U zadnje vrijeme zaredale su neke ne tako loše gospodarske vijesti. Izvijestili smo da je prema indeksu ekonomskih sloboda Fraser instituta i zaklade Heritage Hrvatska dostigla Mađarsku i Poljsku. Sada vrijedi zabilježiti da je prema Eurostatovom izračunu stopa nezaposlenosti, iz kojih se isključuje sezonska komponenta, stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj pala ispod 7% (6,8% u rujnu ove godine).
To je otprilike kao u Finskoj (6,7%) i niže nego za prosjek europodručja. To samo po sebi ne znači puno jer zemlje južne Europe imaju relativno visoke stope nezaposlenosti, no podatak se pokazuje u boljem svjetlu ako uzmemo u obzir da je hrvatska stopa nezaposlenosti sada niža nego u Francuskoj (8,4%) i – Švedskoj (7,4%).
Da nema razloga za otvaranje šampanjca svjedoče dvije činjenice:
Prvo, zemlje Nove Europe (koje rastu brže od Stare Europe) imaju znatno niže stope nezaposlenosti od Hrvatske. Dakle, Hrvatska i dalje ima relativno visoku stopu nezposlenosti i više ima smisla usporedba s Češkom i Poljskom, nego Švedskom i Francuskom. Neke razvijene članice EU svjesno žrtvuju dio zaposlenosti i opredjeljuju se za relativno višu stopu nezaposlenosti kroz snažne mehanizme socijalne zaštite koji umanjuju poticaj za rad uz niže plaće. Dodatni razlog je manja sklonost otvaranju zemlje imigrantima, naročito ako uspoređujemo zemlje Srednje i Istočne Europe sa Švedskom.
Drugo, ne smije se smetnuti s uma da se značajan dio smanjenja stope nezaposlenosti povezuje s emigracijom. Nisu ljudi iz Slavonije iselili u Zagreb ili Split, nego u Muenchen i Dublin. Iako je to mnogo bolje nego da ljudi ne rade u svojoj domovini, sve dobre vijesti iz hrvatskog gospodarstva treba tumačiti s oprezom, dozom rezerve. Problemi su uglavnom isti, a neka poboljšanja koja su očita, nisu dovoljna za promjenu ukupne slike o gospodarski relativno neuspješnoj zemlji.