Inflacija u Hrvatskoj je u prosincu 2021. iznosila 5,5% (5,0% u europodručju). To je najviša stopa inflacije od uvođenja eura, ali za Hrvatsku nije ni blizu inflacije iz 2008. kada je stopa u jednom mjesecu prešla 8%. Kao i tada, inflacija je uglavnom potaknuta rastom cijena nafte na svjetskom tržištu. Slika 1 prikazuje očitu korelaciju:
Slika 1.
Izvor: DZS, Eurostat
Povijesni minimum cijene nafte u vrijeme lockdowna u travnju 2020. i događaji koji su potom uslijedili objašnjavaju inflacijski ciklus kroz koji trenutno prolazimo. Terminski ugovori na naftu su se u vrijeme lockdowna 2020. prodavali po nevjerojatnoj negativnoj cijeni (trebalo je nekome platiti da ih kupi). Međutim, u sljedećih godinu dana (do kraja travnja 2021.) nafta se normalizirala na uobičajenih 65 dolara za barel te potom nastavila još malo rasti. Ta oscilacija se prelila i na druge cijene, jer energenti su bazična cijena koja posredno ili neposredno utječe na većinu drugih cijena.
Slika 2 potvrđuje da je riječ o troškovno potaknutoj inflaciji. Uz troškove prijevoza najviše su rasle cijene hrane (na koje energenti jako utječu zbog njihovog visokog udjela u proizvodnji i distribuciji). Usluge, koje manje zavise o energentima, nisu bilježile toliki rast cijena, jer one više zavise o potražnji koja se oporavlja, ali se tek vraćala na predpandemijske razine što nije ostavljalo velik prostor za povećanje cijena. Ako gledamo prosinac (2021.) na prosinac (2020.), cijene roba su rasle 6,7%, a usluga samo 1,7%.
To objašnjava i dio razlike između stvarne i percipirane inflacije. Ljudi u pravilu lakše percipiraju ono što se mijenja, a ne ono što se ne mijenja; inflacija izgleda dramatično nakon povratka iz dućana, pri čemu se često zaboravlja da cijene komunikacijskih usluga, odjeće, pokućstva i opreme za kuću, rekreacije, obrazovnih ili zdravstvenih usluga nisu rasle tempom kao cijene roba.
Slika 2.
Izvor: DZS
Očito je da se inflacija 2021. objašnjava nezapamćenom stop-go politikom (lockdown 2020., otpuštanje 2021.). Pokretanje globalnog gospodarstva bio je otponac za inflaciju koja je pokrenuta energentima, što se u najvećoj mjeri osjetilo u drugoj polovici prošle godine koja je zaključena na spomenutih 5,5%.
Kako je s prosjecima za godine? Prva polovica 2021., dok oporavak još nije bio uzeo maha, u cjenovnom je smislu bila mirnija. Zbog toga je inflacija mjerena godišnjim prosjekom 2021. bila puno niža od inflacije u prosincu. Kada se gleda prosjek razine cijena 2021. u odnosu na prosjek 2020., inflacija je iznosila 2,6%. A kada se prosjeci produlje još dalje u prošlost, vidi se da cijene iz prosinca 2021. još uvijek ne znače trajni, dugoročni poremećaj: Slika 3 prikazuje inflaciju do prosinca 2021. u odnosu na prosjek 2015. godine. U tih 6,5 godina opća razina cijena (Ukupno na Slici 2) povećala se svega oko 8% ili oko 1,2% u prosjeku na godinu, uz samo dva značajna dugoročna odstupanja prema gore, oba lako objašnjiva:
- Dugoročnu inflaciju generirala je država kroz povećanje trošarina (cijene alkoholnih pića i duhana)
- Dugoročnu inflaciju generirao je i boom potražnje za turističkim uslugama.
Slika 3
Izvor: DZS
Naravno, sada nas manje zanima ono što je bilo, a više ono što će biti. Najveći dio višegodišnjeg rasta koji je prikazan na gornjoj slici (osim kod prve dvije stavke slijeva) nastao je upravo u toku 2021., i kao što smo pokazali, razloge treba tražiti u skoku cijena energenata i stop-go efektu lockdowna i otpuštanja (mogli bismo reći: efekt praćke ili otponca). Praćka se bila napela kao nikada dosada u novijoj povijesti, pa su neki elementi gospodarskog mehanizma kratkoročno bili popucali nakon zatvaranja, slično naglom preopterećenju atrofiranog mišića koji puca; zastoji u lukama, uska grla proizvodnje mikročipova i nekih metala. To je dolilo ulje na inflacijsku vatru. Sada izgleda da se uska grla pomalo šire. Zbog toga će kretanje cijena u 2022. primarno zavisiti o stanju na tržištima energenata i rada.
Cijene energenata upućuju na obratan razvoj u 2022. u odnosu na 2021. Na početku 2021. cijena nafte bila je relativno niska (oko 50 USD za barel). Rasla je kroz cijelu prvu polovicu godine (krajem lipnja se približila 75 USD – sve možete pratiti na Slici 1). Tada je bilo izvjesno da će se prijenos rasta cijene nafte na cijene ostalih dobara odvijati kroz drugu polovicu 2021., ali se očekivalo smirivanje i nešto niža inflacija od ove koja je ostvarena na kraju godine. I sam sam tada pomislio da je naftni ciklus iscrpljen računajući na aktivaciju američkog naftnog izvoza (SAD su prije pandemije u jednom trenutku postale najveći svjetski izvoznik nafte), no to se nije dogodilo i tako sam podcijenio inflaciju na kraju prošle godine. U međuvremenu je rast cijene nafte pojačan problemima na bušotinama u Meksičkom zaljevu potkraj ljeta 2021. (olujno nevrijeme) i odgodama američkih proizvođača nafte iz škriljca da povećaju proizvodnju dok se ne oporave bilance prezaduženih poduzeća koja su stradala 2020. Zbog toga je došlo do još jednog pomaka cijene na gotovo 85 USD za barel potkraj listopada 2021. To je dodatno podiglo ionako visoku inflacijsku temperaturu. Nakon toga nafta se konačno stabilizirala između 70 i 80 USD za barel, što je ponovo razbudilo očekivanja smirivanja inflacije. No, svjetsko tržište je teško predvidjeti. Početkom ove godine pojavili su se problemi s naftom iz Libije. OPEC isto ima problema s povećanjem proizvodnje. I dalje je prisutan strah od povećanja ulaganja u pogone za proizvodnju fosilnih goriva (“Greta efekt” – iako postoje prijepori o tome koliko je taj efekt uistinu jak), a potražnja iz Kine bila je nešto veća od očekivanja. Zbog toga je cijena barela (terminski ugovori WTI) dok zaključujem ovaj tekst ponovo blizu 85 dolara.
Opisana nepredvidivost globalnih odnosa u proizvodnji i potrošnji nafte ne dopušta isključenje nekog stresnog scenarija za ovu godinu s novim poremećajima i naftom na oko 100 ili 120 USD za barel. Međutim, sagledavanje budućnosti uvijek se zasniva na nekim scenarijima. Osnovni je uvijek da (nepredvidivog) šoka neće biti. Dakle, izgledi su sljedeći: u prvoj polovici 2022. nastavit će se efekt prijenosa većih cijena nafte (jer su u prvoj polovici 2021. bile znatno niže), no kako godina bude odmicala, taj učinak će sve slabije djelovati. Stoga će stope inflacije na početku 2022. biti veće nego prema kraju godine, kada će veća osnovica (bazna razina cijena) iz druge polovice 2021. ući u izračun stopa promjene koje se mjere u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Generalno, cijene će u 2022. biti mirnije (rast će sporije) nego 2021.
Slika 4. prikazuje spomenutu igru osnovice (baze) i stopa inflacije. Plava linija koja raste uz prekid izazvan lockdownom 2020. i uz naglo ubrzanje 2021. (spomenuti efekt praćke) predstavlja indeks koji mjeri opću razinu cijena roba i usluga prema ponderima koji odražavaju prosječnu košaricu potrošnje kućanstava.
Slika 4.
Izvor: DZS
Crvena linija Yoy (godina na godinu) mjeri godišnju promjenu vrijednosti prikazanih na prvoj plavoj liniji – to je ono što obično razumijemo kada kažemo “inflacija”: stopa promjene opće razine cijena u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Problem s tom “inflacijom” je u tome što Yoy mjeri prošlost od godinu dana (zavisi o osnovici – razini otprije 12 mjeseci) i tako prikriva ono što se događa u novije vrijeme. Zbog toga je na Slici 4 prikazana i drugačije mjerena inflacija – Mom (mjesec na mjesec), koja pokazuje promjenu u odnosu na prošli mjesec; na primjer, zadnji podatak Mom je na 0%, što znači da se razina cijena u prosincu nije promijenila u odnosu na studeni. Na slici možete pratiti i vezu između tih linija: kada debela plava linija razine cijena stoji kao u prosincu, točkasta zelena linija tavori na nula posto. No, crvena linija (Yoy) ima svoju autonomnu dinamiku, jer ona zavisi o bazi iz istog mjeseca prethodne godine. Zbog toga smo u prosincu imali Yoy inflaciju od 5,5% i Mom inflaciju od 0%.
Na toj slici treba razlučiti dvije važne stvari:
- Razina cijena (plavo) padala je od listopada 2019. do kraja 2020., pa dio uzleta 2021. (čije smo uzroke objasnili) nadoknađuje izgubljeno vrijeme usporedo s brzim oporavkom koji nadoknađuje dramatičan pad gospodarske aktivnosti 2020. No, stopa rasta BDP-a 2022. bit će u najboljem slučaju upola od stope rasta 2021. (koja se u Hrvatskoj procjenjuje na 9-10%), što samo po sebi opravdava očekivanje mirnijeg rasta cijena od eksplozije koju plava linija pokazuje u toku 2021.
- Točkasta zelena linija (Mom) još uvijek ima svoje jednim dijelom sezonske oscilacije i ne pokazuje trajan uzlet. To se može tumačiti kao znak da pogubno galopirajući inflacijski proces u kojem bi nastala spirala cijena, plaća i inflacijskih očekivanja, još nije nastupio.
Stagnacija cijena u prosincu (u odnosu na studeni) ne znači da razina cijena neće dalje rasti. U toj stagnaciji skriven je i sezonski učinak (cijene u prosincu najčešće stagniraju ili padaju), pa podatak treba tumačiti s osobitim oprezom. No, prije nego što objasnimo razloge zašto će cijene dalje rasti, treba primijetiti da je krajem 2021. (usporedo sa stabilizacijom cijene nafte) konačno došlo do stabilizacije svjetskih cijena hrane. Ovdje je poveznica na FAO-ove indekse svjetskih cijena hrane gdje možete primijetiti stabilizaciju kod svih skupina dobara osim kod mliječnih proizvoda, pri čemu je najveći pad cijena krajem 2021. zabilježen kod ulja čije su cijene prethodno najbrže rasle.
Postavlja se pitanje kolika bi inflacija 2022. mogla biti kada bi se u scenariju iz snova, za potrošače, cijene energenata i hrane stabilizirale na razini iz prosinca 2021., te kada i ukupna razina cijena ne bi dalje rasla? U prosincu 2022. u odnosu na prosinac 2021. (Yoy) inflacija bi se po definiciji vratila na 0%, no zbog efekta prijenosa niže razine cijena iz ranijih mjeseci 2021., prosječna godišnja inflacija iznosila bi još uvijek relativno visokih 2,6%. Osim što je ovo dobra vježba za poimanje razlika između različitih statističkih definicija inflacije, ujedno je i objašnjenje razloga zašto će 2022. u pogledu dinamike inflacije biti obratna od 2021.: dok je “inflacija” (Yoy) u 2021. bila niža u prvoj i viša u drugoj polovici godine, u 2022. će biti viša u prvoj i niža u drugoj polovici godine. Da bi se ta prognoza ostvarila, bit će dovoljno da plava linija na Slici 4 raste sporije nego prošle godine, što je vrlo izgledno.
Naravno, minimalne su šanse da će inflacija padati prema 0% na kraju godine, no stopa (Yoy) bi u prosincu 2022. mogla biti značajno niža od ovih 5,5% s kojima smo zaključili 2021. Nastavak gospodarskog oporavka i stanje na tržištu rada koje upućuje na rast plaća gurat će cijene prema gore (naročito cijene usluga u kojima cijena rada čini važnu komponentu), no jasno je da je prostor za daljnji rast cijena po stopama koje pratimo zadnjih mjeseci ograničen. Realne plaće (nakon korekcije za inflaciju) već nekoliko mjeseci padaju i trebat će također nekoliko mjeseci za povratak na raniji rastući trend, osobito kad se u ožujku, u doba naglog rasta sezonske potražnje za radnicima, poslodavci suoče s realnim stanjem tržišta rada. Većina trgovaca sada osjeća da realna potrošnja više ne raste po stopama kao sredinom 2021., te vjerojatno kalkuliraju da je prostor za rast cijena koji ne utječe značajno na ukupnu potražnju iscrpljen. Ulazimo dakle u razdoblje sporijeg rasta cijena, što bi moglo značiti da smo s prosinačkih 5,5% (Yoy) oko maksimuma inflacije, te slijedi (polagana) konvergencija prema normalnijih 2% (Yoy) na kraju ove godine. Godišnji prosjek će biti iznad toga, između 3 i 4% (bliže 4% zbog niže razine cijena u prvoj polovici 2020.), i treba imati na umu da sve to vrijedi uz pretpostavku da više neće biti nepredviđenih šokova na tržištima energenata i hrane.