U danima kada su mediji puni informacija o blokadi američke federalne vlade zbog nemogućnosti dogovora između Predsjednika i nove demokratske većine u Kongresu oko financiranja zida na granici s Meksikom, ispod radara prolazi druga važna tema – ona o nastavku velike reforme poslovne regulacije.
Dosad učinjeno
Na početku reforme uvedeno je u nekim europskih zemljama već uobičajeno načelo „1 in 2 out“ – za svaki uvedeni propis federalne agencije su obvezne ukinuti barem dva postojeća propisa. Također, nije dopušteno neto povećanje troška ukupne regulacije, što znači da je uvedeno načelo „1 in 1 out“ – za svaki dolar novog opterećenja mora se pronaći barem dolar rasterećenja. Kroz načelo 1 in 2 outuveden je tzv. regulatorni proračun (Regulatory budget) s ciljem odmjeravanja troškova i koristi regulacija, odnosno rezanja i svođenja regulacije na one koje su nužne za davanje dokazane društvene koristi.
Prema statistici federalne vlade koja je usporedila prva 22 mjeseca mandata predsjednika Trumpa, Obame i Busha, Trumpova administracija zabilježila je 229 regulatornih aktivnosti, u odnosu na 647 za vrijeme Obame i 465 za vrijeme Busha. Dakle, Trump je primarno smanjio regulatorni aktivizam inherentan svakoj birokraciji.
Osim toga, ojačana je uloga Kongresa u reviziji propisa kroz tzv. Congressional Review Act. Samo u prvoj polovici 2017. nova administracija je opozvala stotine propisa donesenih tijekom Obamine administracije.
Prema analizi konzervativnog think tanka Heritage Foundation, koja se nadovezuje na izvješće Bijele kuće iz listopada 2018. godine, ukupna neto regulatorna ušteda do sada iznosi 33 milijarde dolara. Od tog iznosa 23 milijarde predstavljaju uštede u 2018. godini koje su realizirane kroz 176 aktivnosti rezanja propisa. Istovremeno se predviđa dodatnih 18 milijardi dolara neto ušteda tijekom 2019. godine. Međutim, pitanje je što će se događati u prvoj godini kohabitacije predsjednika s demokratskom većinom u Kongresu.
Primjeri
Trumpova administracija predlaže zakonodavno povlačenje odnosno rezanje standarda vezanih uz gorivo i emisije stakleničkih plinova te povlačenje potpisa na dokumente vezane uz sprječavanje globalnog zagrijavanja. Nadležni Ured za informiranje i regulatorne poslove (Office of Information and Regulatory Affairs), navodi kako se reformom naglašava vladavina prava, poštovanje prema ustavnoj podjeli moći i ograničava moć pojedinih agencija (resora). Od navedenih 23 milijarde dolara neto ušteda tijekom 2018. godine, prema analizi Heritage Foundation, najuspješniji resor bio je zdravstvo (HHS). Velike su uštede (iznad milijarde dolara) bile i u području rada, unutarnjih poslova, prometa i zaštite okoliša. Prema navedenoj analizi Heritage Foundation, prosječni godišnji regulatorni trošak tijekom Obamine administracije povećan je za 122 milijarde dolara.
Izvor: Vlada SAD-a, 2018., članak: Heritage Foundation, 2018
Odmah nakon inauguracije predsjednika Trumpa, Bijela kuća je naredila zamrzavanje novih zapošljavanja u federalnoj administraciji (osim u vojsci), a u konačnici je ukupni broj zaposlenih smanjen (uključujući i Bijelu kuću).
Olakšano je otpuštanje federalnih zaposlenika zbog lošeg ponašanja. Federalni zaposlenici su obvezani da barem tri četvrtine radnog vremena moraju posvetiti realnom poslu za koji su zaduženi, umjesto da mnogo vremena rade posao povezan sa sindikatima. Svako federalno tijelo je moralo revidirati svoje proračunske stavke kako bi smanjilo rastrošnost i također formirati radnu skupinu za regulatornu reformu (tzv. “regulatory reform task force”) kako bi detektirale i uklonile suvišne regulacije. Novim zakonom zabranjeno je proračunsko financiranje službenih portreta dužnosnika. Unaprijeđena je federalna baza podataka o regulacijama i propisima kako bi se stanje i provedene mjere bolje pratili na jednom mjestu. Veliki je naglasak stavljen na traganje za skrivenim porezima(.
Ministarstvu za poljoprivredu Bijela kuća je naredila da se farmerima pomogne kroz smanjenje regulacija. Četrnaest federalnih agencija je potpisalo memorandum temeljem kojega su ubrzale proces izdavanja odobrenja i dozvola za infrastrukturne projekte.
U području energetike, koje vodi državni sekretar bivši teksaški guverner Rick Perry, kompanije više ne moraju otkrivati financijske transakcije sa stranim državama. Ukinuto je nekoliko federalnih propisa iz područja obrazovanja (koje je ionako uvelike decentralizirano). Saveznim državama je vraćena ovlast testiranja na drogu nezaposlenih osoba koje se prijavljuju za naknadu. Agencija za zaštitu okoliša (Environmental Protection Agency – EPA) morala je zaustaviti milijun dolara vrijedan program subvencioniranja članstva u teretani za svoje zaposlenike. Pojednostavljene su dozvole za izvoz (ukapljenog) prirodnog plina (što je bitno za američka LNG ulaganja, a tako i u hrvatskom slučaju). Pojednostavljena je prevencija rizika glede osiguranja čistog zraka, standardi za naftni i plinski sektor.
U području poljoprivrede je bilo ukidanja i nekih propisa koji su omogućili uvoz određenih poljoprivrednih proizvoda (npr. iz Kolumbije, Urugvaja, Japana i dr.). Olakšan je ulov tune i morskih pasa u sjeveroistočnoj regiji New England.
U području vanjske trgovine je opozvana regulacija opreme javnih telekomunikacija, kao i regulacija zaštite ribljih vrsti.
U području zdravstva su smanjene regulacije o označavanju hrane, uključujući i hranu za restorane. Poslodavcima je pojednostavljeno vođenje evidencije o ozljedama na radu i bolestima. Malim poduzetnicima i obrtnicima omogućeno je da zajednički kupuju zdravstveno osiguranje za zaposlenike (što je bilo zabranjeno prema Obamacare sustavu). Pojednostavljeni su propisi za bolnice i pružatelje zdravstvenih usluga. Spojeni su resori rada i obrazovanja. Svi programi pomoći objedinjeni su u okviru resora za zdravstvo.
U području financija i riznice, pojednostavljena su pravila, obveze izvješćivanja i standardi za banke, kreditne unije, tržišta kapitala, upravljanje imovinom i osiguravajuća društva. Povećana je odgovornost Ureda za financijsku zaštitu potrošača prema Kongresu.
U području industrije je uklonjena regulacija pravedne plaće i sigurnih uvjeta rada. Smanjen je ukupan broj i trošak industrijskih propisa. Smanjen je broj obveza privatnim kompanijama za svemirska putovanja. Uspostavljena je radna skupina za reviziju financija poštanske službe (među rijetkim firmama u državnom vlasništvu, koja je u konačnici privatizirana).
Premda je opsežnija federalna regulatorna reforma pokrenuta tek 2017. godine, i ranije su postojale prakse rezanja regulacija na razini pojedinih država, ponajviše uz podršku Republikanaca. Ipak, procjene učinaka propisa kroz odmjeravanje troškova i koristi nisu novost. SAD ih je uveo u kombinaciji s modelom tzv. Novog javnog menadžmenta prema kojemu se tražilo polaganje računa, odgovornost za rezultate i primjena određenih načela upravljanja javnim sektorom kakva postoje u privatnom sektoru od javnih tijela i agencija.
Kako usporediti Europu i Hrvatsku sa SAD-om
Suprotno popularnom mišljenju kako rezanje regulacija nema smisla ako se uvode novi propisi, činjenica jest da regulacije, i troškovi koji dolaze s njima, mogu imati i određene društvene koristi ako je njihova razina razmjerna i ograničena. Primjerice, regulativa u području zaštite okoliša, potrošača i javnog zdravlja može imati pozitivne učinke. Također, sve je više praksi izravnih državnih intervencija, a tako i američke federalne vlade, kojima se provode ograničenja i zabrane stranih ulaganja, u mjeri u kojoj su ista rizična za nacionalnu sigurnost, pogotovo za kibernetičku sigurnost i kritičnu infrastrukturu. U tom smislu, nema jednostavnog odgovora na ideološku dilemu o tome znači li regulatorna državna intervencija manje tržišne slobode. Premda je točno da je razvijeni svijet zadnjih desetljeća doživio boom raznih intervencija i regulacija koje su povećale opsege mnogih administracija (pa tako i američke), činjenica jest da i na razini Europske unije i mnogih njezinih država članica, a odnedavno i razini Sjedinjenih Država, postoji trend smanjivanja ukupne (neto) razine regulacija zajedno s trendom pojačane regulacije pitanja od nacionalne sigurnosti.
Američka regulatorna reforma ne može se sadržajno uspoređivati hrvatskim administrativnim rasterećenjem gospodarstva (preko 2,5 milijarde kuna tijekom 2017.-2019. godine, prema scm.mingo.hr). Tome su dva glavna razloga. Prvo, u američkom slučaju radi se o federalnim regulacijama koje bi se uvelike mogle usporediti s istima na razini Europske unije. Europska komisija već ima uspostavljeni program za regulatorni fitness (tzv. REFIT) koji je usmjeren na administrativna rasterećenja, dok se pritom u manjoj mjeri režu troškovi EU regulative u području zaštite okoliša. Premda je Hrvatska mjerila cjelokupni trošak gospodarske regulative, što se odnosi na i onaj dio koji proizlazi iz prijenosa EU zakonodavstva, taj dio troškova može se rezati samo na EU razini. Drugo, hrvatska regulatorna reforma trebala se fokusirati na uklanjanje niza administrativnih obveza na koje su poduzetnici trošili nerazmjerno mnogo vremena i novca (prema Standard Cost Model metodi), dok je takav red-tapeuvelike bio neuobičajen u zemlji koja tradicionalno, u duhu anglosaksonskog pravnog sustava, njeguje visoku razinu poduzetničke slobode.
Ovo posljednje je zapravo ključno. Anglosaksonske kao i skandinavske zemlje generalno će ostati manje regulirane od zemalja kontinentalne Europe. Pravni sustavi tradicionalno utemeljeni na velikoj ulozi apstraktnih ustavnih odredbi koje automatski jamče poduzetničke i tržišne slobode te na sudovima koji donose presedane, jednostavniji je u smislu ekonomskih sloboda u odnosu na sustave kodificiranog civilnog prava koji nerijetko odlaze u prenormiranost, s obzirom da sudovi donose presude na temelju precizno definirane norme. U takvim uvjetima administracija mora unaprijed provjeriti i utvrditi niz činjenica za što je potrebno više administrativnih procedura.
Ipak, niti u SAD-u nema mnogo imuniteta na neke administrativne procedure, barem na lokalnoj razini. Premda je SAD osmi u svijetu prema Doing Business 2019, a pritom se gledaju New York City i Los Angeles, možda je teže shvatiti kako američki pravni sustav na lokalnoj razini dopušta čak 6 procedura za pokretanje poslovanja, 16 za građevinsku dozvolu, 5 za priključenje na električnu energiju, 4 za registraciju vlasništva, čak 44% poreznog opterećenja dobiti poduzeća (prije nedavne porezne reforme) te relativno visoke troškove provedbe stečaja i ugovora. Možda to nije američki standard, ako se „prava Amerika“ gleda kroz unutarnji Heartland, ali ostaje činjenica da New York City i Los Angeles nisu toliko liberalni za poslovanje kao primjerice novozelandski Auckland ili danski Kopenhagen koji prednjače na listama lakoće poslovanja. Hrvatska bi možda ipak trebala tražiti uzore u europskoj Danskoj.
Kako dalje s demokratskim Kongresom
Može se zaključiti kako je Trumpova administracija odlučila stati na kraj učestaloj praksi uvođenja novih federalnih regulacija. Mnogi Amerikanci takve prakse smatraju protuustavnima, jer prema desetom amandmanu Ustava Kongres (u pravilu) može odlučivati samo o onome za što je nadležan. Činjenica jest da su Oci utemeljitelji, pod intelektualnim utjecajem klasičnog liberalizma i raširenog slobodnog zidarstva dizajnirali naciju koja po prvi put u povijesti nastoji ograničiti političku moć države nad gospodarstvom i građanima. Takav smjer je u američkim počecima bio izniman, dok se danas čini izglednim da je i Amerika otišla predaleko od tog konzervativno-liberalnog ideala ograničene vlasti (limited government). Razina reguliranosti povećana je na federalnoj razini ne samo u području zaštite okoliša, energetike i zdravstva, već i kod raznih zanimanja na razini niza država, u mnogim slučajevima daleko više od razumne mjere.
Premda je populistički obojenog Predsjednika Trumpa teško svrstati u neke tradicionalne ideološke okvire, činjenica je da je on do sada koristio podršku (donedavne) republikanske većine u Kongresu kako bi uopće mogao provesti regulatornu reformu. Nakon jesenskih izbora u kojima su Kongres preuzeli demokrati, ovakav smjer regulatorne reforme bit će ponešto teži (republikancima je ostala tanka većina u Senatu). Međutim, politička tradicija SAD-a potiče na dvostranačku (bipartisan) suradnju i konsenzus oko niza pitanja javnih politika. Takva tradicija bila je (uglavnom) moguća uz umjerene republikance i umjerene demokrate. Kako je s populistički orijentiranim Trumpom došlo vrijeme podjela, teže će biti postizati dogovore oko nastavka regulatorne reforme, pogotovo ako će se ista odnositi na daljnje rezanje uvelike „Obaminih“ regulacija u području zaštite okoliša, energetike i zdravstva. Stoga treba očekivati kako će se Trumpov prioritet u preostalome dijelu mandata svesti na zadržavanje i obranu dosadašnjih rezultata regulatorne reforme.