Ponedjeljak 22. kolovoza ostat će zabilježen kao dan u kojem je dolar probio paritet prema euru. Trgovanje prema ponoći po našemu vremenu završava oko tečaja 0,994 dolara za euro. Pred nekoliko tjedana proboj se dogodio samo nakratko u okviru dana, no koliko pamtim dolar nije dočekao kraj dana ispod dolara za euro.
U trenutku uvođenja eura 1.1.1999. tečaj EURUSD iznosio je oko 1,1, ali je u naredne dvije godine došao do maksimuma za dolar (oko 0,84 dolara za euro). Potom je u šest godina od 2022. do 2008. dolar brzo gubio na vrijednosti dosegnuvši dno (oko 1,6 dolara za euro) početkom 2008. Od tada traje dugi ciklus jačanja dolara s velikim oscilacijama oko dugoročnog trenda.
Jučerašnji događaj je rezultat školske konstelacije na tržištima. Američki burzovni indeksi bilježili su veliki pad (veći od 2%), dugoročni prinosi na američke državne obveznice bilježili su veliki rast (opet je probijena barijera od 3% i dan završava s 10-godišnjim prinosom oko 3,02%). U takvim uvjetima dolar u pravilu jača.
Iza ovih kretanja stoji promjena očekivanja. Medvjeđi rally dionica i održavanje dugoročnog obvezničkog prinosa ispod 3% usprkos agresivnom podizanju referentne kamatne stope FED-a trajali su (pre)dugo, od sredine lipnja. Tržišta su potkraj srpnja prešla na steroide kada su protumačila jednu Powellovu izjavu kao da bi problem inflacije uskoro mogao biti riješen, što bi navodno trebalo voditi ka ublažavanju jastrebske politike oštrog podizanja kamatnih stopa.
Međutim, s približavanjem tradicionalne konferencije centralnih bankara u Jackson Holeu u petak, tržišni sudionici su počeli propitivati ne nalaze li se možda pod utjecajem logike „što se babi htilo, to se babi snilo“: nisu li Powella interpretirali na previše optimističan način i neće li Powell govorom u Jackson Holeu ohladiti pregrijane glave? Na koncu, je li on doista nešto najavio, ili se FED ipak namjerava obračunati s visokom inflacijom pod cijenu recesije, što bi značilo da kamatne stope idu dalje gore za 0,75 postotnih bodova, u raspon 3,00-3,25%, možda čak i više od toga? Čini se da uvjerljiva većina ipak od Powella očekuje jasnu poruku da FED nema namjeru odustati, čak i ako indeks cijena PCE, koji se također objavljuje u petak, pokaže da je počelo hlađenje inflacije. Uistinu, neće li upravo to potaknuti američke centralne bankare na „zakucavanje“ kako bi definitivno ubili inflacijska očekivanja primjenom taktike lupaj kao lud tek kad je protivnik na konopcima?
I Europljani dolaze u Jackson Hole. EURUSD ima dvije strane. Ključ kretanja tečaja treba tražiti u promjeni odnosa očekivanja promjena kamatnih stopa u SAD-u i europodručju. Tržište je u kratkom roku mašina za predviđanje, tako da kratkoročni pokreti tečaja odražavaju promjene odnosa očekivanih kamatnih stopa. U tom svjetlu, eventualne najave iz ECB-a narednih dana nemaju što novo za ponuditi. Ozbiljno usporavanje njemačkog gospodarstva i ekstreman šok cijena plina i električne energije u Europi vezat će ruke ECB-u, pa nitko ne očekuje da bi ECB u rujnu mogao napraviti nešto što izlazi izvan ranijih najava o rastu kamatnih stopa u rujnu. Te najave su već uključene u cijene. Tek ako bi Lagarde i društvo zaoštrili retoriku kako bi nakratko barem verbalnom orkestracijom pokušali parirati sve jačemu dolaru FX tržište bi moglo (opet vjerojatno nakratko) odustati od zacrtanog smjera.
Na djelu su i fundamentalni razlozi koji pogoduju dolaru. Njemačka i europodručje ulaze u tekući deficit u razmjeni s inozemstvom jer skuplje plaćaju uvoz energenata. S druge strane, Amerika je neto izvoznik energenata: sada izvozi više po većim cijenama. Nadalje, Kina, koja je puno važnije tržište za europski (čitaj: njemački) nego američki izvoz, ozbiljno usporava. 7% kineskog uvoza dolazi iz Njemačke, a 8% iz SAD-a, no zbog razlika u veličini gospodarstva Kina je oko 5 puta važnija izvozno orijentiranoj Njemačkoj nego sebi orijentiranom SAD-u. 7% njemačkog robnog izvoza završava u Kini, približno koliko i u SAD-u. Povijesno gledano, Njemačka se sada mora izvući iz dvije ekonomske geostrateške pogreške; ne samo iz ovisnosti o ruskim energentima nego i iz totalne izvozne orijentacije u kojoj je Kina zauzela (pre)važno mjesto. Amerika tu nije samo nevini promatrač. Možda će slabiji euro pomoći konkurentnim njemačkim robama da u većoj mjeri pronađu put do američkoga tržišta, no ta tema otvara stari problem formiranja transatlantske carinske unije za čije rješavanje, čini se, nitko s obje strane Atlantika nema političke volje i snage. Njemački izvoz roba održava se na razini između 120 i 140 milijardi eura na mjesec, no kako su izvozne cijene znatno narasle, trend realnog njemačkog izvoza stagnira ili je u padu.
Naposljetku, geopolitičke neizvjesnosti zbog Ukrajine i Tajvana pogoduju dolaru. Dolar je globalna sigurna luka koja se uvijek nađe na dobitku u vremenima povećanih rizika.