Što pokazuju dnevne brojke zaraženih i mogu li se izvući neki zaključci

Ad
Ad

Srijeda (7.4.) bila je važan dan jer je stopa rasta 7-dnevnog prosjeka novih slučajeva pala ispod nule. Je li to rezultat manje testiranja preko Uskrsa ili se doista nešto događa s epidemijskom krivuljom? Znači li to da će i narednih dana padati?

Prvo, iako se neki promatrači izruguju praćenju promjena stopa rasta, na donjoj slici vidimo da usporavanje rasta nije iznenađenje; na djelu je već neko vrijeme. Znači da aktualni pad nije (samo) zbog Uskrsa. Nula je broj kao i svaki drugi tako da je bitan jedino trend, a trend je takav da rast usporava što prije ili kasnije vodi u pad stope rasta ispod nule, a u tom slučaju smo na padajućem dijelu krivulje epidemije.

Drugo, vidimo veliku sličnost između kretanja na iste datume prošle i ove godine. Dinamika ove godine kasni svega dan do dva u usporedbi s travnjem 2020. kada smo bili u oštrom lockdownu. Tada se puno manje testiralo pa su apsolutne brojke jako različite (tada su bile manje), ali slična dinamika postaje očita kada se brojke pretvore u stope rasta kao na slici.

Treće, obratite pažnju da se prošle godine pojavio još jedan jedva primjetan mini-valić oko sredine travnja. Sličnu dinamiku ne možemo isključiti ove godine, osobito oko sljedećeg vikenda kada će u baznom razdoblju (prošli produženi vikend) ipak djelovati uskršnji efekt pada testiranja. Moguća su i druga iznenađenja, no više o tome dalje u tekstu.

Četvrto, zabuna oko ovih brojki je ogromna. Stoga se moramo još jednom vratiti na drugi val, u dane kada su tadašnje stope rasta bile nalik ovima koje su prikazane na gornjoj slici.

Reinterpretacija podataka iz drugog vala

Na vrhu drugog vala ponovila se zabuna iz prvog vala o tome usporava li epidemija zbog mjera ili zbog nekih drugih razloga (vidjeti jučerašnji tekst o mjerama). Zaoštravanje mjera potkraj studenog 2020. prethodilo je padu službenih brojki (koji je počeo između 10. i 15. prosinca) i to je pothranilo intuitivan zaključak da su upravo mjere preokrenule epidemijsku krivulju. Međutim, na slici vidimo da je lijevi dio serije (prije mjera) bio neobično izglađen tj. epidemijska krivulja rasla je neobično ravnomjerno i mnogo sporije nego u listopadu. U svakom slučaju, ako se svi (i zagovornici i protivnici lockdowna) slažu da zaraženih uvijek ima znatno više od potvrđeno zaraženih (koji ulaze u statistike nakon pozitivnog testa), onda moramo pretpostaviti izgled stvarnog epidemijskog procesa (ili onog koji bi se dogodio u slučaju posve slobodnog širenja virusa) koji je drugačiji od službenih podataka (jer ne otkriju se svi zaraženi). Ne znamo točno kako izgleda stvarna epi-krivulja, pa sam nacrtao tri mogućnosti s različitim vrhuncima i različitim „tamnim faktorima“ (razlikama između stvarnog i PCR potvrđenog broja zaraženih). Svima je zajedničko to što pokazuju mogućnost da je vrh trećeg vala bio prije nego što je to pokazala službena brojka i prije nego što su (relativno blage) mjere s kraja studenog počele djelovati, ako su uopće djelovale.

U svakom slučaju ovo je spekulativno, ali je relevantno i poziva na bolje modeliranje epidemijskog procesa radi dolaska do objašnjenja što nam se zapravo događalo. Siguran sam da će se modeli jako poboljšati narednih mjeseci i mislim da će se potvrditi da su stvarne krivulje obično u padu nekoliko dana prije no što službeni podaci potvrde taj pad.

Znači li to da se možemo opustiti i da je „gotovo“?

Ne. Kao prvo, ne zaboravimo da se iza ovih krivulja razvija krivulja broja umrlih s vremenskim pomakom od cca 20 dana. Broj umrlih će još neko vrijeme biti velik, možda i rasti, te će ukupan broj umrlih od početka pandemije do kraja travnja doći negdje između 6600 i 7000 (ne znam bolje prognozirati). , a to znači da će i najbolje prognoze promašiti nešto više od 10%. Ako se to dogodi, to će značiti da je efekt cijepljenja na mortalitet u trećem valu još uvijek vrlo mali, možda i ne-značajno različit od nule.

Ova činjenica pokazuje da je jako je važno još neko vrijeme zadržati samodisciplinu, poštovati aktualne mjere i razborito odabrati opciju cijepljenja, osobito ako po bilo kojem kriteriju pripadate rizičnoj skupini. Samo tako ćemo dočekati mirno ljeto, što će nam dati dovoljno vremena za ono što slijedi.

Što slijedi? Učenje i rezime o tome što je u pandemiji funkcioniralo, a što nije i što se moglo napraviti bolje. Zašto je važno pažljivo konsolidirati korisno iskustvo koje se može filtrirati samo kroz znanstvena istraživanja i mirne javne rasprave, bez valjanja hordi po medijima i društvenim mrežama? Važno je zbog toga što u ovom trenutku postoji čak sedam nedovoljno rasvijetljenih tema koje bi se mogle razjasniti pažljivom analizom podataka i iskustava koji, premda rasuti, već postoje ili će u vrlo skoro vrijeme postojati. U drugom dijelu teksta neću “otkriti toplu vodu” (sigurno već mnogi ljudi rade na nekima od ovih tema), ali možda će nekome biti korisno, jer nisam još vidio da je netko to pokušao sistematski prikazati.

Sedam ključnih pouka

Utrka bolesti i tehnologije: kako da tehnologija pobijedi i što ako se sporo razvija?

Prvo, ako je ovaj koronavirus imalo nalik onom starijem koji zovemo gripa, prije ili kasnije može se desiti značajnija mutacija koja će zahtijevati prilagodbu cjepiva. Virolozi kažu da ovaj virus mutira sporije od virusa gripe (cjepivo za gripu prilagođava se svake godine, a ovo još uvijek funkcionira protiv svih poznatih sojeva), ali nitko pametan ne može isključiti značajnu mutaciju. Tada će početi vremenska utrka između širenja promijenjenog virusa i tehnologije poput one iz 2020. Gripa i prošlogodišnji događaji poučavaju da tehnologija može dobiti tu bitku, no trebat će puno opreza dok tehnološka pobjeda ne bude sigurna. Sada smo barem naučili dovoljno da u kraćim razdobljima, kada eventualno nećemo imati tehnološka rješenja cijepljenjem ili lijekom, možemo implementirati oprez, a da se odmah ne zaključamo u kuće i stanove na neodređeno vrijeme. Pojam razumnog straha i opreza treba racionalizirati, pretvoriti ga u jasne upute, a komunikolozi trebaju smisliti inovativne načine prijenosa poruka koje se neće temeljiti na primitivnim kampanjama straha koje izazivaju stres i otpor što možda čak i smanjuje učinkovitost mjera. Posebno je važno educirati i informirati menadžere u poduzećima i institucijama o tome kako najbolje provoditi mjere na radnim mjestima, a da ljudi nastave raditi.

„Servisirajte“ imunosustav i tražite dobre upute za to

Drugo, ova je pandemija donijela jednu važnu, po meni ključnu poruku: prema našem imunosustavu trebamo se odnositi u najmanju ruku kao prema vlastitom automobilu: brinuti ima li dovoljno goriva, ulja, da se redovito servisira i da bude osiguran. Pravilna prehrana, borba protiv pretilosti (to doista može biti borba za neke ljude, dobro to znam!), provjetravanje prostorija, održavanje vlažnosti zraka, redovit boravak na svježem (po mogućnosti čistom) zraku, umjerena fizička aktivnost i konzumacija dovoljnih količina vitamina, osobito D, te cinka. O tome se pisalo, ali ne dovoljno; potrebna je velika kampanja edukacije, možda i ažuriranje osnovnoškolskih ili srednjoškolskih kurikuluma: poruka treba doprijeti so svih građana koji se moraju puno, puno educirati, vrijeme uloženo u to stostruko će se vratiti.

Treba prepoznati ulogu interesa

Treće, pandemija je otvorila jedno važno pitanje koje je povezano s drugim iskustvom: zašto smo u brizi o imunosustavu toliko prepušteni sami sebi? Zašto ne postoje terapije, lijekovi ili kursevi za „obične građane“, koji mogu generalno pomoći u obnovi imunosustava prosječne osobe? Je li riječ o objektivnim limitima ljudskog znanja, ili je riječ o interesu da se liječe bolesti (posljedice) a ne uzroci, jer je prvo lukrativnije? Ljudi su previše skloni teorijama zavjere pa prebrzo odgovaraju potvrdno (imajući na umu generalni animozitet prama farma industriji), no pitanje je na stolu i treba ga bolje istražiti. Racionalan pristup temi umanjit će moć antivaxerskog mentaliteta koji radikalnim otporom i prebrzim zaključivanjem reagira već na samu sumnju u to da je neka mjera primarno pogonjena interesom.

Stres testovi i vježbe

Četvrto, nitko ne zna izračunati vjerojatnost, koja možda i nije osobito značajna, ali postoji mogućnost da u ne tako dalekoj budućnosti naleti neki sličan ili još opasniji virus. Jako je važno razviti scenarije i upute za situacije koje se razlikuju prema mogućim karakteristikama virusa. Svaka ozbiljna vlada, uz intenzivnu međunarodnu suradnju eksperata, nakon ovog bi iskustva trebala razviti pandemijske scenarije i stres testove s ciljem projekcije učinaka i implementacije preventivnih i kurativnih mjera prije problematičnog lockdowna. Možda bi bilo dobro razviti slične scenarije, testove i strategije za druge slične opasnosti, npr. za pad meteora. Ako se čudite što to već ne postoji, nemojte se čuditi (možda postoji negdje na papiru, ali nije da se baš vježbalo); upravo ste gledali direktan prijenos što se događa kada se dogodi jedna nova opasnost za koju ne postoje pripremljeni odgovori.

Odnos koristi i gubitaka lockdowna u kratkom i dugom roku i modeliranje mortaliteta

Peto, možda i ključno iskustvo, bit će formiranje većinskog (ali dobro potkrijepljenog) stava o uzgrednim posljedicama lockdowna i takvozvanom sekundarnom mortalitetu koji je (u dugom roku i još uvijek možda) induciran restriktivnim mjerama. Trebat će još godinu – dvije za dobre procjene takvih efekata. Vezano uz to, treba očekivati dramatično poboljšanje modela koji objašnjavaju i predviđaju ukupan mortalitet i strukturu njegovih uzroka. Važnost stvaranja toga znanja nije moguće precijeniti, jer kroz to će se racionalizirati ono na što smo moralno najosjetljiviji, a to su ljudski životi. Iz takvih analiza mogu proizaći nova znanja koja će ljudima produžiti život.

Elastičnost zdravstvenog sustava

Šesto, sklonost uvođenju drastičnih i neprovjerenih mjera raste kada prijeti proboj fizičkih limita liječenja ljudi. Wuhan je rano zatvoren (još u siječnju 2020.) jer tamo ne postoje ozbiljni zdravstveni kapaciteti kao na zapadu tj. nisu ni imali alternativu. Postoji mogućnost da će sa starenjem populacije puno veći problem predstavljati povremene snažne oscilacije mortaliteta (kolebanja) nego prosječni rast potražnje za zdravstvenim uslugama u dugom roku. Ako je tako, onda ključno pitanje nije rast izdvajanja za zdravstvo nego tehnološka i organizacijska fleksibilnost  zdravstvenih organizacija – elastičnost u prilagođavanju kraćim vrhovima potražnje za zdravstvenim uslugama. Primjer prilagodbe je bila Arena u drugom valu, no elastičnost zahtijeva puno više od toga – punu koordinaciju i prilagodbe, od obiteljske medicine do mobilizacije dodatnih kapaciteta u bolničkom sustavu. Potonje je samo kraj priče. Cijelom društvu će biti lakše ako ljudi znaju da nitko neće ostati bez adekvatne medicinske skrbi. Naravno, filtriranje najboljih protokola liječenja (i eliminacija potencijalno štetnih) još je važnija stvar, no to je redoviti posao liječnika koji se podrazumijeva. I koji podsjeća da je brzina kvalitetnog učenja i organizacijskog prilagođavanja ključ rješenja svake krize.

Ekonomski odgovor na krizu

Sedmo, ekonomske politike u ovoj su krizi reagirale izvanredno. Pad zaposlenosti i rast nezaposlenosti posvuda je mnogo manji nego što bi se očekivalo s obzirom na pad ekonomske aktivnosti, društveni stres i fizičke restrikcije kroz koji smo prošli. Akumulirano je veliko iskustvo, ali jedna dilema i dalje ostaje; sada se treba vratiti u normalu. Gospodarski procesi su jako inertni i posljedice ovakvih stresova u pravilu se saniraju kroz nekoliko kvartala, pa i godina. U najgorem slučaju, ne saniraju se nikad ili su potrebna desetljeća (sjetite se Grčke). U ovom slučaju, trebat će godine za smanjivanje omjera javnog duga i BDP-a na podnošljive razine kako bi se ponovo akumulirao fiskalni kapacitet za odgovor državnih financija na neku iduću krizu. A što se tiče monetarne politike, tajming zaustavljanja njene ekspanzije (kada će opet doći do većeg rasta kamatnih stopa) jedna je od najvećih tajni za čiji će dobar pogodak trebati mnogo umješnosti i prilagođavanja. Međutim, ništa od toga nisu nesavladivi izazovi. I to će se iskustvo akumulirati i brzo konsolidirati.

Zaključak

Treći val pomalo ide prema svome kraju. Iako će se ljudi uskoro opustiti, a u fokus pažnje izbit će druge teme (nadajmo se ipak “ljepše”, npr. otkrivanje korupcije), jako je važno da dio ljudi, eksperata, znanstvenika i državnih službenika ostane fokusiran na pandemijske teme kako bi se ekstrahiralo dobro iskustvo, odvojilo žito od kukolja (u spoznajnom smislu) i kondenzirale upute i pravila za reakciju u nekoj budućoj sličnoj situaciji.  Najvažnije je da na kraju iz svega izađemo pametniji.