Prošli petak bio je važan dan: BoJo je dobio većinu u Westminsteru (Brexit ide dalje), a objavljeni su i detalji američko-kineskog trgovačkog sporazuma prve faze, koji bi trebao (konačno) otkloniti strah od apokaliptične eskalacije međunarodnog trgovačkog rata.
Svjetska dionička tržišta hladno su ignorirala ove vijesti: nit pesimizma, nit optimizma na tržištima. Kada se tako nešto dogodi nakon važnih vijesti, glumimo generale poslije bitke i konstatiramo: sve je bilo otprije uključeno u cijene (“priced-in”).
Unatoč dozi ironije, ima nešto u tome. Tržišta su u risk-on modu već neko vrijeme.
Ne očekuju se promjene monetarne politike FED-a i ECB-a. Osobito se ne očekuje zaoštravanje, što je guverner FED-a Powell potvrdio najavivši nepromijenjene kamatne stope sljedeće godine nakon što je FOMC na zadnjem ovogodišnjem sastanku odlučio ne dirati lava dok spava. Ekstremni rizik eskalacije globalnog trgovačkog rata stavljen je pod kontrolu. Brexit je gotova stvar; iako time nije otklonjen rizik hard Brexita (ako EU i U.K. 2020. ne postignu sporazum o slobodnoj trgovini, a to je jako teško postići u tako kratkom roku), određeno olakšanje pruža sam osjećaj da znamo kamo idemo.
Za sve se može naći “iako” ili “ali” – kao, na primjer, za rizik obnove eskalacije trgovačkih ratova ako Trump u nadolazećoj predsjendičkoj kampanji procijeni da mu to nosi glasove. Međutim, kada se podvuče crta, u fundamentima ostaje još jedino dvojba je li usporavanje vodećih gospodarstava zaustavljeno: u narednim tjednima najpažljivije će se pratiti upravo tok statističkih informacija o realnim sektorima, ponajviše kineska i njemačka industrija, koje najviše brinu prognostičare.
O nastavku risk-on moda svjedoči i činjenica da su terminske cijene nafte porasle. To se u pravilu tumači kao indikator očekivanja rasta globalne potražnje, što je u skladu s hipotezom o skorom kraju usporavanja. Međutim, terminske cijene su vjerojatno osjetljivije na ograničenja ponude koja su najavljena nedavnim OPEC-ovim dogovorom o smanjenju ponude za 2%.
O aktualnoj mirnoći svjedoči i naš recesijski monitor. Priče o inverzijama prinosa odavno su zaboravljene. Sve izgleda vrlo stabilno, a desetogodišnji prinosi i spreadovi, što se odnosi i na hrvatske, ne bilježe promjene vrijedne komentara. Čini se da su kratkoročni rizici prema dolje limitirani, što bi kraj 2019. i početak 2020. trebalo učiniti bitno drukčijim od prošlogodišnjeg rollercoastera u ovo vrijeme, kada su eskalirali pritisci na promjenu politika ECB-a i FED-a zbog straha od eskalacije trgovačkog rata i snažnog usporavanja gospodarske aktivnosti nakon, tada već, gotovo najduljeg razdoblja ekspanzije u novijoj povijesti.
Ova godina je potvrdila da se nalazimo u takvom razdoblju. Za sada, kako izgleda, ono ne pokazuje namjeru prestati.
