PDV je posljednjih tjedana ponovo postao aktualna tema u Hrvatskoj. Prvo je premijer Plenković na aktualnom prijepodnevu rekao da će Vlada smanjiti PDV. Zatim je Europska komisija predložila nova, fleksibilnija, pravila za određivanje stopa PDV-a u zemljama EU, što je popratila Marina Kesner-Škreb u novom Aktualnom osvrtu IJF-a. Sada jedan od zadnjih brojeva Globusa donosi intervju s ministrom Marićem s „udarnim naslovom“ o smanjenju PDV-a.
O smanjenju PDV-a postoje ralike u mišljenjima jer ne postoji garancija da će se niža stopa PDV-a „preliti“ na cijene, tj. da će rezultirati spuštanjem cijena. Postoji realna opasnost da to smanjenje ostane „zarobljeno“ u maržama trgovaca i proizvođača. Također, kako ističe Kesner-Škreb, možda je mudrije snižavati „štetno“ oporezivanje rada i kapitala i tako poticati rast i zapošljavanje, a „prijateljskom“ PDV-u ostaviti da kompenzira smanjenje rashoda proračuna.
Ali ako prihvatimo činjenicu da će do smanjenja stope PDV-a uistinu doći, moramo se zapitati znači li smanjenje stope nužno veliki gubitak prihoda proračuna (PDV je najizdašniji porezni oblik). Da bismo odgovorili na ovo pitanje potrebno je uvesti pojam efikasnosti naplate PDV-a (za objašnjenje različitih mjera efikasnosti vidjeti Sopek, 2012 ili Šimović i Deskar-Škrbić, 2016).
Jedan od temeljnih pokazatelja efikasnosti naplate PDV-a je tzv. C-efikasnost. Ovaj pokazatelj pokazuje koliko stvarna naplata PDV-a odstupa od slučaja „savršene“ naplate, kada bi se jedinstvena stopa primijenila na cijelu poreznu bazu, koju u slučaju PDV-a predstavlja finalna potrošnja. Formula za izračun C-efikasnosti je
gdje je R ukupan prihod od PDV-a, FC je finalna potrošnja kućanstava, a r standardna stopa PDV-a. Efikasna naplata PDV-a bi trebala rezultirati vrijednošću CER-a od 100. Kretanje C-efikasnosti od 2010. godine (da se anulira učinak povećanja PDV-a u kolovozu 2009. godine) je prikazano na Slici 1.
Slika 1: C-efikasnost
Izvor: vlastiti izračun
Grafikon pokazuje da je C-efikasnost u recesiji značajno smanjena, bez obzira na povećanja stope PDV-a 2009. i 2012. Bez obzira na uvođenje fiskalizacije, 2013. nije došlo do povećanja efikasnosti, ali u toj godini je utjecaj imala i odgođena naplata PDV-a po uvozu nakon ulaska u EU, podizanje praga za ulazak u PDV s 85 na 230 tisuća kuna te proširenje osnovice za snižene stope. Do oporavka efikasnosti je došlo 2014. godine, nakon čega je efikasnost nastavila rasti. Međutim, indikator i dalje ukazuje na neefikasnost naplate budući da je u 2016. godini poprimao vrijednost 90.
Na neefikasnost dodatno mogu ukazati i podaci o tzv. poreznim rashodima. Porezni rashodi prikazuju koliki su proračunski gubici nastali uslijed raznih poreznih olakšica, oslobođenja, povlaštenih poreznih stopa i drugih povlaštenih poreznih tretmana, Na Slici 2 su prikazani porezni rashodi u Hrvatskoj po vrstama poreza.
Slika 2: Porezni rashodi
Porezni rashodi su u 2016. godini iznosili visokih 5 milijardi kuna (za usporedbu, smanjenje stope PDV-a za jedan postotni bod je procijenjeno na cca. 2 milijarde kuna). Ono što je posebno važno zamijetiti je da udio poreznih rashoda kod PDV-a postao izraženiji u proteklih nekoliko godina (ponajviše zbog proširenja osnovica za snižene stope PDV-a 2013.). Pitanje je jesu li snižene stope uopće u skladu s temeljnom svrhom PDV-a, koji nije zamišljen kao porez koji je usmjeren na poticanje pojedinih gospodarskih grana ili kao instrument za vođenje socijalne politike (za detaljnu diskusiju pogledati Šimović, 2017).
Ali zašto je efikasnost važna za raspravu o sniženju stope PDV-a? Važna je, jer se povećanjem efikasnosti mogu gotovo u potpunosti anulirati učinci smanjenja stope PDV-a budući da prihodi od PDV-a ovise o kretanju tri faktora: efektivne stope PDV-a, baze (potrošnje) i efikasnosti. Na Slici 3 je prikazana hipotetska stopa PDV-a koju bi Hrvatska mogla imati da se C-efikasnost poveća na 100.
Slika 3: Stvarna i hipotetska stopa PDV-a
Da je C-efikasnost bila maksimalna u 2016. godini bi opća stopa PDV-a mogla biti 23% umjesto 25%, bez gubitka prihoda u proračunu.
Zato bi u ovu „vruću“ temu trebalo proširiti i otvoriti pitanje na koji način se može povećati efikasnost naplate PDV-a. Ako ministar Marić već ide u reformu PDV-a onda bi trebao razmisliti da napravi njegovu sveobuhvatnu reformu i vrati PDV-u temeljna obilježja neutralnosti, jednostavnosti, izdašnosti i efikasnosti, a ostale ciljeve koje sada pokušava postići PDV-om (niže cijene određenih grupa proizvoda) neka gađa drugim, izravnim instrumentima.