Što Europska komisija planira 2021.

Objavljeno

Foto: Choneschones / Dreamstime

Ad
Ad

Europska komisija je 19. listopada 2020. godine donijela svoj godišnji program rada za 2021. pod nazivom „Unija vitalnosti u svijetu krhkosti“. U prilozima programa mogu se vidjeti nove zakonodavne inicijative Komisije, kao i planovi za nova regulatorna rasterećenja (ukupno ih je četrdeset i jedno, i nastavljaju se provoditi kroz ranije uspostavljenu REFIT platformu). Ovo izvješće predstavlja razradu prioriteta koje je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen iznijela u rujnu 2020. pred Europskim parlamentom u govoru o stanju Unije.

Prioriteti

Slijedom planiranog sedmogodišnjeg proračuna, naglasak je na zelenoj i digitalnoj tranziciji kao i jačanju jedinstvenog tržišta odnosno socijalno-tržišnog „gospodarstva koje radi za ljude“. Komisija ističe kako Europa time prolazi kroz „najveću transformaciju u više od jedne generacije“.

Sedmogodišnji proračun dizajniran je tako da minimalno 37% sredstava ide u zelene projekte, a 20% u digitalne. Proračunski dio Iduće generacije (Next Generation) financirat će se i iz tzv. zelenih obveznica (koje će po prvi put biti izdane kao zajedničke europske obveznice). Osim toga, Unija planira i nove porezne prihode, kao što je digitalni porez, iako je takva fiskalna politika već naišla na kritiku nekih klasično-liberalnih think tankova.

Zeleni plan

Zelena agenda ima za cilj smanjiti CO2 emisije za barem 55% do 2030. (u usporedbi s 1990. godinom). Cijeli zeleni paket se stoga zove “Fit for 55 Package”, a uključivat će poticanje obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti, energetskih (zelenih) poreza. Također, u planu je i smanjenje “učinka stočarstva na okoliš”. To vrlo lako može značiti nove regulacije i ograničenja, nalik na sve raširenije preporuke tipa “jedite manje mesa” i sl. Pitanje je samo kakav je odnos troškova i koristi takve politike.

Digitalni plan

U planu je velika digitalna transformacija Europe. Umjetna inteligencija (AI) jedna je od ključnih riječi. Pritom se gledaju načini kako omogućiti kibernetičku sigurnost i zaštitu temeljnih prava građana, odnosno zaštitu osobnih podataka u uvjetima širenja baza podataka o građanima. Uvest će se jedinstveni europski digitalni identitet kojim će se olakšati pristup online uslugama diljem Europe. Pitanje je što to znači u pravnom i političkom smislu, s obzirom da se jedinstveni europski digitalni identitet može tumačiti kao digitalno – tehnološko građanstvo još uvijek nepostojeće države koja se na ovaj način uvodi na mala vrata.

Tržišno natjecanje, deregulacija, bolji propisi i digitalnija administracija

Komisija će poticati stvaranje ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja (level playing field) s trećim zemljama. Ključno je pitanje subvencija (iza ove stavke krije se otpor nepoštenim kineskim trgovačkim praksama). Također, zbog digitalne ekonomije revidirat će se pravila o tržišnom natjecanju.

Unija nastavlja s provedbom agende za bolje propise i javne politike utemeljene na dokazima kako bi se donosile informirane odluke, kao i za provedbu pravila jedinstvenog tržišta. To je bitno radi uklanjanja i sprječavanja nepotrebnih opterećenja. Zato će se provoditi i načelo “one-in, one-out” (ako se uvodi određeni iznos novog regulatornog troška, negdje drugdje se isti iznos treba smanjiti, što bi moglo biti aktualno zbog uvođenja zelenih regulacija). Također, Komisija je najavila kako će po potrebi pokretati procedure povrede EU prava. Poticat će se i jačanje efikasnosti kapaciteta javnih administracija, pogotovo u smjeru digitalizacije javnih usluga.

Socijalna zaštita i zdravstvo

Premda se socijalnom politikom bave države članice, može se vidjeti sve veća uključenost Unije u pitanja socijalne politike vezano uz pravedne radne odnose, adekvatnu socijalnu zaštitu, zaštitu osoba s posebnim potrebama, zaštitu djece i zaštitu na radu.

Europa očito shvaća da digitalna i zelena transformacija donose nova radna mjesta. Zato će važnu ulogu (nastaviti) imati kultura cjeloživotnog učenja, a planira se i poticanje personaliziranih mogućnosti učenja za sve (engl. personalised learning opportunities for all).

COVID-19 je vjerojatno potaknuo plan Europske zdravstvene unije (European Health Union). Radi se o jačanju prekogranične suradnje radi sprječavanja zdravstvenih prijetnji kao i jačanju sigurnosti lanca opskrbe lijekovima. 

Zaštita demokracije i borba protiv dezinformacija

Europa će snažno štiti svoje demokratske vrijednosti. Akcijski plan protiv dezinformacija već je donijet, a jedan od programskih prioriteta u okviru toga plana je “adresirati prijetnje vanjskih uplitanja u europske izbore i suzbijati dezinformacije“ te pružiti podršku slobodnim i neovisnim medijima.

Uz ovu temu je povezan Paket za transparentnost i demokraciju (engl. Transparency and democracy package) kojim će se predložiti „jasna pravila o financiranju europskih političkih stranaka i poduzeti aktivnosti radi osiguranja veće transparentnosti plaćenih političkih oglasa“.

Drugim riječima, Europa se zajedno s Amerikom nastavlja boriti s poplavom dezinformacija koje najviše prijete kroz uplitanja drugih država u izborne procese. Ovime se adresira i činjenica da neke europske populističke i anti-demokratske stranke imaju netransparentne izvore financiranja čiji izvori sežu do autoritarnih država poput Rusije.

Sigurnost i imigracija

Podržavat će se sloboda kretanja unutar Schengenskoga prostora i dovršetak toga prostora (što bi mogao biti i pozitivni signal za hrvatske građane dok čekamo ulazak u Schengen). Ipak, nije jasno hoće li se sloboda kretanja poticati unatoč mjerama ograničenja kretanja koje su već od početka epidemije uvele mnoge države članice. Također, planira se digitalizacija viza.

Europa će se nastaviti boriti protiv terorizma, radikalizacije, organiziranog kriminala i online zlostavljanja djece. Također, donijet će i novi paket za migracije i azil. Pritom računa na zakonite migracije i migracije talentiranih osoba (s obzirom da su nezakoniti i niže kvalificirani imigranti veliki problem mnogih europskih država, o čemu se tek donekle otvoreno razgovara).

Posebno se ističe borba protiv (rastućeg) antisemitizma kao i govora mržnje (što uvijek otvara pitanje granica slobode govora).

Globalna Europa

Europa shvaća da nije globalno jaka i prisutna kao Amerika. Stoga planira ojačati svoj globalni utjecaj. Tako će se primjerice zalagati za multilateralni sustav globalnih odnosa. Jedan od prioriteta vanjske politike Unije je i Zapadni Balkan, no otprije je poznato kako proširenje manje ovisi o Uniji, a više o naporima pojedinih zemalja kandidata i potencijalnih kandidata pri usklađivanju s europskim vrijednostima, zakonodavnim pravilima i reformama.

EU sada zagovara reformu Svjetske trgovinske organizacije i Svjetske zdravstvene organizacije. Ovo je vrlo zanimljiva bilješka u programu jer diskretno ukazuje na to da je EU pristala uz Trumpove zahtjeve premda su oni u početku dočekani «na nož». Strah od ekspanzije autoritarne Kine i njezina utjecaja na multilateralne organizacije sada pronalazi odraze i u službenim europskim dokumentima.

Zaključno

Prikazani plan europske administracije teško je svrstati u neki ideološki rov. Politička činjenica jest da predsjednica Komisije i cijela Komisija nemaju samo podršku desnog centra i centra, odnosno kršćanskih demokrata i liberala, već i socijaldemokrata pa i zelenih. Potonji su prvima trebali za većinu nakon što su ojačale razne populističke opcije. U tom smislu, svojevrsna „velika koalicija“ dovodi do dominantno „centrističkih“ rješenja, odnosno kombinacija, jer samo takva rješenja imaju mogućnost pomiriti suprotstavljene smjerove javnih politika duž osi lijevo-desno.

U tom svijetlu treba sagledavati preslikavanje izvorno njemačkog modela socijalno-tržišnog gospodarstva kroz europske institucije. S jedne strane, potiče se micanje tržišnih barijera i suvišnih propisa, dok se s druge strane mogu očekivati nove eko-regulacije. Red-tape i green-tape nisu nužno isto, jer zelena transformacija može donijeti javne koristi, dok birokratizacija to ne može. Stoga smanjenje jednoga, a povećanje drugoga, ne znači kontradiktorne javne politike.

U svakom slučaju, Komisija nastavlja smjerom deregulacije, dok zelena agenda kombinira neke nove koristi i troškove. Zbog toga će ključno pitanje biti u kojoj mjeri bi zelena agenda mogla nametnuti nove troškove koji će, možda, u jednom dijelu biti opravdani javnim interesom, a u kojoj bi to mjeri moglo negativno utjecati na konkurentnost tradicionalnih europskih industrija. Ta dvojba nije jednostavna i ne trpi površna zaključivanja, pa je za nadati se da će u narednim godinama dovesti do novih javnih i stručnih rasprava u EU.

Isto tako, pro-tržišna politika Unije sve više dobiva i socijalnu dimenziju na razini Unije. Temeljno pitanje ostaje postoje li opravdani razlozi da se Europa primjerice bavi poticanjem zaštite na radu, što rade same države članice.

Za razliku od dvostrukog karaktera zelene agende (javni interes i korist vs. trošak), čini se da je digitalna agenda univerzalno prihvaćena do te mjere da će konačno nadjačati i birokratske otpore (barem kad je u pitanju plan digitalizacije javnih administracija). Jasno je kako konkurentnost europskog gospodarstva ovisi o produktivnosti za koju je ključna upravo digitalna transformacija.

Zadnje, ali ne i najmanje važno: jenjavanje (samo pauza?) migrantskoga vala dovela je do intermezza u kojem je Europa shvatila da mora razlikovati zakonite i nezakonite imigracije, kao i same imigrante, ovisno o tome odakle dolaze, koji su im motivi i osobni potencijali. Društveni trošak neuspjeha socijalne, kulturne i ekonomske integracije vrlo je velik, o čemu se i dalje ne govori dovoljno otvoreno. Slobodna društva nisu dovršila otvorenu javnu raspravu o pitanju održivog oblika multikulturalizma i otvorenosti. Ovaj dokument predstavlja odmak od naivne paradigme potpune otvorenosti iz humanitarnih motiva, bez obzira na posljedice, no ne treba sumnjati da će se napetost između paradigme potpune otvorenosti i paradigme selektivnih zakonitih migracija nastaviti i u budućnosti.

U konačnici, borba protiv dezinformacija privlači sve veću pažnju kreatora politike radi zaštite europske demokracije. Riječ je o sada već realnoj prijetnji koja je jednim dijelom organizirana i dolazi izvana. Dokazano je da Rusija stoji iza pojedinih desničarsko-populističkih stranaka, kao i poplave političkih oglasa na društvenim mrežama. Međutim, iznimno je teško regulirati političko djelovanje i oglašavanje kako se ne bi zadiralo u temeljno načelo slobode govora i političkog organiziranja i djelovanja.

Radi se o vagi: hoće li demokracija više dobiti ili izgubiti regulatornim zadiranjem u oblast političkog organiziranja i javnog govora s ciljem borbe protiv dezinformacija? Nemoguće je smetnuti s uma da se ovo pitanje ponajviše postavlja u kontekstu interneta i društvenih mreža što dodatno komplicira problem s obzirom na pitanja raspolaganja s podacima i digitalnim identitetima. U tom smislu, era demokratske naivnosti je završena, ali traženje optimalnog regulatornog upliva tek počinje. Poseban je problem što će se ovaj balans teško pronaći na razini EU, jer različite zemlje imaju različite tradicije, kulturu, interese i odnose s autoritarnim režimima, te su i same više ili manje sklone autoritarizmu. Činjenicu da se ova pitanja u Poljskoj i Mađarskoj razumiju na jedan način, a u starijim zapadnim demokracijama na drugi, nemoguće je pospremiti pod tepih.

Stoga se ambicija čuvanja institucija liberalne demokracije može pozdraviti, no upravo te institucije trebaju biti jamstvo da se instrumenti zaštite ne pretvore u svoju suprotnost – instrumente kontrole koji će iznutra oslabiti tu istu demokraciju potvrđujući, još jednom, da je put u pakao ponekad popločen najboljim željama.