U pregledu važnijih statističkih objava iz prošloga tjedna bit će riječi o prvim procjenama kretanja BDP-a u SAD-u i europskim zemljama, o inflaciji i potencijalnoj recesiji, no započet ćemo ipak s domaćom statistikom o kretanju industrijske proizvodnje i trgovine na malo.
Industrijska proizvodnja i trgovina na malo u Hrvatskoj
Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj pala je ožujku kako na mjesečnoj, tako i na godišnjoj razini. Ukupna sezonski i kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja u ožujku u usporedbi s veljačom ove godine pala je za 2,6%, a u usporedbi s ožujkom 2021. za 1,9%. Time je djelomično poništen rast u prva dva mjeseca ove godine pa je tako kalendarski prilagođena industrijska proizvodnja u prvom kvartalu 2022. bila svega 1,7% viša u usporedbi s istim razdobljem prošle godine (prema izvornim indeksima +2,2%).
Došlo je i do pada broja zaposlenih osoba: u odnosu na isti mjesec lani bilo je 2% manje zaposlenih u industriji, a u odnosu na veljaču 0,8% manje zaposlenih. Zalihe gotovih proizvoda također su pale: u ožujku ove godine bile su manje za 10 posto u odnosu na ožujak prošle godine, a do pada je došlo u svim grupacijama proizvoda, što vjerojatno ukazuje na još uvijek prisutne probleme u lancima dobave.
Tablica 1. Zalihe gotovih proizvoda pri proizvođačima, izvorni indeksi volumena
Izvor: DZS
Kod trgovine na malo pak rast je još uvijek prisutan: realni promet trgovine na malo u ožujku 2022. porastao je i na mjesečnoj i na godišnjoj razini. U ožujku 2022. u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine, kalendarski prilagođeni promet od trgovine na malo realno je porastao za 3,6%, dok je u prva tri mjeseca 2022. realno porastao za 2,0% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Kao što vidimo u tablici 2, nominalni porasti su još uvijek dvoznamenkasti, no od početka godine realne stope rasta osjetno su pale. Glavni razlog je rast stope inflacije. Rast potrošačkih cijena očigledno sve više narušava realnu kupovnu moć građana.
Tablica 2. Trgovina na malo – godišnje stope promjena izračunane iz kalend. prilag. indeksa
Izvor: DZS
BDP u europskim zemljama i SAD-u
U četvrtak i petak počele su pristizati preliminarne procjene o kretanju BDP-a u prvom kvartalu ove godine. Od europskih zemalja, prvo je Švedska objavila kako joj je gospodarstvo palo za 0,4% u odnosu na prethodni kvartal (QoQ), zatim Francuska čiji je BDP bio na „nuli“, španjolski BDP je porastao za 0,3%, talijanski je pao za 0,2%, njemački porastao za 0,2% itd. Sveukupno gledano, gospodarstvo eurozone realno je poraslo za svega 0,2% u odnosu na prethodni kvartal.
Da ne bi bilo zabune, promatrano u odnosu na isti kvartal lani gospodarska aktivnost je bila osjetno veća (što se vidi u zadnjem stupcu na priloženoj tablici 3), no sezonski prilagođeni „kvartal na kvartal“ podaci pokazuju da je došlo do značajnog usporavanja realne gospodarske aktivnosti u EU.
Tablica 3. Stope rasta BDP-a u zemljama EU
Izvor: Eurostat
Da dobijemo dojam koliko su neka gospodarstva tehnički blizu recesije pogledajmo primjer Njemačke. Njemačka je već u zadnjem kvartalu prošle godine zabilježila negativni rast BDP-a (-0,3% QoQ), i ako revidirana procjena za prvi kvartal ove godine (rekli smo da su ovo tek preliminarne procjene koje su u pravilu podložne značajnoj korekciji u kasnijim potpunijim izračunima) bude nešto niža, njemačko gospodarstvo će tehnički već biti u – recesiji. Dakle, iako Njemačka još nije dostigla ni predpandemijsku razinu gospodarske aktivnosti, već bi mogla zagaziti u novu recesiju, što je svakako zabrinjavajuća vijest za najveće europsko gospodarstvo (podsjetimo, definicija recesije je kada BDP padne dva kvartala uzastopno).
Objava o kretanju američkog BDP-a u četvrtak posebno je bila u fokusu: neočekivani pad BDP-a od 1,4% u prvom kvartalu ove godine mnogima je zazvonio u ušima. Očekivao se rast, a kako se mjesecima govori da je američka ekonomija snažna, te nezaposlenost pada i potrošnja raste, mnogi su ostali zatečeni viješću o kontrakciji gospodarstva. Kako je onda došlo do navedenog pada?
Službeno priopćenje i prateće tablice daju nam odgovor. Prvo pojasnimo kako je brojka od -1,4% QoQ anualizirana (Amerikanci preferiraju takvu metriku), što znači da je stvarni pad „kvartal na kvartal“ bio nešto manji od -0,4% („puta 4“ i ugrubo dobijete anualiziranu brojku). To već izgleda prihvatljivije, a kad kažemo da je u odnosu na prvi kvartal lani BDP porastao za 3,6%, već nam je jasnije da stanje nije dramatično kako se na prvi pogled učinilo ako smo pročitali samo „headline“ brojku.
Nadalje, osobna potrošnja je relativno snažno porasla, porasle su i investicije, a negativan doprinos BDP-u ponajprije je došao od promjene zaliha (što je bilo očekivano jer u zadnjem kvartalu prošle godine su snažno porasle) i neto izvoza. Upravo je potonja stavka najviše utjecala na to da anualizirani rast BDP-a bude negativan (uvoz je snažno porastao, dok je izvoz pao) i tek treba vidjeti koji su razlozi za to. Neki analitičari smatraju da je uzrok to što se dio uvoza koji je trebao biti proknjižen u prosincu prošle godine prebacio u siječanj ove godine (zbog zastoja u lukama), a dio razloga se možda krije i u jakom američkom dolaru koji uvoz čini jeftinijim, a izvoz manje konkurentnim (inače, jeste li primijetili kako su se u mjenjačnicama euro i dolar gotovo izjednačili?).
Slika 1. Jačanje dolara
Završimo ovaj dio konstatacijom kako je američki nominalni BDP zapravo porastao za 6,5% u odnosu na prethodni kvartal, no kako je cjenovni deflator iznosio još viših 7,8%, realnog rasta nema, odnosno imamo spomenuti pad od 1,4%. Dakle, glavni uzrok svemu ovome je – inflacija; uz ovako visoku inflaciju naprosto je vrlo teško ostvariti realni gospodarski rast, pa pogledajmo kakvih novih vijesti ima po tom pitanju.
Inflacija
Preliminarna procjena inflacije za travanj u eurozoni objavljena u petak pokazuje da inflacija nastavlja rasti. U travnju je tako stopa inflacije iznosila 7,5%, a iako je to tek nešto više od 7,4% koliko je bila u ožujku, zabrinjavajuće je što rast nastavlja unatoč tome što su cijene energije (prvenstveno nafte) pale u odnosu na mjesec ranije. Temeljna inflacija (koja ne uključuje energiju, hranu, alkohol i duhan) također nastavlja rasti i u travnju je iznosila 3,5%, a i rast cijena usluga po prvi put nakon dugo vremena premašio je razinu od 3 posto (3,3% u travnju).
Uglavnom, za sada nemamo naznaka da će se inflacija u skorije vrijeme primiriti, a ovakve stope inflacije nikad ranije nisu zabilježene u eurozoni.
Slika 2. Inflacija u eurozoni
Gledano po pojedinačnim zemljama, vidimo da su stope inflacije svugdje relativno visoke, no u nekim su zemljama prešle u dvoznamenkaste stope rasta (baltičke zemlje, Slovačka, Nizozemska).
Tablica 4. Stope inflacije u zemljama eurozone
Izvor: Eurostat
Proizvođačke cijene, koje su leading pokazatelj za daljnji smjer kretanja potrošačkih cijena, rastu još i brže: u Njemačkoj po stopi od 30,9% u ožujku (nikad ranije viđeno u zadnjih 50 godina od kad se vode podaci), u Španjolskoj još nevjerojatnijih 46,6% itd. Tko će i kako „progutati“ taj trošak odnosno kako u takvim uvjetima ostvariti ikakav realni gospodarski rast, potpuno je nejasno.
Kako bi rekli naši stari: Brace yourself! Nova recesija je na vidiku.