Glavno načelo rada u politici i PR-u glasi da kada se nešto ponovi tisuću puta nije više važno je li istina ili laž. Odnosno, nije važno je li stvar uopće dovoljno analizirana da bi se moglo utvrditi je li istina ili laž. Tako je i s vrijednošću kune. Mnoštvo ljudi je mnogo puta ponovilo tvrdnju da je kuna precijenjena.
To je tema koja nas proganja iz prošlosti. Bit će važna i u budućnosti ako se obistine najave da će Hrvatska uskoro aplicirati za ulazak u Europski tečajni mehanizam, takozvanu čekaonicu za euro. U tom procesu treba odrediti središnji paritet – tečaj po kojem će se kuna jednoga dana, prema sadašnjim procjenama najranije 2022., zamijeniti eurom. Paritet mora biti ravnotežni, što znači niti znatno iznad, niti znatno ispod vrijednosti tečaja uz koju se ostvaruje uvijek relativna vanjska ravnoteža.
Milan Deskar Škbrić je u jučer objavljenom radu u Labovoj rubrici analiza «Šira slika» pokušao pokazati da je tekući tržišni tečaj vrlo blizu ravnotežnom. U isto vrijeme, objavljene su i neke druge zanimljive kratkoročne statistike. One se zbog totalne nacionalne zaokupljenosti Agrokorom slabo probijaju do slušatelja, čitatelja i gledatelja. Zbog toga u ovom malo širem Flešu na Labu podsjećamo na tekuće statistike. Iako će se pokazati da i u njima ima traga Agrokora:
- Noćenja stranaca u kolovozu bila su 5,7% veća nego u kolovozu prošle godine. Kolovoz je najjači turistički mjesec u kojem se zbog ograničenja kapaciteta najteže ostvaruje rast. Ako je kolovoz toliko rastao, drugi su mjeseci rasli još više. Rasle su i cijene turističkih usluga. Stoga ne bi trebalo čuditi ako devizni prihodi turizma na godišnjoj razini porastu i do 10% (u drugom tromjesečju rast je iznosio 19%). To je malo više od 800 milijuna eura ili 6 milijardi kuna.
- Širenje robnog deficita vjerojatno neće poništiti ovaj učinak. Prema definitivnim podacima za srpanj (kumulativno za godinu do tog mjeseca), robni izvoz se u kunskom iskazu povećao za 14,2%, a uvoz za 11,6%. Izvoz raste brže od uvoza, što znači da se robni deficit u apsolutnom iznosu povećava (jer gospodarstvo raste), ali se pri tom povećava i pokriće (robnog) uvoza izvozom.
- Prema preliminarnim podacima za prvih osam mjeseci, dinamičan rast se nastavio. Robni izvoz je kumulativno rastao oko 14%, uvoz oko 10%. Pokrivenost uvoza izvozom se povećala sa 60,1% na 62,1%, pa se robni deficit u prvih osam mjeseci 2017. u odnosu na isto razdoblje 2016. povećao manje od 2 milijarde kuna. To je mnogo manje nego što je rastao turistički suficit.
- Tečaj tj. broj kuna koje treba dati za jedan euro se u zadnje tri godine, koliko traje intenzivan oporavak izvoza roba i usluga, nalazi pod stalnim pritiskom u pravcu aprecijacije. To je logično u zemlji koja ima suficit na tekućem računu bilance plaćanja kada se očekuje da će se taj suficit još neko vrijeme nastaviti. Donja je slika konstruirana tako da svaka linija predstavlja jednu godinu od siječnja do prosinca tako da se zorno vidi kako se linija iz godine u godinu spušta prema dolje (kuna jača).
Izvor: HNB
- U takvim bi uvjetima bilo logičnije postaviti pitanje što ako se nastavi ovaj tip rasta uz eksterni suficit, pa nakon uvođenja eura umjesto jačanja kune dobijemo veću inflaciju (realni tečaj tendira ka ravnoteži kao što je pokazao Deskar Škrbić)? Šansa za to nije velika (osobito je mala šansa da taj efekt bude osjetan). Razlog ne leži samo u Deskarovim aproksimacijama ravnotežnih odnosa. Razlog leži i u tome što je zemlji poput Hrvatske jako teško dugoročno rasti uz vanjski tekući suficit. Potražnja i uvoz će u jednom trenutku vjerojatno reagirati jače od onoga što izvoz (roba i usluga) može pratiti rastom i ono što trošimo postat će opet nešto veće od onog što proizvodimo, a to u prijevodu znači deficit na tekućem računu bilance plaćanja. Pritisci na aprecijaciju tečaja i/ili rast cijena neće biti vječni, iako će se u slučaju uspješne konvergencije (približavanja razine razvoja prosjeku EU) javljati češće nego pritisci sa suprotnim predznakom. U tom kontekstu, postavlja se pitanje jesu li pritisci sa suprotnim predznakom već tu? Što znače kratkoročni, pomalo neobični pokreti tečaja, kakve smo imali u travnju i rujnu? Kuna je tada neočekivano intenzivno slabila («intenzivno» za hrvatske pojmove znači oko 1%, što se na nekim drugim valutama ni ne primijeti – npr. u rujnu je kuna deprecirala sa cca. 7,4 na 7,5 kuna za euro)? Ti kratkoročni pokreti koji su vraćali liniju 2017. prema gore, sve do linije 2016., ne bi smjeli zavarati. Vjerojatno nije slučajnost da su se linije sljubile u mjesecima najvećeg informacijskog kaosa u vezi Agrokora. Nad tim kratkoročnim, ponekad spekulativnim, ponekad psihološki induciranim pokretima tečaja, uvijek prevladaju fundamentalne ekonomske sile u srednjem, a pogotovo u dugom roku.