Što je Vlada zapisala u Programu konvergencije 2023. – 2025.?

Objavljeno

Demokracije su stalno na rubu? Foto: Bowie 15 / Dreamstime

Ad
Ad

Vlada je na jučerašnjoj sjednici prihvatila Program konvergencije – redoviti dokument o ekonomskoj politici koji se dostavlja Europskoj komisiji kao dio procesa koordinacije gospodarskih politika u okviru Europskog semestra, deveti po redu takav dokument od ulaska Hrvatske u EU, koji je ove godine posebno važan zbog složenog konteksta u kojem se odvijaju dva ključna procesa:

  • velika gospodarska neizvjesnost vladala je i prije ruske agresije na Ukrajinu kojom su rizici dodatno povećani, pa su već započele revizije očekivanja rasta za ovu godinu (nedavno je i MMF smanjio raniju prognozu rasta za ovu godinu za Hrvatsku sa iznad 4% na 2,7%), a u takvim je uvjetima jako zanimljivo pogledati kako Vlada vidi neposrednu budućnost;
  • početkom srpnja očekuje se odluka Vijeća EU o tome udovoljava li Hrvatska kriterijima iz Maastrictha kako bi mogla pristupiti europodručju, u čemu će i fiskalni kriteriji imati važnu ulogu; kako mjere za ublažavanje posljedica rasta cijena energenata već koštaju proračun oko 4,8 milijardi kuna i još 1,1 nova milijarda povrh ranije predviđenog iznosa u proračunu za ovu godinu se najavljuje po osnovi ovog tjedna postignutog sporazuma sa sindikatima javnog sektora o povećanju osnovice plaća za 4% od svibnja, bilo je zanimljivo pogledati kako Vlada vidi proračun za ovu godinu jer se u grubim brojkama o deficitu mogu naslutiti i okviri za skori rebalans proračuna.

Vladine brojke ne predstavljaju iznenađenje. BDP je projiciran na 3% rasta za ovu godinu, što sada izgleda prilično optimistično. Štoviše, optimizam se snažno prenosi i na 2023., kada se očekuje rast po stopi od 4,4%. Jednako je optimistična brojka o rastu broja zaposlenih za čak 2,8%, što će biti teško ostvariti. Projekciju inflacije mogli bismo nazvati iskrenom, ali treba imati na umu da 7,8% nije stopa inflacije koja se očekuje na kraju godine, nego prosjek 2022. na prosjek 2021. godine, u čemu je sadržan efekt prijenosa već dostignute razine cijena (dakle, to nije očekivana inflacija, već inflacija koja se u dobroj mjeri već odigrala). Kada bi nakon travanjskog skoka cijena energenata za kućanstva sve cijene ostale nepromijenjene, prosječna godišnja inflacija prenesena iznenađujućim rastom iz prva tri odnosno četiri mjeseca svejedno bi na razini prosjeka godine rasla oko 7%. U tom svjetlu, 7,8% prosječne inflacije zapravo znači da Vlada pretpostavlja kako će se inflacijski proces u preostalome dijelu godine uglavnom primiriti. Kao i uvijek, svjetske cijene energenata, pa onda i hrane, notorno je teško predvidjeti i u puno mirnijim uvjetima, tako da prema inflacijskim promašajima ne treba biti odveć kritičan – oni mogu ići i u jednu i u drugu stranu.

Izvor: Ministarstvo financija

Fiskalne brojke izgledaju bajkovito. Iako inflacija radi za proračun (jer viša inflacija znači više novca u proračunu kroz porezne prihode) dosad donesene mjere, rast plaća u javnom sektoru i mjere koje će možda tek zatrebati kako bi se spriječile socijalne posljedice rasta troškova života, ipak dovode pod znak pitanja optimističan scenarij u pogledu deficita. S 2,9% BDP-a riječ je o deficitu od oko 13,5 milijardi kuna, što je neznatno više od deficita predviđenog još uvijek aktualnim proračunskim planom za ovu godinu. To također izgleda kao dio nekog vrlo optimističnog scenarija.

Međutim, treba uočiti da ovaj scenarij predviđa pad omjera javnog duga i BDP-a sa 79,8% 2021. na 76,2% 2022. To je značajan pad za oko 3,5 postotna boda. I u manje optimističnom scenariju, pad omjera javnog duga će se vrlo vjerojatno nastaviti te se generalni zaključak o uklapanju hrvatske fiskalne politike u okvir određen smjernicama koje govore o neutralnom stavu fiskalne politike neće promijeniti.

Dokument je slika vremena u kojem se očekivanja tek počinju revidirati, a neizvjesnost caruje, te se zbog toga lakše toleriraju pogreške u predviđanjima. Iako će biti brzo zaboravljen, ovaj Program konvergencije ipak će ostati zapamćen (te ćemo ga “izvući” za nekoliko mjeseci) kao referentan okvir u trenutku kada je prognoziranje budućnosti, koje je inače jako teška disciplina, bilo posebno teško u magli burnih događaja koji obilježavaju početak trećeg desetljeća ovog desetljeća.