Što se krije iza najnovijeg pada na burzama, kuda sve to vodi

Tko je biku polomio rogove? Ilustracija: Željko Badurina

Histerija zbog 7%-tnog pada vodećih burzovnih indeksa i istovremenog pada cijena obveznica nije opravdana. Zadržavanje pozitivne razlike između dugoročnih i kratkoročnih prinosa na američke državne obveznice može se tumačiti kao indikator da je za sada sve u redu, bez obzira gdje završi ova korekcija cijena dionica. Realne kamatne stope upućuju na isti zaključak.

Ad
Ad

„Krvoproliće“. „Kolaps“. Nemoguće se sjetiti svega što profesionalnim piscima novinskih naslova može pasti na pamet. Ovoga puta uslijed korekcije cijena na burzama.

Nakon što se najvažniji američki burzovni indeks S&P500 vratio s maksimalnih 2937 bodova na 2738 jučer (gotovo -7%), stvari izgledaju dramatično. Međutim, kao i uvijek, stvari treba sagledati u dugoročnoj perspektivi i u sprezi s kretanjima cijena drugih klasa imovina i kamatnih stopa.

Prvo, pogled godinu dana unatrag otkrit će signal gotovo 11%-tne korekcije još krajem siječnja i početkom veljače ove godine. Na kraju te korekcije na Labu je objavljen tekst pod naslovom „Jučer su se skršile američke burze, pa što onda“ u kojem se nalazi i ključna rečenica: ne treba paničariti, jer statistike realnog sektora ukazuju na nastavak rasta.

Rast se doista nastavio. Korekcija krajem siječnja i početkom veljače 2018. bila je tek ispuhavanje isprovocirano promjenom na čelu FED-a (Powell umjesto Yellen) i očekivanjem daljnjeg rasta kamatnih stopa. Stvari su se do lipnja konsolidirale, a onda je uslijedio novi rast do vrhunaca krajem rujna, a tek nakon toga – ova najnovija korekcija.

Na gornjoj i donjoj slici gledamo događaje pri kraju najduljeg bikovskog tržišta u modernoj povijesti. Denis Alajbeg je nedavno napisao krasan tekst o tome. Već sama činjenica da cijene imovina i većina najvažnijih gospodarstava uz manje prekide (poput Grčke krize) rastu još od proljeća 2009. poziva na oprez. U tako dugim razdobljima rasta i akumulacije imovina često se akumuliraju skriveni problemi. Sve prema onom principu da se smeće vidi tek kad se voda povuče, tj. da se ne vidi dok je plima.

Znači li to da se bikovsko tržište bliži neumitnome kraju? Jedno je sigurno: kraju bikovskog tržišta danas smo bliži nego jučer. Ali, ako razmislite o toj rečenici, shvatit ćete da je ona informacijski bezvrijedna. Nešto poput onih najava katastrofe koje, ako se dovoljno uporno ponavljaju, jednom možda daju točnu prognozu.

Puko gledanje slika ne može dati odgovor na pitanje je li ovo kraj bikovskog tržišta. Ne mogu ni mnogo sofisticiraniji alati.

Na primjer, Shillerov CAPE (cyclicaly adjusted price earnings – omjer cijena i zarada kompanija prilagođen za poslovni ciklus) i nedavno izračunati TRCAPE (total return cyclically adjusted price earnings – omjer cijena i zarada kompanija prilagođen za poslovni ciklus i ukupan povrat na dionice koji osim dividendi uzima u obzir i benefite uslijed otkupa dionica od strane kompanija) nedvojbeno ukazuju na visoke valuacije: dionice vrijede 33-36 jedinica zarade po dionici. Valuacije su bile veće samo 1929. i 2000., a u oba slučaja slijedila su razdoblja višegodišnje stagnacije dioničkih tržišta.

CAPE, TRCAPE i dugoročne kamatne stope u SAD-u 1860.-2018.

Izvor: Online Data Robert Shiller

Međutim, takve analogije nisu odveć korisne za donošenje zaključaka (analogije su inače vrlo loša metoda donošenja zaključaka). Promatranje gornjih slika može navesti i na druge vrste zaključaka:

  1. Korekcije se događaju i na bikovskim tržištima. Uočite da je S&P500 stagnirao gotovo cijelu 2015. i prvu polovicu 2016. I u dugim ciklusima rasta događaju se korekcije i razmjerno dugoročne stagnacije. Jedna od najjačih korekcija na bikovskom tržištu desila se 1998. i nakon toga je tržište raslo još gotovo dvije godine.
  2. Kamatne stope vode igru. Gledati Shillerove valuacije izvan konteksta razine kamatnih stopa nema smisla. Korelacija dugoročnih kamatnih stopa i indikatora poput P/E, CAPE i TRCAPE je visoka i od 1953. do danas korelacija s CAPE iznosi -0,53% na mjesečnim podacima. Općenito, više kamatne stope znače niže valuacije, i obratno, ceteris paribus (ako se druge stvari ne mijenjaju).

Rukovođen rezultatom (2), Donald Trump je svu odgovornost za korekciju svalio na FED označivši njihovu politiku dizanja kamatnih stopa „suludom“, a instituciju posve „izvan kontrole“. Takva je uglavnom bila i reakcija američkih poslovnih medija koji su prizivali oprez bivše guvernerke Janet Yellen i širili tvrdnje da gospodarstvo nije u tako dobrom stanju kao što se govori i da neće moći podnijeti rast FED-ove kamatne stope. FED je u malo više od dvije i po godine došao od 0,25% do aktualnih 2,25%.

No, još do jučer nitko se nije bunio zbog FED-ovog podizanja kamatnih stopa. Sa stopom nezaposlenosti koja je najniža u povijesti i stopom inflacije koja ozbiljno probija 2% logičnim se čini korigirati kamatne stope prema gore. Ali, kad dionička tržišta reagiraju, onda se ex post čini da se pretjeralo s kamatama.

Dakle, sada barem imamo dovoljno informacija da možemo postaviti pravo pitanje: je li započela (a) kratkoročna i omanja korekcija poput one s kraja siječnja i početka veljače ove godine, (b) značajna korekcija koja može ići i do 20-ak posto, nalik velikim korekcijama na bikovskim tržištima poput one iz 1998., ili (c) svjedočimo kraju najduljeg bikovskog tržišta u povijesti?

Za potonje trebamo gobalnu recesiju. Iako se o njoj sve više priča, prognoze za sada ne ukazuju na taj scenarij. O tome smo pisali neki dan. Nedavno smo objavili i poučan Deskar-Škrbićev tekst o tome zašto nagib krivulje prinosa, dok je još uvijek pozitivno položen, ne ukazuje na recesiju.

Zbog još uvijek pozitivnog nagiba krivulje prinosa ne brine toliko što su na dan najjače tržišne korekcije (srijeda) cijene obveznica snažno pale pa je prinos na američku desetogodišnju obveznicu dotaknuo 3,25%. To je još uvijek cijeli postotni bod iznad FED-ove stope i 3-mjesečnog trezorskog zapisa, što znači da je krivulja prinosa daleko od toga da bi padala u desnu stranu.

Zbog toga ne treba interpretirati kao negativno ako usporedo s padom cijena dionica padaju i cijene obveznica (što je dosta raritetna situacija), odnosno ako rastu prinosi; to znači da se i dalje očekuje inflacija i rast. Samim time, rast kamatnih stopa je manji problem, jer se realne kamatne stope, a one su najvažnije odrednice valuacija, jako malo mijenjaju. 10-godišnji prinos na državne obvenizce u SAD-u realno zapravo iznosi svega oko 1% (ilustracije radi, u Hrvatskoj je oko 0%) pa se može zaključiti da utjecaj takvih kamatnih stopa ne može trajnije srušiti tržište.

Zbog toga je krivulja prinosa, a ne novinski naslovi, jedan od važnijih indikatora koje treba pratiti ovih dana. Pored burzovnih indeksa, naravno.