Podaci o daljnjem rastu industrijske proizvodnje vrlo su dobra vijest i idu u prilog nedavno iznesenoj tezi na Labu da važnost industrije u Hrvatskoj raste. Prema različitim klasifikacijama može se vidjeti kako je rast industrijske proizvodnje u posljednjim godinama posljedica ekspanzije u većini sektora, pri čemu prerađivačka industrija poprima sve značajniju ulogu:
Tablica 1: Prosječni međugodišnji rast indeksa industrijske proizvodnje
|
|
2015 |
2016 |
I-VI 2017 |
|
Ukupno |
2.6 |
5.0 |
2.1 |
Prema GIG |
Intermedijarni proizvodi |
2.2 |
5.1 |
6.6 |
Energija |
-0.8 |
5.7 |
0 |
|
Kapitalni proizvodi |
5.8 |
6.3 |
2.7 |
|
Trajni proizvodi za široku potrošnju |
-0.5 |
4.2 |
-0.6 |
|
Netrajni proizvodi za široku potrošnju |
3.4 |
4.1 |
-1.8 |
|
Prema NKD |
Rudarstvo i vađenje |
5 |
-1.8 |
-5 |
Prerađivačka industrija |
3.5 |
5.4 |
3.2 |
|
Električna energija, plin, para i klimatizacija |
-5.6 |
7 |
-1.5 |
Izvor: DZS
Manje je poznato da DZS objavljuje i podatke o prometu u industriji, gdje je moguće razlikovati promet ostvaren na domaćem i stranom tržištu. Na Slici 1 je prikazan sezonski i kalendarski prilagođen indeks prometa u industriji s baznom godinom 2010.
Slika 1: Indeks prometa u industriji (2010=100)
Izvor: DZS
Iz slike se može vidjeti kako je još 2010. godine promet ostvaren na stranom tržištu prešao razinu domaćeg prometa. Rast „inozemne komponente“ dodatno je ubrzan nakon sredine 2013. godine, tj. nakon ulaska u EU. Ovi trendovi se, očekivano, odražavaju i na kretanje robnog izvoza o čemu se također pisalo na Labu.
Kretanja pokazuju da se hrvatski proizvodni sektor počeo sve više oslanjati na strano tržište, što je s obzirom na veličinu unutarnjeg tržišta i demografske trendove vrlo važan pomak iz perspektive održive potražnje. Naravno, oslanjanje na vanjsku potražnju donosi i određene rizike (egzogeni šokovi pada inozemne potražnje), ali diversifikacija proizvodnje u svakom slučaju vodi prema održivijem modelu rasta.