Što je Komisija jučer preporučila Hrvatskoj i zašto je Italija opet “na tapeti”?

Objavljeno

Foto: Jorisvo / Dreamstime

Ad
Ad

Redovni dio ciklusa europskog semestra je predlaganje preporuka za pojedine zemlje članice od strane Europske komisije (EK). EK ne donosi preporuke nego ih predlaže Vijeću koje će ih na sastanku kasnije ovog mjeseca vjerojatno prihvatiti (takav je najčešće slučaj).

Show je ovoga puta ukrala Italija, čija je fiskalno neodgovorna vlada ušla u ciklus pojačanog fiskalnog trošenja iako se javni dug približio veoma visokih 133% BDP-a i prijeti dostići 135%. Pogledajte sliku našeg monitora prinosa državnih obveznica i uvjerite se koliko Italija plaća više od primjerice Hrvatske na državne obveznice. Italija će narednih dana i tjedana sigurno biti tema broj 1 u EU.

Kada je o Hrvatskoj riječ, tekst preporuka započinje pohvalama zbog poboljšanja fiskalne situacije i donošenja novog Zakona o fiskalnoj odgovornosti potkraj prošle godine. Zatim se ton uvoda mijenja i počinje nabrajanje naših poznatih slabosti:

  • teritorijalna fragmentacija javne administracije,
  • problem gomilanja neplaćenih dugova u javnozdravstvenom sustavu,
  • neujednačen mehanizam određivanja plaća u javnom sektoru,
  • neefikasno tržište rada,
  • jedva započeta obrazovna reforma,
  • neujednačena transportna mreža uz nerazvijene željeznice,
  • energetska neefikasnost,
  • slaba ulaganja u istraživanja i razvoj (R&D) i komercijalizacije inovacija,
  • loše korporativno upravljanje državnim poduzećima,
  • visoka parafiskalna opterećenja, osobito za mala poduzeća i
  • sporost i nedostatak vjerodostojnosti pravosuđa.

Ova je lista slabosti toliko dobro poznata da bi najmanje 7 od 11 stavki znao sastaviti i svaki bolje informirani srednjoškolac.

Zatim slijede četiri skupine preporuka koje su veoma općenite, stoput napisane i utoliko slabo vjerodostojne. Vanjski promatrač stječe dojam kako je riječ o nekoj beskonačnoj igri preporuka i neizvršenja u kojoj i Komisija i Vlada iz godine u godinu repriziraju isti film. Ipak, na kraju ima jedna zanimljiva scena, doći ćemo do nje. Evo preporuka:

  1. Poboljšanje sustava dodjele državnih jamstava (ovo je trag Uljanika) i smanjenje teritorijalne fragmentacije javne administracije.
  2. Obrazovna reforma. Konsolidacija sustava socijalnih naknada radi smanjenja siromaštva. Jačanje institucija tržišta rada i mehanizma određivanja plaća u javnom sektoru.
  3. Jačanje istraživanja i razvoja uz povezivanje visokoškolskog i poslovnog sektora uz jačanje energetske efikasnosti i ujednačavanje regionalnog razvoja.
  4. Poboljšanje korporativnog upravljanja u državnim poduzećima i ubrzanje prodaja takvih poduzeća kao i njihove neproduktivne imovine. To je taj “štiklec” koji se rijetko tako otvoreno nađe u preporukama Komisije, jer privatizacija nije europski mandat. Uz to, u ovoj skupini preporuka nalaze se još neke uobičajene stavke kao što su borba protiv korupcije (osobito na lokalnoj razini), pravosudna reforma te smanjenje parafiskalnih nameta i loše regulacije.

Ne treba sumnjati da će Vijeće prihvatiti ove preporuke za Hrvatsku, Vlada će ih pozdraviti uz neizbježno zapažanje da punom parom radi na njihovoj realizaciji i epizoda će se u više-manje neizmjenjenom obliku ponoviti i sljedeće godine. No, to zapravo i nije neko pitanje oko kojeg će se veliki broj ljudi zamarati, jer kao što je rečeno, pravo europsko pitanje zove se – Italija.