Ukoliko vam se demokracija čini previše apstraktnom, pogledajte kako Economist Intelligence Unit mjeri indeks demokracije ili kako Freedom House mjeri koncept liberalne demokracije, uz posebnu pažnju koju posvećuje Istočnoj Europi. U našoj široj regiji, ali i diljem svijeta, postoji rizik slabljenja demokracije i jačanja autoritarnih sustava, ali i prilika za renesansu demokracija. Taj problem je i dio analize američke Obavještajne zajednice.
Pitanje razvoja demokracije i političkih sloboda ne može se odvojiti od pitanja ekonomske slobode i konkurentnosti, a geopolitička analiza dokazuje uske i nerazdvojive interakcije ekonomskih i političkih aspekata demokracije, što se potvrđuje i u praksi najrazvijenijih zemalja.
Ako uzmemo primjere Danske ili Nizozemske i cijelog pojasa sjeverne i srednje Europe, zajedno sa Sjevernom Amerikom, nije slučajno što njihova privlačnost (i za useljenike) počiva na visokom ekonomskom standardu i ekonomskim prilikama. Toga ne bi bilo bez otvorenih i slobodnih društava iza kojih stoje funkcionalne demokratske institucije i vrijednosti koje su otvorene za radišne i talentirane osobe. Također nije slučajno da je Danska jedna od najsretnijih nacija, što dansko ministarstvo vanjskih poslova objašnjava visokom razinom društvenog povjerenja, a iskrenost odnosno poštenje navodi kao razlog zašto je korupcija rijetkost u toj zemlji. Društveno povjerenje je brand u podlozi demokratskog razvitka nordijskih zemalja. Niz korisnih detalja o tome donosi Nordijsko vijeće ministara.
Nema alternative liberalnoj demokraciji
U svojoj knjizi Prešućeni trijumf liberalizma: praktična važnost slobode 1989.-2019. Velimir Šonje i Darko Polšek već u uvodu zaključuju sljedeće: “Ne mislimo da je liberalna demokracija kraj povijesti, ali ne želimo živjeti u nekom drugom društvenom sustavu”. Nakon iznošenja niza korisnih informacija za onaj istinski kurikulum građanskog odgoja (oslobođen od rovovskih dilema), u zaključku knjige navode kako sloboda nema samo ekonomsku perspektivu, već se ona “usko, nerazdvojivo isprepleće s glazbom, umjetnošću, nacionalizmom, tajnim službama, geopolitikom, tehnologijom, komunikacijama, modernizacijom.”
Političke poruke Summita za demokraciju, organiziranog u prosincu 2021. od strane State Departmenta, važne su za ekonomski odnosno cjelokupan razvoj (barem slobodnog dijela) svijeta. Teško je zamisliti modernu ekonomiju (budućnosti) bez uređenog i sigurnog digitalnog prostora koji suzbija dezinformacije i internetsko zlostavljanje. Nadalje, značajan ekonomski rizik predstavljaju zlouporabe tehnologija i inovacija od strane autokratskih političkih sustava. Također, borba protiv korupcije važno je pitanje o kojemu ovise ekonomske slobode i standard života u nekoj zemlji, pogotovo ukoliko je korupcija posljedica ekonomskog zarobljavanja od strane autokratskih država. U konačnici, bez unaprjeđivanja participacije žena u mnogim manje razvijenim dijelovima svijeta, nemoguće je postići visoke stope zaposlenosti (kakve primjerice postoje u Danskoj i Švedskoj). Ovo su samo neki od mnoštva primjera tema koje su važne za očuvanje i rast slobode i liberalne demokracije.
O navedenoj političko-ekonomskoj i široj društvenoj međuovisnosti niza javnih politika najbolje govore autori dviju važnih knjiga. Politologinje s Hoover Instituta na Stanfordu Condoleezza Rice i Amy Zegart u knjizi Political Risk: How Businesses and Organizations Can Anticipate Global Insecurity govore o nizu političkih rizika koji utječu na poslovni sektor. Također, politički ekonomist Daron Accemoglu te politolog i ekonomist James Robinson u knjizi Why Nations Fail: The Origins of Power, Prosperity, and Poverty ističu kako politički procesi određuju institucije i ekonomske procese, a inkluzivne institucije pritom podrazumijevaju vlasnička prava, zakon i red, široke ekonomske mogućnosti, jednaka pravila igre, niske ulazne barijere, slobodu razmjene i obrazovanje.
Summit potvrđuje prioritete američke vanjske politike
Inicijator Summita je američki predsjednik Joe Biden. Prilikom otvaranja govorio je kako je američka demokracija u stalnoj borbi da živi prema svojim najvišim idealima, sukladno utemeljiteljskoj ideji iz Deklaracije o neovisnosti. Demokracija traži obnovu kroz svaku generaciju, pogotovo zbog vanjskih autokratskih pritisaka koji izvoze svoj utjecaj diljem svijeta i opravdavaju represivne politike. Demokracija počinje funkcionirati kada ljudi i stranke različitih pogleda sjednu i pronađu načine kako će raditi zajedno. Pritom niti jedna demokracija nije savršena niti ima sve odgovore, ali pruža priliku za dijeljenje ideja i učenje. Biden je najavio kako će SAD pokrenuti nove programe podrške borbi protiv korupcije, represije ljudskih prava, internetskog zlostavljanja i zlouporabe novih tehnologija za nadzor građana.
Obrana od autoritarnosti, korupcije i narušavanja ljudskih prava
Kako navodi State Department, Summit za demokraciju je za SAD “prilika za slušanje, učenje i angažman” s različitim akterima čija je podrška kritična za globalnu obnovu demokracije (global democratic renewal).
Summit je okupio različite vrste dionika (vlade, međunarodne organizacije, filantrope, novinare, civilno društvo, privatni sektor i utjecajne pojedince iz različitih područja). Fokus je stavljen na tri cilja: 1. obrana od autoritarnih sustava, 2. borba protiv korupcije i 3. promocija poštivanja ljudskih prava. Zadaća Summita bila je okupiti predstavnike demokratskih zemalja kako bi radili na jačanju odgovorne vladavine, transparentnosti, ekonomskih prilika, slobode i neovisnosti medija, slobodnih i poštenih izbora te drugih javnih politika.
Glavni rizici za demokracije diljem svijeta su politička polarizacija, nepovjerenje javnosti te neuspjesi u pogledu održivog ekonomskog i političkog napretka. Nadalje, ističe se problem jačanja autoritarnih vođa koji potkopavaju demokratske norme i institucije, narušavaju vladavinu prava, miješaju se u izborne procese te napadaju novinare i branitelje ljudskih prava. Pritom šire dezinformacije i manipuliraju digitalnim informacijama tvrdeći da je njihov model (vladavine) bolji.
Ključni sudionici i bitne teme
Iz rasporeda Summita vidljivo je mnoštvo dionika i tema. Jedan od zanimljivijih panela, koji je organiziran uz podršku nizozemskog ministarstva vanjskih poslova, održan je na temu zaštite novinara odnosno sigurnosti i slobode medija. Pritom je istaknuto kako obnova novinarstva nije samo stvar medijskog sektora, već se radi o dijelu temeljne infrastrukture svake funkcionalne demokracije.
Uz podršku američkog ministarstva trgovine održan je i forum privatnog sektora pod nazivom Također i naš posao: demokracija i privatni poduzetnici isporučuju zajedno. Uz naglasak na suradnji privatnog i javnog sektora, raspravljalo se o otvorenom i otpornom digitalnom prostoru, transparentnosti vlasništva i ulaganjima koja su odgovorna prema demokraciji. Još jedan panel s ekonomskom tematikom odnosi se na pitanje korištenja tehnologija i inovacija za podršku demokratskim vrijednostima (democracy-affirming technology), umjesto da se zlorabe od strane autokratskih sustava. Cilj je koristiti nove tehnologije za obranu od digitalnog autoritarizma (digital authoritarianism). Na jednom od panela raspravljalo se i o budućnosti i sigurnosti interneta. Uz podršku švedske premijerke i američke vlade održan je panel o unaprjeđivanju participacije žena. Uz uvodne govore američkog državnog tajnika i litvanskog ministra vanjskih poslova razgovaralo se i o sudbini političkih zatvorenika.
Među video intervencijama predstavnika niza država, hrvatski premijer Andrej Plenković je (baš u vremenskom kontekstu posjeta i podrške Ukrajini) istaknuo je važnost održavanja međunarodnog poretka utemeljenog na pravilima. Među glavnim prijetnjama za demokratske zemlje naveo je širenje dezinformacija, pokušaje zlonamjernih stranih utjecaja, toksični populizam i autokratske tendencije. Naglasio je kako Summit vidi kao priliku za jačanje otpornosti transatlantskog partnerstva i za jačanje uloge Europske unije u promociji zajedničkih vrijednosti.
Klasično-liberalna estonska premijerka Kaja Kallas istaknula je kako su prava pojedinaca u središtu estonske vladavine, te je povezala estonski demokratski razvoj s digitalnom transformacijom. Važno je da demokracije postave pravila igre za sigurnu i dostupnu digitalnu infrastrukturu te zaštitu temeljenih sloboda u internetskom prostoru.
Latvijski predsjednik Egils Levits istaknuo je kako autokratski režimi koriste tehnologije za dezinformacije koje izazivaju podjele u demokracijama. Zato je važno razviti otpornost na populizam i dezinformacije te poticati medijsku pismenost koja je već dio školskog kurikuluma u Latviji. Također, autokratski režimi potiču korupciju i zato je važno promicati transparentnost vlasništva.
Litvanski predsjednik Gitanas Nausėda istaknuo je kako postoje nacije koje su bile pod stranim dominacijama te kako su aktivisti za ljudska prava i dalje napadani od strane autoritarnih režima.
Konzervativno-liberalni nizozemski premijer Mark Rutte istaknuo je kako demokracija nije jamstvo sklada i savršenosti, ali je najbolja za isporuku društvenih ishoda. Nove tehnologije transformiraju društva i potrebno je osigurati da podržavaju demokraciju i ljudska prava. Sve je više slučajeva narušavanja medijskih sloboda kada se sudi i prijeti novinarima. Zato Nizozemska pokreće program podrške novinarima, kako bi demokracije bile otpornije.
Danska socijaldemokratska premijerka Mette Frederiksen istaknula je kako su činjenice dovedene u pitanje, a dezinformacije se koriste za napade na demokratske institucije i izbore.
Više prethodnih događanja i inicijativa
Summitu je prethodilo više događanja i inicijativa. Primjerice, u svibnju 2021. održan je Copenhagen Democracy Summit, čiji je organizator Alliance of Democracies, inicijativa koju vodi Anders Fogh Rasmussen, bivši konzervativno-liberalni premijer Danske i bivši glavni tajnik NATO saveza. U kontekstu ove inicijative važna je povelja pod nazivom Copenhagen Charter, čiji potpisnici ističu važnost kolektivne borbe protiv ekonomske prisile koja dolazi od autoritarnih sustava. Stoga se po uzoru na jamstvo kolektivne obrane u okviru NATO saveza zagovara „ekonomski članak 5“ prema kojemu bi ekonomski napad na neku zemlju ili arbitrarno zatvaranje njenih građana zbog zagovaranja demokratskih i ljudskih prava zahtijevao zajedničku podršku demokratskih zemalja. Ova povelja ističe demokratske standarde za nove tehnologije što je vezano uz integritet izbora, društvene medije, umjetnu inteligenciju, protok podataka i zaštitu privatnosti. Također se ističe važnost podrške borcima za demokraciju u Hong Kongu, Bjelorusiji, Ugandi i Venezueli. Zagovaraju se koordinirane sankcije za države koje brutalno susprežu mirne prosvjede te borba protiv korupcije i političkog utjecaja autokratskih oligarha.
Povodom Summita za demokraciju interes za stvaranje globalnog saveza demokracija izrazio je World Security Community, a German Marshall Fund of the United States organizirao je nekoliko online panela, vezano uz zloćudne financije i strane informacijske operacije.
Zaključno
Na Summitu za demokraciju nisu sudjelovale autoritarne zemlje kao što su Kina, Rusija, Sjeverna Koreja, Iran i Bjelorusija. S druge strane, iz popisa govornika može se vidjeti puna zastupljenost baltičkih zemalja i snažan angažman nordijskih zemalja, uz krovnu podršku Europske komisije. Ovaj detalj nije slučajan; počevši od Estonije, upravo su baltičke i nordijske zemlje velike zagovarateljice liberalne demokracije. Zato su Rusija i Bjelorusija posebice ljute baš na njih, a Kina na Litvu zbog odnosa s Tajvanom. Poruke baltičkih zemalja na ovom Summitu bile su izravno usmjerene prema Rusiji i Bjelorusiji.
Summit je okupio zemlje koje imaju dobru volju raditi na svojem poboljšanju demokratskih normi. Realno je očekivati kako će ishodi budućih aktivnosti biti dvojaki. S jedne strane, i dalje će biti političara kod kojih će mnogo toga ostati na lijepim riječima o demokraciji. Zavodljivi populisti će takve ograničene primjere iskorištavati za već uobičajena generaliziranja o tome da su svi isti i da nema demokracije, već se radi o novom totalitarizmu. S druge strane, razvijene i neke tranzicijske demokratske zemlje natjecat će se poboljšanjima svojih standarda, što će biti poticaj za učenje o demokratskim javnim politikama, bez kojih nema održivog ekonomskog razvitka. Slično je u području ekonomske konkurentnosti koja nije samo čiste ekonomske prirode, jer počiva na složenom pitanju funkcioniranja institucija. U svakom slučaju, Summit može biti poticaj za jačanje političke i ekonomske konkurentnosti diljem svijeta.
Sve popularniji populisti vide u novom svjetskom poretku teoriju zavjere o globalističkoj, totalitarističkoj vladavini establishmenta nadahnutog idejama prosvjetiteljstva i uz pomoć mainstream medija. U odnosu na takva maglovita pretjerivanja i inputiranja neutemeljenih etiketa, činjenica jest da demokratski izabrani vođe i različitih akteri iz demokratskih zemalja koriste i ovaj Summit kao priliku za zajednički angažman i globalno povezivanje demokracija. Cilj je suprotstaviti se rastućim političko-ekonomskim rizicima koje stvaraju autoritarni sustavi, prije svega Rusija i Kina, koje raznim dezinformacijama nastoje narušavati povjerenje u demokratske norme i institucije, znanost i ostale vitalne vrijednosti najrazvijenijih zemalja. Takve aktivnosti mogu pod krinkom post-istine i „alternativnih činjenica“ predstavljati ozbiljan rizik za kreiranje javnih politika na temelju činjenica i dokaza što može imati značajne ekonomske i sigurnosne posljedice. Takve rizike analiza i Centar za javne politike i ekonomske analize.
Rizici od manipulacija digitalnim tehnologijama mogu imati nesagledive posljedice za ljudska prava, zaštitu privatnosti i osobnih podataka, te na ekonomsku sigurnost kritične infrastrukture i poslovnog sektora (koji su već otprije ugroženi rastućim kibernetičkim napadima, pogotovo iz Kine i Rusije). Dok je Kina ostvarila značajne rezultate po pitanju rasta BDP-a i tehnološkog razvoja, a mnoge zapadne zemlje ovise o uvozu ruskog plina, postavlja se pitanje koja je cijena dugotrajnog zanemarivanja problema jačanja njihove geopolitičke moći. Isto tako, u slučaju ruskog i kineskog kronističkog ekonomskog utjecaja, postavlja se pitanje kolika je cijena predatorskog zarobljavanja pojedinih ekonomija koje postaju ovisne o poslovima i financijskim transakcijama s moćnim autokratskim državama. Više o tom rastućem problemu primjerice donosi analiza češkog think tanka European Values Center for Security Policy.
Politički rizici područje su sve većeg interesa za poslovni sektor, i to ne samo za velike multinacionalne kompanije prilikom ulaganja u nestabilne regije. Dovoljno široko i cjelovito analiziranje političkih rizika bitna je karika poslovne i ekonomske konkurentnosti. Detekcija rizika koji pogađaju demokratske političke institucije i temeljne slobode mora biti dovoljno duboka, sistematična i uporna kako bi i poslovni sektor shvatio utjecaj niza složenih političkih faktora na poslovanje i ekonomski razvoj.
Premda se vanjske politike niza zemalja ne vode se isključivo vrijednostima već i pragmatičnim interesima, jedno ne isključuje drugo. Za očekivati je da će se odnosi između vrednota i interesa redefinirati u korist vrijednosti koje su i sada važna karika nacionalnih interesa niza demokratskih zemalja. Američka vanjska politika bit će još aktivnija u promicanju vrijednosti demokracije i ljudskih prava, a takvi su planovi i njemačke vanjske politike. Nova njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock prioritet vidi u transatlantskom savezništvu (SAD, EU i NATO) u odnosu na već navedene autoritarne režime.
Summit za demokraciju prilika je za dugoročnu renesansu demokracije, što je jedan od mogućih scenarija prema Global Trends 2040 predviđanjima američke Obavještajne zajednice. Dok se čini da međunarodni liberalni poredak već postoji kao temeljno nasljeđe koje svjedoči o praktičnoj važnosti slobode, rastući geopolitički rizici traže cjeloživotno učenje, prilagodbu i rad na stalnoj obnovi povjerenja u demokratske institucije. U suprotnom, tolerancija prema navedenim rizicima može nas odvesti u izvjesne dugoročne ekonomske i društvene ishode od kojih će se zapadni svijet i pojedine zemlje teško oporaviti.
Zato Summit otvara priliku za novi globalni poredak, bolji od ovog postojećeg u okviru kojega su Kina, Rusija i druge autoritarne zemlje već zauzele dovoljnu količinu geopolitičke moći koja im omogućuje da u značajnom dijelu svijeta bez posljedica uskraćuju bilo kakvu priliku za razvoj slobode i demokracije. Reforme prema novom globalnom poretku mogu se očekivati samo u dugom roku, uz visoku neizvjesnost, a zahtijevaju stvaranje čvrstog sigurnosnog savezništva demokratskih zemalja pod vodstvom transatlantskog svijeta (SAD, EU i NATO).