Trenutno stanje pandemije i mjera: javna rasprava na panelu Ekonomskog laba

Foto: Karenr / Dreamstime

Ad
Ad

Pogoršanje epidemiološke situacije i zaoštravanje mjera stvara nove društvene raspukline čiji se intenzitet približava onome s početka pandemije, u vrijeme prvoga zatvaranja. Podjela u kojoj jedna strana druge smatra sebičnim bioteroristima, a druga prve fašistima, pri čemu mainstream mediji i upisi na društvenim mrežama samo zaoštravaju raskol, prijeti ozbiljnim posljedicama. Ekstremisti s obje strane već su se nametnuli kao jedini “pozvani” tumači situacije.

Neki dan smo imali prilike vidjeti mapu Europe – analizu na kojoj je Hrvatska, uz dijelove Španjolske, označena najcrvenijom bojom prema stupnju društvenog nepovjerenja. To nije rezultat samo epizode s covidom. Dublji povijesni i politički korijeni objašnjavaju ukorijenjenost podjela u Hrvatskoj. Ipak, i aktualna podjela na sebične bioteroriste i fašiste pada na plodno tlo zbog ukorijenjenog nepovjerenja. Nama je to “kao vodu piti”.

U ovom ću tekstu pokušati napraviti nešto suprotno. To će za ekstremiste i u jednom i drugom kampu biti iritantno: zamislit ćemo, zamislite, dijalog.

Zanimljivo je da se takav dijalog, barem koliko je meni poznato, u našem javnom prostoru do sada nije dogodio. No, za dijalog, osim potrebe, ima i temelja. Naime, nisu svi ljudi ekstremisti. U tihoj većini prevladavaju razumni ljudi koji nisu skloni teorijama zavjere te promišljaju kako da sami, ali i kao članovi zajednice, što lakše i s manje ožiljaka prođu kroz ovo teško vrijeme. Cijepljeni, necijepljeni, zdravi, bolesni, mladi, stari … Nažalost, znam za nekoliko obitelji u kojima su aktualne podjele stvorile nadajmo se ipak popravljive raspukline. Zbog toga, premda nisam uvjeren da ova vrsta dijaloga ima široke dosege kada je riječ o javnom prostoru i politici, uvjeren sam da dijalog uvijek može biti ljekovit za duševni mir i razgovor za nedjeljnim stolom.

Dakle, ovdje neće biti dijaloga ekstremista. Jasno je da takav dijalog nije moguć. Ovo je dijalog između čvrstog zagovornika oštrih mjera, cijepljenja i covid-potvrda s jedne strane, i skeptika koji propituje mjere s druge strane. Skeptik će biti osoba B, zagovornica oštrih mjera osoba C, a osoba A je moderator. Krećemo …

A (Moderator):

Dame i gospodo, dobrodošli na prvi panel Ekonomskog laba o trenutnom stanju pandemije i podjelama u društvu. Čast mi je predstaviti gospođu C, poznatu zagovornicu oštrih mjera, i gospodina B, isto tako poznatog skeptika. Za početak, molim vas da iznesete vaše stavove o mjerama širenja primjene covid-potvrda koje su objavljene prošli petak. Gospodine B?

B (Skeptik):

Dozvolite jedan graf za početak. Prvo, mnoge zemlje, osobito na istoku Europe, ali i mnoge druge zemlje koje su išle široko sa covid-potvrdama i kontrolom poput Singapura, prolaze kroz dramatičan val zaraze. Iz toga možemo zaključiti da oštre mjere zasnovane na potvrdama i širokom procjepljivanju populacije ne djeluju.

Štoviše, mogu postaviti tezu da širina primjene covid-potvrda može pospješiti širenje zaraze. Pogledajte Singapur, zemlje Baltika, Austriju, sve su to zemlje s puno širim primjenama testova i potvrda od Hrvatske, pa im zaraza svejedno raste sličnim tempom kao i nama. Rekao bih da im je takva strategija možda čak i naškodila.

C (Zagovornica):   

Gospodine B, pažljivo gledam vaš slajd. Kao prvo, rasap podataka je takav da u najboljem slučaju možete zaključiti da između restriktivnosti mjera i zaraze nema staitistički značajne veze. Vi to dobro znate, samo prešućujete. Drugo, zaboravljate spomenuti Italiju, ali drago mi je da ju imate na grafikonu; tamo se zaraza uspješno drži pod kontrolom: procijepljenost je vrlo široka, a covid-propusnice već se dugo nalaze u širokoj primjeni. I to na temelju zakona koji je nakon rasprave usvojen u parlamentu, dakle sve u skladu s demokratskim pravilima! Treće, Vi ste obrazovan čovjek i dobro znate da se na temelju korelacije ne može zaključivati o uzročnosti. Evo, ja ću vam, primjera radi, iz istih podataka pokazati jednu drugu korelaciju koja ukazuje na to da bi oštrina mjera ipak mogla djelovati na zaustavljanje zaraze: na slici vidimo vaš omiljeni sedmodnevni prosjek novozaraženih koji se u odnosu na prethodni tjedan već nalazi u padu ili stagnira u Singapuru i na Baltiku, dakle tamo gdje se potvrde jako široko primjenjuju.

B (Skeptik):

Gospođo C, ovo kada kažete da korelacija nije isto što i uzročnost postalo je opće mjesto diskvalifikacije druge strane koja pokušava argumentirati uz pomoć kakvih-takvih podataka. Naravno da ne gradim argument samo na temelju brojki, nego imam i neka suvisla tumačenja. Konkretno: ako i cijepljene osobe mogu širiti virus, a covid-putovnica im dopušta ulaz i nepoštivanje mjera svuda, čak i u bolnicama, te ako takve osobe ne moraju u samoizolaciju ako se razbole, onda je covid-pasoš licence for spread, ili ako ćemo ići do kraja, licence to kill. A ovo što ste vi pokušali iščitati iz slike je klasičan primjer brkanja stvari: iako je zaraza dugo nakon zaoštravanja mjera rasla, vi tvrdite da je preokret nakon udara u plafon epidemijske krivulje nastao zbog mjera koje ranije nikako nisu spriječile širenje nego su koegzistirale s eksplozijom zaraze? To je ponavljanje iste priče kao u valovima prošle jeseni i zime kada nije bilo cjepiva. Ignorirate da su se krivulje zaraženih mogle okrenuti zbog prirodnog limita širenja uslijed prokuženosti. Vi svoju tezu jednostavno ne možete dokazati!

C (Zagovornica):

Kao ni vi vašu. I oslobodite nas tih efektnih naziva tipa licence to kill i vratite se na temu; jer, vi vodu zapravo tjerate na moj mlin kada govorite o tome da i cijepljeni mogu širiti virus! Od početka sam zagovarala još oštriju primjenu mjera i tražila da se i cijepljeni testiraju na ulazu u zdravstveni sustav. Iako cjepivo smanjuje rizik od širenja zaraze i jako smanjuje rizik komplikacija i smrti, ne mogu ljudi šetati po zdravstvenom sustavu s covid-potvrdama o cijepljenju kako im se prohtije, nego se svi moraju testirati kako se zaraza ne bi širila tamo gdje se liječe najranjiviji ljudi koji obolijevaju i od drugih bolesti.

B (Skeptik):

Drago mi je da se slažemo u jednoj stvari, ali Vaš je problem u tome što taj vojnički ili, ako hoćete, bolnički princip, želite nametnuti cijelome društvu. Vi želite cijelu državu pretvoriti u bolnicu!

A (Moderator):

Samo malo, i ja sam tu. Dotaknuli ste se ključne teme – gospođo C, ako dobro razumijem, vi ste za covid-potvrde za sve i svuda; ne samo za veća okupljanja, nego i za odlazak na posao, u restorane, shopping centre, dućane, mislim, gdje su granice takvih mjera?

C (Zagovornica):

Prvo se moram vratiti na pitanje učinkovitosti cjepiva u prevenciji zaraze. Ono nije idealno učinkovito, ali je u određenoj mjeri učinkovito. No, kako je učinak manji nego što smo na početku mislili, zagovaram široko testiranje. Isti princip za koji sam objasnila da bi trebao vrijediti za zdravstvo, trebao bi vrijediti svuda gdje se okuplja više od 50 ljudi, osim u školama koje uvijek možemo prebaciti online kada počne širenje. Mjesta društvenih okupljanja gdje se u pravilu nalazi manje od 50 ljudi kao što su kafići, restorani i manji dućani nije praktično ograničavati pristupom s negativnim testovima, ali nećemo ništa izgubiti ako kažemo da u njima treba održavati distancu i da smiju ući samo osobe s covid-putovnicama koje su preboljele ili su cijepljene.

B (Skeptik):

Užas! I još te potvrde vrijede dulje cijepljenima iako je sada već dokazano da imunost uslijed preboljenja dulje traje.

A (Moderator):

Samo malo gospodine B, dopustite gospođi C da završi, imat ćete priliku…

C (Zagovornica):

Da, nemojte me prekidati. Shvatili ste moju poruku. Što šira primjena testova! Ali, u praksi ih nije moguće idealno primijeniti. Postoje ograničeni kapaciteti testiranja, teškoće kontrole i troškovi testa, svađe tko će to platiti, i tako dalje. Jasno je da se prijatelji neće testirati kada se nađu na večeri iako bi odgovorni ljudi trebali kupiti jeftine antigenske testove u apoteci i testirati se prije odlaska na večeru ili neko manje okupljanje. Zbog toga covid-pasovi trebaju zamijeniti testove u većini socijalnih situacija izvan zdravstvenog sustava, dakle tamo gdje je manji intenzitet interakcija i rizik zaraze, kao što su dućani i benzinske pumpe. A vi se morate pomiriti s time da cijepljeni koji imaju potvrde, a to je sada već svuda, osim možda u Bugarskoj, većina, imaju jednostavno više slobode jer manje ugrožavaju druge.

A (Moderator):

Samo malo: da li to znači da onaj tko nije prebolio i nije cijepljen po Vama ne može ući u dućan, kafić ili u benzinsku pumpu?

C (Zagovornica):

Može ući ako ima test, na volju mu je. I test mora sam platiti. S testom nema zabrane, jer test je dokaz da ne širiš zarazu. Ali ako nema test, nije cijepljen i nije prebolio, ne može ući. Uostalom, od malo pritiska za cijepljenje i od malo društvene nagrade za one koji su se cijepili neće nikome pasti dlaka s glave. A ako ste takve mimoze da vas ovo ugrožava i da vam je to segregacija, onda – zatvorimo kafiće i restorane. Nitko unutra, nitko vani – nema segregacije.

A (Moderator):

Izvolite gospodine B, vidim da jedva čekate …

B (Skeptik):

Ne znam odakle bih krenuo! Prvo, to što gospođa C naziva „malo pritiska od kojeg nikome neće pasti dlaka s glave“ nije ništa drugo nego prikriveno kršenje Ustava i temeljnih vrijednosnih principa na kojima počiva ovo društvo. Uvođenje segregacije na mala, ma šta mala, na velika vrata. Jer ovdje nije riječ o tome da nekoga odvajate ili nešto zabranjujete jer očito ugrožava drugog, ovdje je riječ da ljude odvajate na temelju mjere za koju nema dokaza da djeluje! Naprosto vam se više sviđa to što je netko cijepljen, nagrađujete ga jer je vjerno slušao upute, a to što niste sigurni da puno manje širi virus, bože moj … Pitanje nije doktrinarno, jer i ja sam za razumnu primjenu mjera tamo gdje su one očito potrebne i djeluju, kao testovi na ulazu u zdravstveni sustav. Ali, na ulazu na benzinsku pumpu, molim vas! Ne umanjujmo i ne sužavajmo problem u ime sprječavanja širenja zaraze jer ovo nije takva ugroza da bismo bacili niz vodu naše glavne ustavne principe i slobodu na temelju upitnih mjera. Drago mi je da gospođa C želi nagraditi one koji su se cijepili i ipak priznaje da cjepivo ne štiti savršeno od zaraze, ali pritom opet umanjuje problem. Upitno je, naime, štiti li cjepivo uopće od zaraze. Vidite, udjel cijepljenih u pozitivno testiranima kreće se oko jedne četvrtine prošloga tjedna, no stvarni udjel cijepljenih u zaraženima vjerojatno je mnogo veći. Necijepljeni se uplaše svake grlobolje i slabosti pa prirodno požure na testiranje i napune statistike, a cijepljeni se osjećaju sigurnije jer su zaštićeni od komplikacija, baš kao što se i inače slobodnije ponašaju pa također doprinose širenju zaraze. Realno, a ne samo subjektivno, oni jesu bolje zaštićeni, pa ih većina odšmrca covid par dana kod kuće uz čaj i limun, nikome se ni ne jave i ne budu ni registrirani kao pozitivno testirani jer covid potvrdu već imaju. A ovi koji se razbole a nisu cijepljeni svi se testiraju i prijave i ako imaju blage simptome jer na taj način dobiju potvrdu. Mene ne bi čudilo da je zbog toga udjel cijepljenih u stvarno zaraženima, pa onda i među onima koji zapravo šire zarazu, blizu udjela cijepljenih u ukupnoj populaciji – oko pola – samo što to statistika ne registrira. To bi bila logična posljedica učinkovitosti cjepiva u sprječavanju težih oblika bolesti i postojanja potvrda.

A (Moderator):

Moram ovdje uskočiti! Meni se čini da se vas dvoje, ne slažući se naizgled ni o čemu, zapravo u dosta toga slažete. Prvo smo ustanovili da se slažete u pogledu nužnosti testiranja ljudi na ulazu u zdravstveni sustav, točnije, oboje ste kritizirali onaj početni model covid-pasova s kojima cijepljeni a netestirani mogu slobodno ići po ambulantama i bolnicama dok zaraza eskalira, jer jasno je da će se time širiti zaraza u bolničkom sustavu. A sada smo ustanovili da se slažete i u pogledu učinkovitosti cjepiva u smislu prevencije teških bolesti i smrti.

C (Zagovornica):

Joj, nemojte sad tu glumiti mirotvorca. Ako se slažemo u 20%, to ne znači ništa za drugih 80% u čemu su naše razlike ogromne. On najradije ne bi nikakve mjere, pustio bi virus da se širi, ok, samo izvan bolnica i valjda staračkih domova, u ime čuvanja individualne slobode i malo bi poškakljao ljude da se eventualno cijepe. Ja, s druge strane, vjerujem u čvrste i odlučne mjere: vjerujem u snažnu kampanju cijepljenja, u to da se što više ljudi procijepi pa makar to značilo i određeni pritisak na necijepljene, vjerujem u snažne mjere prevencije širenja kako bismo sačuvali kapacitete zdravstvenog sustava za njegovo normalno funkcioniranje. Ne samo u liječenju covida, nego i u liječenju svih drugih bolesti. Shvaćate, ja ne spadam među ekstremiste koji su se cijepili zato da mogu tulumariti i sada plaču jer mi ovdje navodno zbog necijepljenih pričamo o nekim mjerama; ja gledam ugrozu zdravstvenog sustava i želim spriječiti kolaps kako bismo mogli normalno liječiti ljude, i od covida, i od drugih bolesti. Meni se čini da vi svi ovdje zatvarate oči pred jednom činjenicom: Hrvatska u ovom valu prolazi katastrofalno loše, penje se na listama mortaliteta, idemo prema neslavnom svjetskom vrhu, i nitko me ne može uvjeriti da to nema nikakve veze s vrlo relaksiranim pristupom vlasti i građana prema mjerama i samome cijepljenju. Vjerujem da publika ovdje zna da smo prema stopi cijepljenja bolji od Rumunjske i Bugarske, uz bok Slovačkoj i daleko iza svih ostalih u EU. I to je manji problem što se tiče samog širenja, a veći je problem u tome što nam bolnice i mrtvačnice velikom većinom pune necijepljeni, a ne cijepljeni.

B (Skeptik):

Opet to podmetanje: ja kao nisam ni za kakve mjere i „pustio bih virus“? Svašta. Ja sam za mjere tamo gdje one očito proizvode više koristi nego štete. Na temelju tog principa smo se suglasili oko testiranja svih, pa i cijepljenih, na ulazu u zdravstveni sustav. Ja bih u ovom stadiju širenja privremeno zabranio i sve velike skupove, samo što se to izbjegava napraviti iz jednog prešućenog razloga: vlasti nemaju hrabrosti ograničiti slobodu cijepljenima jer su im prodali priču da je cjepivo ultimativno rješenje nakon kojeg će im se život vratiti u normalu ako se žrtvuju za druge, pa se sada boje pada popularnosti ako iznevjere to obećanje. Gospođa C to ne vidi ili prešućuje, a ja sam u primjeni svog principa konzistentan. Ako snažan pritisak na cijepljenje može na cjepivo navesti nekoga tko se ne treba cijepiti i kome je to rizik, onda nisam za mlaćenje maljem po glavama ljudi, to jest nisam za propagandu i pritisak, osobito ne u smjeru djece i mladih čiji je rizik mortaliteta od covid-19 oko nule, nego sam za edukaciju, informiranje i za to da liječnici obiteljske medicine procjenjuju i navode ljude iz rizičnih skupina na cijepljenje. Reći ću vam zašto Hrvatska loše stoji prema udjelu cijepljenih: evo, neki dan ste imali u novinama priču o liječniku iz Karlovca koji je samoinicijativno napravio upravo to – informirao svoje pacijente, pozvao one za koje je procijenio da im je rizik od cijepljenja puno manji od rizika covida, i postigao stopu procijepljenosti od 77%! To je skoro četvrtinu više od nacionalnog prosjeka. U tom smislu, ona kampanja „Misli na druge“ bila je propagandni promašaj jer je adresirala krivi motiv na temelju krivog podatka: misliti na druge imalo bi smisla da cijepljenje sprječava zarazu, a to očito nije slučaj. Tako nam se desilo ovo: dio ljudi koji su se trebali sami zaštiti cijepljenjem nisu se zaštitili jer su valjda mislili da će na njih misliti i zbog njih se cijepiti drugi, a zaštitio se dobar dio ljudi koji se nisu trebali štititi i koji time nisu uspjeli nikog drugog zaštititi. E, sad su oni frustrirani i bijesni i sav bijes svaljuju na ove koji se nisu cijepili. A dio najstarijih se nije cijepio zbog problema dostupnosti cjepiva: vi doista mislite da ljudi 80+ moraju stajati u redu na Velesajmu da bi se cijepili? Vi znate koliko volje i snage imate s 85? Uostalom, to je glavni razlog zašto imamo samo 60% cijepljenih u toj najosjetljivijoj dobnoj skupini u kojoj sada, nažalost, opet imamo žrtve jer je u zadnjih mjesec dana oko 55% umrlih od covida u dobi od 80 ili više godina. Da je cjepivo fizički dostupnije, da postoji aktivno savjetovanje ljudi, Zagreb bi po udjelu cijepljenih bio na 86%, a ne na 66%, s čime je već desetak bodova iznad hrvatskog prosjeka. Još nije kasno da se ove stvari riješe, a trebaju se konačno riješiti, jer trajat će ovo još: zaštita od cijepljenja brzo pada i prema kraju zime ili sljedeće jeseni trebat će docjepljivati ljude, i zar ćemo tada ponavljati sve ove greške i teške rasprave umjesto da se odmah fokusiramo na one koji su najugroženiji od covida?! I zašto iz cijele priče izvlačimo samo priče o cjepivu, i opet o cjepivu, a od početka se ne priča dovoljno o upravljanju zdravrstvenim rizicima na koje smo mogli sami i uz pomoć liječnika utjecati od početka pandemije; na kronična stanja koja su glavni faktor rizika u svim dobnim skupinama kao što su pretilost, kronične plućne bolesti, stres, kardiovaskularni rizici i slično. Jesmo li sigurni da te probleme mjerama i društvenim ambijentom nismo pogoršali? I kroz to možemo utjecati na smanjenje mortaliteta, ne samo od covid-19, nego od većine bolesti, i to naročito u dobnim skupinama ispod 70 ili 80!

C (Zagovornica):

Kada gospodin C kritizira sustav, srce mi odmah zaigra. Ja sam puno puta javno kritizirala neodlučnost i nekonzistentnost mjera, kašnjenje i druge promašaje, pa da ne bi ispalo da se mi sada slažemo, a nešto se ipak slažemo kada je riječ o pitanju ne količinske nego fizičke dostupnosti cjepiva, naglasit ću jednu važnu stvar koju gospodin B zaboravlja. Tim Ferris je jednom kazao: ono čega se najviše plašimo najčešće je ono što treba učiniti. Mi smo razmažena civilizacija u kojoj je nestalo lidera koji bi se rukovodili ovom maksimom, a koji se ne bi trebali libiti teških odluka i preskakati vlastiti strah. Gospodin B je kao socijalna mimoza: govori dajte nam cost-benefit analize, dajte da budemo sigurni da nećemo povrijediti nečije osjećajčiće, dajte da pazimo da nam BDP ne padne za jedan i po posto više nego što bi inače pao, smršavimo pet-šest kila, što ja znam … Ne možemo se ponašati kao da pandemija nije stanje uzbune i da ćemo ju riješiti dijetom od zelene salate i brokule! Ljudski životi su na kocki, i to trenutačno. I još jednom ću ponoviti: ne možemo raspravljati kao da se oko nas ništa ne događa. Hrvatska stoji jako, jako loše, jer gospodin B na početku slučajno ili namjerno nije prikazao krivulju mortaliteta nego samo zaraza. Samo zemlje na Baltiku stoje lošije od nas po mortalitetu u ovom valu, a one su do sada imale puno manji mortalitet. Dakle, htjeli mi to priznati ili ne, nešto smo u ovom valu debelo krivo napravili. Zbog toga treba odlučno djelovati, pa i s pravom dozom prisile. Nitko dosad nije pomogao svome narodu a da su baš svi bili time zadovoljni. A kada se donose realne odluke u realnom vremenu, onda ne očekujte savršenstvo: ako operirate rak ne pazite na estetiku, nego zahvaćate široko.

A (Moderator):

Načelno shvaćam vaš argument, ali svako načelo ima neka praktična ograničenja u primjeni: ni kirug kada operira ne zahvaća toliko široko da ugrozi funkcioniranje drugih organa?

C (Zagovornica):

Naravno da je na kraju sve pitanje razmjera.

B (Skeptik):

Ako je sve pitanje razmjera, onda moramo pričati o tim razmjerima: treba li rub reza biti centimentar lijevo ili desno? Načela nam više ne pomažu. Nemojmo skretati pažnju s činjenice da je vrag u detaljima. Dajte konkretno: gdje točno rezati, kako i tko? Po meni, još nismo riješili pitanje tko. U najvećoj krizi nakon Domovinskog rata, u uvjetima kada mi ovdje raspravljamo o temeljnim ljudskim pravima i slobodama koje netko namjerava ljudima uskratiti na temelju neprovjerenih hipoteza o mogućem, možebitnom djelovanju nekih mjera koje pogađaju cijelu populaciju u ime zaštite 3 promila najranjivijih sugrađana, tko nas vodi? Tko odlučuje o tim sudbinskim pitanjima nacije? Stožer! Demokratske institucije koje su čuvari temeljnih prava, obveza i sigurnosti ljudi – Hrvatski Sabor, Ustavni sud, gdje su oni? Svi su se posakrivali iza Stožera, sve je valjda u skladu s nekim zakonom o djelovanju u izvanrednim situacijama, a Stožer pomalo čeprka po temeljima ustavnog poretka uz ogromno pitanje razmjera ugroze spram instrumenata koje uvode. Želite da se svi cijepe? OK, preuzmite odgovornost i donesite zakon u Saboru koji će urediti to pitanje, a prije toga angažirajte svu domaću i stranu pamet i prezentirajte pluseve i minuseve obveznog cijepljenja i budite spremni kao država na odgovornost prema svojim građanima ako im namećete tako ozbiljne obaveze. Želite covid-potvrde za izlazak ljudi iz kuća? Super, hajdemo u Sabor pa na Ustavni sud da vidimo kako će to proći. Ne može se pod krinkom urgencije suspendirati demokracija kada to padne na pamet nekom ministru i njegovom stručnom savjetu i samo tako prijetiti ogromnom dijelu vlastitih građana. Ako nastave ovako, sami će izvesti ljude na ulice.

C (Zagovornica):

Vi na kraju opet na moju stranu! Počela sam priču s Italijom, završit ću s njom. Je li Italija još uvijek demokracija? Jest. Jesu li imali široku raspravu i usvojili u parlamentu zakone koji su uredili trenutni sustav regulacije covid-potvrdama? Jesu. Jesu li mjere učinkovite kao što smo vidjeli na grafikonu koji ste vi, gospodine B, pokazali? Jesu. Jesu li spasili ljudske živote? Jesu. Ne vidim što bi tome uopće trebalo dodati? Možda to da bih i ja, kao i Vi, jako voljela da se i Sabor i Ustavni sud više uključe u život s koronom pa biste vidjeli, gospodine B, s kojom bi lakoćom i većinom taj vaš mitski demokratski Hrvatski Sabor izglasao vrlo oštre mjere kada bi im njihovi detalji sletjeli na stol. I Ustavni sud bi to, treba li uopće isticati, svesrdno amenovao. Eto, mene inače iritira taj vaš soft talk gospodine Moderatoru, ali ako već toliko žarko želite da se B i ja u nečemu složimo, neka Vam: pristajem da se moje tvrde mjere preispitaju i donesu u parlamentu! Uvjerena sam u najmanje 120 ručica u zraku, a za Ustavni sud ni najmanje ne brinem.

B (Skeptik):

Svašta su parlamenti usvajali kroz povijest. Parlamentarna odluka ne znači da nešto nije protuustavno, dugoročno opasno za društvo i da ne vodi u neki oblik diktature. Naš današnji moderator je to u jednom tekstu nazvao diktatura blagostanja – diktatura u okviru demokratske države blagostanja.

C (Zagovornica):

Neka on to zove kako hoće, on je samo moderator.

A (Moderator):

Dame i gospodo, nadam se da ste uživali u današnjoj panel raspravi, ako se to tako može reći s obzirom na težinu teme. Predlažem da naše goste ispratimo pljeskom! … (Klap, klap) … Želim Vam bogat i ugodan nedjeljni ručak, uz što manje nezdravih ugljikohidrata, što više zelene i neprocesuirane hrane, i želim vam ono najvažnije – volite se i budite dobri jedni prema drugima, makar na samo jedan dan!