastupa već u travnju, nakon čega FED dolazi na brisani prostor za početak podizanje kamatnih stopa, koje nismo vidjeli od kraja 2018.

Retorika je još uvijek oprezna. Spominju se i rizici vezani uz covid i činjenica da tržište rada još nije dostiglo razinu pune zaposlenosti (eufemizam koji zapravo znači da je zaposlenost u SAD-u još uvijek niža nego prije pandemije). Prevedeno na jezik FED-a, to znači da je planirani tempo usporavanja fleksibilan – može se ponovo usporiti ako FED početkom 2022. ocijeni da su neka aktualna očekivanja preoptimistična i/ili ako se inflacija krene smirivati brže od aktualnih očekivanja.

Nakon odluke FED-a tržišta su pokazala tek blage naznake iznenađenja. Vrijedna bilješke je jedino korekcija cijena tehnoloških dionica u četvrtak (NASDAQ -2,5%, Tesla -5%), što je koristan podsjetnik na to koliko su valuacije u tehnološkom sektoru osjetljive na monetarnu politiku. Cikličke i industrijske dionice zasad uopće ne primjećuju što radi FED.

ECB

Gospodarska aktivnost u europodručju nije toliko vibrantna kao u SAD-u (iako je tržište rada u boljem stanju!), a ECB mora voditi računa o visokozaduženim državama čije su obveznice jako osjetljive na nagle promjene monetarne politike. Stoga je i priča ponešto drugačija. Budući da ECB efektivno ništa ne mijenja u monetarnoj politici, retorika i najave jedino su što je važno nakon jučerašnjeg sastanka Upravnog vijeća.

Prilično je izvjesno da će pandemijski program otkupa obveznica završiti 31. ožujka sljedeće godine, kako je i planirano. Uz mali dodatak: monetarna kontrakcija se ne planira do – 2025.! Name, i kada se PEPP zaustavi, ECB će reinvestirati sve što naplati po osnovi dopjelih obveznica do kraja 2024.

Treba imati na umu da je ECB revolveraš s dvije futrole. Na drugom boku je redovni program otkupa obveznica APP (Asset Purchase Program) koji je aktivan još od 2015. I u mjesecima prije pandemije ECB je kupovao 20 milijardi eura na mjesec, kvota APP-a u međuvremenu je također povećavana, i ona će se nešto smanjiti – na 40 milijardi u prvom tromjesečju 2022. zatim na 30 milijardi do listopada kada se očekuje normalizacija na ranijih 20 milijardi na mjesec. Naravno, uz uobičajenu zadršku da su sve odluke podložne promjeni ako se uvjeti promijene.

I ono najvažnije: ni traga najavama povećanja kamatnih stopa. Dakle, sve u skladu s očekivanjima.

Inflacija je i dalje prolazni fenomen?

FED je iz svoje komunikacije izbacio naglaske o inflaciji kao prolaznom fenomenu, no ECB-ove projekcije ostaju i dalje usidrene u konceptu prolazne inflacije. Zbog prijenosa više razine cijena na početak 2022. godišnji prosjek stope inflacije u europodručju očekuje se na razini od 3,2% (nakon 2,6% u ovoj godini), no potom se očekuje inflacija ispod službenog cilja od 2% (povratak na 1,8%).

Realnost takvih očekivanja zavisi o normalizaciji cijene energenata i rješavanju uskih grla u globalnim lancima nabave. Prema trenutnom stanju na tržištima takva očekivanja imaju uporišta. Nakon vrhunca od gotovo 85$ u listopadu, sirova nafta WTI sada se kreće malo iznad 70$, što odgovara razini iz lipnja ove godine. Drugim riječima, do sredine 2022. efekt prijenosa na stopu inflacije trebao bi se ispuhati ako cijena nafte ne priredi neka nova iznenađenja.