U analizi Institutions Behind Competitive Global Rankings koju je objavio Centar za javne politike i ekonomske analize otvaram temu koja predstavlja dugoročni kamen temeljac slobode i razvoja.
Temeljna pitanja
Temeljna su pitanja sljedeća:
- Koje su zemlje rangirane pri vrhu nekoliko relevantnih globalnih izvješća i rang-ljestvica zemalja, te koja je institucionalna pozadina njihovih rezultata? U tom pogledu postavlja se pitanje natjecanja s onima koji su (naj)bolji.
- Što druge zemlje mogu iz toga naučiti kako bi radile na dugoročnim poboljšanjima svojih javnih politika? U tom pogledu postavlja se pitanje učenja u cilju poboljšanja, odnosno učenja o politikama i transfera znanja o najboljih politikama.
Složena pozadina
Analiza proizlazi iz kombinacije dugogodišnjih izvješća razvijenih na temelju globalno relevantnih metodologija kojima se mjere razine demokracije (političke slobode), ekonomske slobode i konkurentnosti. Svako od tih izvješća sadrži niz indikatora među kojima postoje i određena preklapanja. To potvrđuje snažnu povezanosti između tri navedene velike cjeline. Ova analiza bavi se institucionalnim indikatorima koji govore o javnom upravljanju odnosno javnim politikama.
U pozadini složenih indikatora kriju se dugoročni institucionalni procesi i vrijednosti, koji su sastavni dio cjeline. Zato ova inicijalno politološka analiza ističe važnost multidisciplinarnog pristupa ovoj širokoj i važnoj temi, suprotno od uobičajeno površnog pristupa koji odmah i olako svrstava složene teme u uske silose.
Promatra se kojih dvadeset zemalja ima najbolji prosječni ranking u tri kategorije indeksa koji mjere razine demokracije (Economist Intelligence Unit), ekonomske slobode (Fraser Institute) i konkurentnosti (World Economic Forum). Polazna osnova za takvu kombinaciju je visoka razina povezanosti između političkih i ekonomskih sloboda te konkurentnosti zemalja. Takva je povezanost jasna kada se analizira interakcija indikatora javnih politika i javnog upravljanja. Pritom Singapur i Hong Kong zbog deficita demokracije ne ulaze među dvadeset najboljih unatoč visokoj ekonomskoj slobodi i konkurentnosti.
Indikatori institucija i javnih politika
Prvo ćemo prikazati sadržajni presjek niza indikatora, odnosno standarda i vrijednosti javnih politika koji stoje u njihovoj pozadini:
- Demokracija odnosno sustav političke slobode nikako nije samo pitanje izbornog pluralizma, već i funkcioniranja vlade, političke participacije građana, slobode medija, građanskih sloboda, vladavine prava i političke kulture. Tek kombinacija ovih faktora čini demokraciju Dakle, demokratska politička kultura je ključ, pri čemu sloboda, vrline, racionalnost i pravila idu zajedno. Uza sve to, demokratski sustavi imaju i svoju geopolitičku dimenziju.
- Ekonomske slobode odnosno sustav kapitalizma polaze od političko-filozofske ideje osobnog izbora, dobrovoljne razmjene i privatnog vlasništva. Postoji i metodologija mjerenja ekonomske slobode.
- Konkurentnost se mjeri odnosno ocjenjuje prema nizu indikatora među kojima se nalaze i sigurnost od terorizma, povjerenje u policiju, opće društveno povjerenje, stabilnost javnih politika, transparentnost, meritokracija, vladavina prava i način zaštite vlasničkih prava, kvaliteta infrastrukture, obrazovanja i dr. Svjetski gospodarski forum definira konkurentnost kao skup institucija, čimbenika i javnih politika koje pokreću produktivnost. A kada su u pitanju institucije, američki politolog Samuel Huntington u knjizi Political Order in Changing Societies govori o institucijama kao stabilnim i cijenjenim (valued) obrascima ponašanja. Upravo stoga je jedan od indikatora konkurentnosti i razina društvenog povjerenja. Na primjer, Nordijsko vijeće ministara vidi društveno povjerenje kao odraz poštenog i dobrog funkcioniranja institucija.
Institucionalni obrasci
Prvih dvadeset zemalja na ljestvici koja kombinira tri spomenute redom su: Švicarska, Danska, Novi Zeland, Nizozemska, Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Ujedinjena Kraljevina, Finska, Tajvan, Irska, Njemačka, Japan, Švedska, Island, Norveška, Luksemburg, Austrija, Španjolska i Estonija. Dakle, Švicarska je najbolje rangirana zemlja na svijetu, ujedno i prva prema konkurentnosti talenata.
Navedeni poredak dvadeset najboljih zemalja pokazuje sljedeće institucionalne dominantne obrasce u pozadini javnih politika spomenutih zemalja:
- Više od dvije trećine su europske zemlje (EU, EFTA, Švicarska i UK). Sve ostale zemlje su anglosaksonske i istočno-azijske (na listi su i Tajvan i Japan).
- Sve su ili članice NATO saveza ili su na široj institucionalnoj osnovi NATO saveznice.
- Sve su članice OECD-a, osim Tajvana. Svakako sve dijele transatlantske vrijednosti liberalne demokracije, tržišnog gospodarstva, vladavine prava i individualnih sloboda.
- Sve, odnosno gotovo sve, dijele zapadno društveno i političko-ekonomsko institucionalno nasljeđe. To se u značajnoj mjeri odnosi i na Tajvan i Japan. Može se u tom kontekstu dodati i zapadna judeo-kršćanska i prosvjetiteljska kultura kod svih zemalja, osim djelomično Tajvana i Japana. Također, u istom okviru, preko dvije trećine od dvadeset najbolje rangiranih zemalja imaju većinsku ili barem povijesno-kulturnu pozadinu čiji obrasci dominantno ili primarno proizlaze iz protestantizma. Kod nekoliko zemalja to je slučaj u manjoj mjeri. Gotovo u svim slučajevima radi se o zemljama kršćanskog nasljeđa.
Zaključne poruke
Aktualni globalni trendovi povećali su važnost sigurnosti u okviru transatlantskih institucija. Čuvanje postojećih institucija zahtijeva čvrste i suverene odluke saveznika, umjesto priželjkivanja nerealne globalističke utopije. Širina ovog shvaćanja je bitna kako bi se dubinski spoznalo što zaista dugoročno pokreće zemlje. Pri tome, za poboljšanja treba mnogo rada i racionalnosti – baš u duhu Maxa Webera. U duhu navedenoga, Margaret Thatcher u knjizi Statecraft spominje važnost judeo-kršćanske tradicije koja ističe ljudsko stvaralaštvo, poštovanje prema radu i jedinstvenost pojedinca. Thatcher dodaje važnost vladavine zakona, kulture i prihvaćanja različitosti među neovisnim državama koje se nalaze u odnosu natjecanja. Sve to vidi kao faktore koji utječu na razvoj kapitalizma utemeljenog na slobodnom poduzetništvu.[1] Dakle, razvoj institucija ovisi o otvorenosti društva za nove prilike i naše Bogom dane talente. Uz to, Enterprise Risk Initiative pri North Carolina State University na visoko mjesto stavlja rizike glede mogućnosti privlačenja, razvijanja i zadržavanja talenata.
Značajan dio od dvadeset najbolje rangiranih zemalja dio je trokuta EU-NATO-OECD. Ukoliko neka od njih nije formalno članica cjeline tog trokuta, poput Švicarske ili Tajvana, sigurno predstavlja institucionalni i geopolitički produžetak takvog poretka. To je ključna činjenica koju treba imati u vidu kada govorimo o transatlantskim institucijama.
[1] Thatcher, Margaret, Statecraft: Strategies for a Changing World, London, HarperCollinsPublishers, 2002., str. 418-421
Autor iznosi stavove u osobno ime, a ne u ime institucije u kojoj je zaposlen.